Национални мит

С Википедије, слободне енциклопедије
Spor Minerve i Neptuna, Rene Antoan Uas (kraj 17. ili početak 18. veka); slika prikazuje mit osnivanja Atine

Nacionalni mitovi (takođe nacionalistički mitovi) jesu mitovi koje stvaraju i zagovaraju nacionalni intelektualci kao sredstvo političke mobilizacije na etničkoj osnovi.[1] Nacionalni mitovi su podvrsta političkih mitova.

Nacionalni mit često služi kao važan nacionalni simbol koji afirmiše skup nacionalnih vrednosti. Nacionalistički mitovi ponekad imaju tendenciju da stimulišu sukobe između nacija,[2] da prenaglase karakteristična obeležja nacije i da preuveličavaju pretnju naciji od strane drugih grupa, ratoborno propagirajući ostvarenje svojih ciljeva.[3]

Nacionalni mit može biti legenda ili izmišljeni narativ, uzdignut do ozbiljne mitološke, simboličke i vrednosne razine tako da bude istina za naciju.[4] Može samo dramatizovati pravi događaj, izostaviti važne istorijske detalje, ili dodati detalje za koje nema dokaza; ili prosto može biti izmišljena priča koju niko ne uzima doslovno za istinitu, ali sadrži simboličko značenje za naciju.[5]

U nekim slučajevima, značenje nacionalnog mita može postati sporno među različitim delovima stanovništva.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Safty, Adel (2002). „Leadership and Conflict Resolution”. USA: Universal publishers. str. 273. ISBN 1-58112-617-4. »Shnirelman (1995) considers nationalist myths ... created by national intellectuals and propagated by the intelligentsia with the aim of using this myths as an instrument of ethno-political mobilization under interethnic conflicts.« 
  2. ^ Edward Brown, Michael (1997). Nationalism and ethnic conflict. Cambridge, Mass.: MIT Press. str. 67. ISBN 9780585358079. »... we do argue that tendency to breed conflicts is inherent to typical nationalist myths« 
  3. ^ Schnabel, Albrecht (2004). David Carment, ur. Conflict prevention from rhetoric to reality: Organizations and institutions. Lanham, Md: Lexington Books. str. 45, 46. ISBN 9780739107386. »overemphasize the cultural and historical distinctiveness of the national group [and its territory], exaggerate the threat posed to the nation by other groups, ignore the degree to which the nation's own actions provoked such treats, and play down the cost of seeking national goals trough militant means.« 
  4. ^ Renan 1882
  5. ^ Abizadeh, Arash (2004). „Historical Truth, National Myths, and Liberal Democracy”. Journal of Political Philosophy. 12 (3): 291—313. doi:10.1111/j.1467-9760.2004.00201.x.