Jalta
Jalta | |
---|---|
![]() Pogled na Jaltu sa Crnog mora | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() ![]() |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2012. | 78.040 |
— gustina | 275,76 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 29′ 51″ S; 34° 10′ 23″ I / 44.4975° S; 34.173056° I |
Aps. visina | 500 m |
Površina | 283 km2 |
Poštanski broj | 98600 |
Pozivni broj | 654 |
Veb-sajt | |
www.yalta.com.ua |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/65/Crimea_neutral_map02.png/300px-Crimea_neutral_map02.png)
Jalta (rus. i ukr. Ялта, od grč. Γιάλτα – „obala“) grad je i letovalište na južnoj obali poluostrva Krim (sporna teritorija Rusije i Ukrajine), u podnožju Krimskih planina.
Prema proceni iz 2012. u gradu je živelo 78.040 stanovnika, od kojih su dve trećine Rusi, a 25% Ukrajinci.
Zbog planina u zaleđu grada, Jalta nije železnički povezana, već je trolejbuska linija povezuje sa gradom Simferopolj.
U Jalti vlada suptropska klima; srednja februarska temperatura je 4 stepena. Ovde vrlo retko pada sneg i nikad se ne zadržava. Srednja julska temperatura je 24 °C. Godišnje ovde ima 2.250 sunčanih sati i stalno duva povetarac, što je slično uslovima u Nici.
Ovde su živeli mnogi aristokrati i poznati umetnici, poput Čehova, Tolstoja i Čajkovskog.
Od 4. do 11. februara 1945. u Livadijskom dvorcu u Jalti održana je Konferencija u Jalti, gde su velike sile (Rusija, V. Britanija i SAD) odlučivale o uređenju svetskog poretka posle Drugog svetskog rata.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema proceni, u gradu je 2012. živelo 78.040 stanovnika.
1979. | 1989. | 2001. | 2012. |
---|---|---|---|
80.098[1] | 88.549[1] | 81.654[1] | 78.040[1] |
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
Rijeka
Grozni
Salsomađore Terme
Akapulko
Nica
Pocuoli
Baden-Baden
Batumi
Eilat
Rodos
Margejt
Antalija
Šarm el Šeik
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g „UKRAINE: Major Cities”. City Population. Pristupljeno 10. 11. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Gradski portal Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. decembar 2008)