Japanska laka krstarica Tenrju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanska laka krstarica Tenrju
Laka krstarica Tenrju
Opšti podaci
KarijeraJapanska ratna zastava
Kobilica postavljena7. maj 1917.
Porinut11. mart 1918.
Završetak gradnje20. novembar 1919.
SudbinaPotopljena 18. septembra 1942.
Glavne karakteristike
Deplasman3.281 tona standardni deplasman
4.011 tona puni deplasman
Dužina142.90 metara
Širina12.34 metara
Gaz3.96 metara
Pogon6 kotla Kanpon, snage 51.000 KS
Brzina33 kn (61 km/h)
Posada332 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 4 × 140 mm, 1 × 76,6 mm
Mitrljezi: 2 × 6,5 mm
Torpeda: 6 × 533 mm

Krstarica Tenrju je prvi od dva broda serije japanskih lakih krstarica klase Tenrju. Brod je dobio ime po reci Tenrju koja protiče kroz provincije Nagano i Šizuoka u Japanu.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Lake krstarice klase Tenrju su u stvari bili uvećani razarači, dizajnirani i izgrađeni po uzoru na sličnu koncepciju britanskih lakih krstarica klase „Erutjuz“ i klase „K“. Ovi brodovi su projektovani kao zastavni brodovi za flotile razarača.

Sa unapređenjem tehnologije parnih turbina na naftu, krstarice klase Tenrju su imale više od dva puta konjske snage od ranijih krstarica klase Čikuma i bile su sposobne da razviju brzinu od 33 kn (61 km/h).

Služba[uredi | uredi izvor]

Raniji period[uredi | uredi izvor]

Tenrju je završena 20. novembra 1919. godine u državnom brodogradilištu u Jokosuki. Sledeće godine, ona se pridružuje japanskoj drugoj floti, i patrolira duž obale Rusije, pružajući pomoć japanskim kopnenim snagama u sibirskoj intervenciji protiv Boljševičke Crvene armije.

Tenrju je na remontu između marta 1927. i marta 1930. godine, gde dobija novi tronožni jarbol.

U periodu 1937—1938. godine, Tenrju se pridružuje patroli duž kineske obale, pošto su se odnosi između Japana i Kine pogoršali i započeo je Drugi Kinesko-Japanski rat. Za vreme remonta 1939. godine, Tenrju dobija dva protiv-avionska mitraljeza 13 mm. Od 1939. do 1941. godine, Tenrju služi kao trenažni brod.

Početni period rata na Pacifiku[uredi | uredi izvor]

Krajem 1940. godine, Tenrju bazira na atolu Truk - Karolinska ostrva, zajedno sa brodom blizancem Tacuta, u satavu 18. divizije krstarica četvrte flote pod komandom viceadmirala Marumo Kunimoria. U vreme napada na Perl Harbor, 18. divizija krstarica bila je deo grupe invazionih snaga, koje je trebalo da se iskrcaju na ostrvo Vejk. Tenrju je tom prilikom izložena mitraljeskoj vatri sa američkih aviona F4F vajldket 11. decembra 1941. godine, ali sem manje štete, drugih ozbiljnijih oštećenja nije bilo tokom prve bitke za ostrvo Vejk. Krstarica Tenrju takođe učestvuje u drugom (uspešnijem) invazionom napadu na ostrvo Vejk 21. decembra 1941. godine.

Dana, 20. januara 1942. godine, Tenrju i Tacuta su se pridružile zaštiti transporta trupa tokom invazije na Kavieng - Nova Irska, Za vreme remonta na atolu Truk 23. februara, postavljena su na krmi dva dvocevna protiv-avionska topa 25 mm, kao deo pojačanja odbrane od pretećih američkih aviona.

Solomonova ostrva i Nova Gnineja[uredi | uredi izvor]

Od marta do maja 1942. godine, Tenrju i 18. divizija krstarica podržavaju mnogobrojna desantna iskrcavanja na Solomonovim ostrvima i Novoj Gvineji, uključujući Lae, Salamaua, Buka, Bugenvil, Rabaul, ostrva Šortlend, Kieta, ostrvo Manus, Admiralska ostrva, Tulagi i ostrvo Santa Izabela.

Tenrju se vratila u Japan radi remonta 23. maja, koji je trajao jedan mesec. Dana, 14. jula 1942. godine, izvršena je veća reorganizacija u japanskoj floti, 18. divizija krstarica pod komandom kontraadmirala Macujame, ušla je u sastav nedavno stvorene osme flote, čiji je komandant bio viceadmiral Guniči Mikava. Već 20. jula, Tacuta je bila angažovana u zaštiti invazionih snaga koje je trebalo da se iskrcaju kod Bune na Novoj Gvineji. Tom prilokom su invazione snage napadnute od američkih bombardera Boing B-17 Leteća tvrđava i Martin B-26 Maroder, ali Tenrju je prošla bez oštećenja.

Bitka kod ostrva Savo[uredi | uredi izvor]

Dana, 9. avgusta 1942. godine, Tenrju učestvuje u bici kod ostrva Savo. Zajedno sa krstaricama Jubari, Aoba, Kako, Furutaka, Kinugasa, Čokai i razaračem Junagi, napadaju savezničku operativnu eskadru koja je štitila transportne brodove savezničkih snaga, usidrenih kod Gvadalkanala. Tokom noćne artiljerijsko-torpedne bitke, Tenrju potapa krstaricu Kvinsi sa dva torpeda. Takođe je učestvovala u potapanju krstarica Astorija, Vincenes i Kanbera. Osim toga, krstarica Čikago i razarači Ralf Talbot i Pietersan su oštećeni. Artiljeriski pogoci sa krstarice Tenrju su ubili 23 člana posade na krstarici Čikago. Tenrju bazira u luci Rabaul do kraja avgusta, eskortujući konvoje sa trupama i zalihama.

Dana, 25. avgusta 1942. godine, krstarica Tenrju je ponovo napadnuta od bombardera Boing B-17 Leteća tvrđava, za vreme njene pratnje desantnih snaga od 1.200 vojnika 5. Kure specijalne desantne jedinice, prema zalivu Milne na Novoj Gvineji, ali opet prolazi bez oštećenja. Dana, 6. septembra, Tenrju je deo snaga određenih za evakuaciju preživelih vojnika nakon poraza u bici u zalivu Milne, tom prilikom bombarduje dokove u Gili Giliju i potapa britanski teretni brod Enšan od 3.199 tona.

Krstaricu Tenrju, 1. oktobra 1942. godine pogađa bomba bačena iz bombardera B-17, prilikom savezničkog avio napada na luku Rabail. Bomba je ubila 30 člana posde, ali brod nije teže oštećen. Od tada je Tenrju na zadatku „Tokio Ekspres“ transporta od Rabaula do Tasafaronge na Gvadalkanalu, sve do početka novembra.

Dana, 8. novembra 1942. godine, konvoj koji je eskortovala krstarica Tenrju su napali torpedni čamci PT-34, PT-39 i PT-61, ali je prošao bez oštećenja.

Gvadalkanal[uredi | uredi izvor]

Dana, 13. novembra 1942. godine, Tenrju napušta Šortlend i kreće ka Gvadalkanalu kao deo japanskih snaga koje je trebalo da bombarduju aerodrom „Hendersenovo polje“. Japanske snage su napadnute sledećeg dana od američke podmornice Flaing fiš, torpednih bombardera sa nosača aviona Enterprajs i marinskih torpednih bombardera TBF avendžer sa Gvadalkanala. Za vreme kasnije bitke, Kinugasa je potopljena, a Čokai je bila malo oštećena. Jedan obrušavajući bombarder Daglas SBD dontlis se srušio na krstaricu Maja. Tenrju se neoštećena vratila na Šortlend.

Dana, 16. decembra 1942. godine, Tenrju napušta Madang - Nova Gvineja, u izvesnom pratećem odredu, zajedno sa razaračima Isonami, Inazuma, Suzukaze i Arašio, kao i sa pomoćnim krstaricama Aikoku Maru i Gokoku Maru, i uspešno iskrcavaju trupe 18. decembra. Sledećeg dana, kada se Tenrju spremala da napusti odred, ona je napadnuta od američke podmornice Albakor, koja je lansirala po jedno torpedo na tri transportna broda, jer ih je identifikovala kao razarače. Torpeda promašuju transportne brodove, ali jedno pogađa krstaricu Tenrju u krmu. Tenrju tone u 11:20 sati. Dvadest i tri člana posade gine, dok je ostale spasio razarač Suzukaze, uključujući i kapetana Ueda.

Tenrju je obrisana iz spiska flote 20. januara 1943. godine.

Lista Kapetana[uredi | uredi izvor]

  • Kapetan Sadađiro Murase - 20. novembar 1919 — 20. novembar 1920.
  • Komodor / Kapetan Teiđiro Murase - 20. novembar 1920 — 1. decembar 1921.
  • Kapetan Satoši Joko - 1. decembar 1921 — 1. decembar 1922.
  • Kapetan Hađime Macušita - 1. decembar 1922 — 13. oktobar 1923.
  • Komodr / Kapetan Šiniči Oguri - 13. oktobar 1923 — 1. decembar 1924. (Unapređen u čin Kapetan 1. decembra 1923)
  • Kapetan Jošio Takita - 1. decembar 1924 — 20. oktobar 1925.
  • Kapetan Šinpei Kida - 20. oktobar 1925 — 1. decembar 1925.
  • Kapetan Isao Monai - 1. decembar 1925 — 1. novembar 1926.
  • Kapetan Seišiči Jamaguči - 1. novembar 1926 — 15. novembar 1927.
  • Kapetan Šigeru Kikuno - 15. novembar 1927 — 10. decembar 1928.
  • Kapetan Jorio Savamato - 10. decembar 1928 — 20. avgust 1929.
  • Kapetan Ibo Takahaši - 20. avgust 1929 — 1. novembar 1929.
  • Kapetan Jošio Hačuja - 1. novembar 1929 — 1. decembar 1930.
  • Kapetan Kensuke Madarame - 1. decembar 1930 — 15. novembar 1932.
  • Kapetan Minoru Tajui - 15. novembar 1932 — 1. novembar 1933.
  • Kapetan Masao Kanazava - 1. novembar 1933 — 25. maj 1934.
  • Kapetan Tecu Isava - 25. maj 1934 — 21. novembar 1935.
  • Kapetan Mičiaki Kamata - 21. novembar 1935 — 15. februar 1936.
  • Kapetan Kjuhači Kudo - 15. februar 1936 — 10. novembar 1936.
  • Kapetan Kanđi Ugaki - 10. novembar 1936 — 2. avgust 1937.
  • Kapetan Koso Abe - 2. avgust 1937 — 15. decembar 1938.
  • Kapetan Sadanao Jamazaki - 15. decembar 1938 — 15. novembar 1939.
  • Kapetan Zensuke Kanome - 15. novembar 1939 — 15. oktobar 1940.
  • Kapetan Juđi Takahaši - 15. oktobar 1940 — 28. avgust 1941.
  • Kapetan Micutaru Goto - 28. avgust 1941 — 5. jun 1942.
  • Kapetan Šinpei Asano - 5. jun 1942 — 12. decembar 1942.
  • Kapetan Micuharu Ueda - 12. decembar 1942 — 19. decembar 1942.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Glerija slika[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]