Jože Šeško

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
jože šeško
Lični podaci
Datum rođenja(1908-12-04)4. decembar 1908.
Mesto rođenjaSlovenska Vas, kod Kočevja, Austrougarska
Datum smrti11. maj 1942.(1942-05-11) (33 god.)
Mesto smrtiLjubljana, Kraljevina Italija
Delovanje
Član KPJ od1931.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Jože Šeško — Ciril (Slovenska Vas, kod Kočevja, 4. decembar 1908Ljubljana, 11. maj 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 4. decembra 1908. u Slovenskoj Vasi, kod Kočevja. Poticao je iz siromašne porodice. Osnovnu školu je završio u rodno mestu, a gimanziju u Kočevju.

Posle mature se upisao na slavističku grupu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani, gde je diplomirao 1931. godine. Tokom studija priključio se studentskom revolucionarnom pokretu i učestvovao je u organizovanju studentskih štrajkova.

Novembra 1928. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a 1930. godine je u Kočevju organizovao Mesni komitet KPJ, i bio izabran za njegovog sekretara. Godine 1933. postao je sekretar Sreskog komiteta KPJ za Kočevje.

Zbog svoje političke orijentacije, koja nije mogla ostati neprimećena, nije mogao da dobije službu, pa je živeo u vrlo teškim materijalnim uslovima. Tek šest godina posle završenih studija, 1933. godine, uspelo mu je da dobije mesto suplenta u Realnoj gimnaziji u Mariboru. Međutim, nekoliko meseci kasnije bio je uhapšen i osuđen na šest meseci zatvora. Posle izdržane kazne, izgubio je službu, ali je nastavio aktivan rad u sindikalnom pokretu i u kulturno-prosvetnim društvima. Vodio je i Savez radnog naroda u kočevskom kraju.

Godine 1940. vlasti su ga internirale u koncentracioni logor u Bileći, odakle je, januara 1941. godine bio prebačen u Ivanjicu. Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941. godine vratio se u rodni kraj i bio među prvim organizatorima Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Stalno je bio u ilegalnosti, jer je za njim bila izdata poternica i raspisana visoka nagrada onome ko ga uhvati ili otkrije.

Postao je sekretar Okružnog komiteta KP Slovenije za Kočevje i bio među osnivačima odbora Oslobodilne fronte Slovenije. Organizovao je prve čete partizana i brinuo se za ilegalnu štampu. Kao žrtva izdaje, bio je uhapšen od Italijana, u noći između 27. i 28. aprila 1942. godine, u bunkeru, u Konca Vasi, kod Stare Crkve, u blizini Kočevja.

Prebacili su ga u kočevski zatvor, a odatle pretučenog, zavijenog u šatorsko platno, u Ljubljanu. Posle mučenja, streljan je 11. maja 1942. godine, s još devet drugova, na ljubljanskom vojnom strelištu zvanom „Gramozna jama“.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]