Pređi na sadržaj

Jurij Gustinčič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jurij Gustinčič
Jurij Gustinčič, 1950. godine
Datum rođenja(1921-08-30)30. avgust 1921.
Mesto rođenjaTrstKraljevina Italija
Datum smrti7. jun 2014.(2014-06-07) (92 god.)
Mesto smrtiPiranRepublika Slovenija

Jurij Gustinčič (sloven. Jurij Gustinčič, Trst, 1921Piran, 2014[1]) bio je slovenački i jugoslovenski novinar i dugogodišnji dopisnik beogradske „Politike“ iz Njujorka i Londona.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 30. avgusta 1921. godine u Trstu (Kraljevina Italija) u porodici Dragotina Gustinčiča i Anice Lokar. Zbog političkog opredeljenja roditelja kao komunista, porodica se više puta selila, da bi se 1922. godine preselili u Idriju. U Ljubljani su živeli do 1932. godine, do odlaska u Moskvu (tadašnji SSSR). Po završetku školovanja je pristupio organizaciji sovjetske komunističke omladine „Komsomol“ i tokom 1939. godine je započeo studije istorije na Moskovskom univerzitetu.

Radna biografija[uredi | uredi izvor]

Prve novinarske korake je napravio tokom sovjetskog Velikog otadžbinskog rata na Radio Moskvi u emisiji na slovenačkom jeziku, a kada su svi ruski studenti s Moskovskog univerziteta raspoređeni na front, njega su kao i drugu decu stranih i domaćih komunističkih aktivista evakuisali u Ašhabad, glavni grad Turkmenistana. Odatle je poslat Gruziju u Tbilisi, gde je ponovo radio za Radio Moskvu. U 1944. godine je bio dobrovoljac u Jugoslovenskoj brigadi u Crvenoj armiji.

Posle završetka Drugog svetskog rata se vratio u Beograd, gde je bio angažovan kao prevodilac za ruski jezik u jugoslovenskim delegacijama, a u periodu od 1948. do 1951. godine od strane Saveznog ministarstva za informisanje angažovan je kao šef Odeljenja za spoljnu propagandu (Agitprop).

Godine 1955. je poslat kao dopisnik u London, a od 1969. godine bio je dopisnik „Politike“ u Njujorku. Godine 1967. je izveštavao iz Grčke, Turske, Kipra i Izraela.

U Beloj kući je 1980. godine intervjuisao Džimija Kartera. Među malobrojnim izveštačima prisustvovao je sastanku Ričarda Niksona i Josipa Broza Tita u Beloj kući. Veoma obavešteno je kasnije izveštavao o aferi "Votergejt".

Tokom osamdesetih preselio se iz Beograda u Ljubljanu, gde je radio u spoljnoj rubrici RTV Ljubljana.

Svoje komentare objavljivao je u Politici, NIN-u, Borbi, Slobodnoj Dalmaciji, a izveštavao je i za TV Beograd i TV Ljubljanu, od 1990. godine za nedeljnik Vreme, a od 1995. za slovenački nedeljnik Mladina.

Godine 1988. je dobio najvišu nagradu jugoslovenski Novinar Moše Pijade.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]