Aleksander van Milingen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksander van Milingen
Lični podaci
Datum rođenja1840.
Mesto rođenjaIstanbul, Osmansko carstvo
Datum smrti15. septembar 1915.(1915-09-15) (74/75 god.)

Aleksander van Milingen (engl. Alexander van Millingen, 184015. septembar 1915) je bio eminentni škotski naučnik, istoričar, arheolog, profesor i sveštenik koji je stvarao u drugoj polovini XIX i početkom 20. veka. Njegov najveći doprinos leži u radovima vezanim vizantijski Carigrad i njegove građevine (pretežno crkve), a njegov rad o Carigradskim bedemima se i dan danas smatra najboljim i najpotpunijim[1]. Pored toga objavio je niz radova iz oblasti biblijske, grčke i rimske istorije, zatim iz istorije religije i filozofije, kao i mnogih drugih oblasti.

Rođen je 1840. godine u Carigradu kao treći sin Škota holandskih korena Džulijusa Majkla Milingena (engl. Julius Michael Millingen, 18001870) koji je radio kao lekar na sultanovom dvoru, a u mladosti je sarađivao sa lordom Bajronom tokom grčkog rata za nezavisnost 18231824. Sam Aleksander se školovao širom sveta od Malte, preko SAD i Kanade, a veći deo života je proveo kao profesor istorije na Robert koledžu u Carigradu. Oženio se Korom Velč, kćerkom bogatog bankara iz Nju Hejvena, a njihova dva sina su bili jedni od prvih studenata na Robert koledžu. Umro je 15.09. 1915, a veći deo knjiga koje je posedovao je zaveštao Robert koledžu i one su poslužile kao osnova za stvaranje biblioteke koja danas nosi njegovo ime.

Dela[uredi | uredi izvor]

Njegova najbitnija dela su:

  • „Vizantijski Carigrad: bedemi grada i okolni lokaliteti“ (engl. Byzantine Constantinople: the walls of the city and adjoining historical sites, 1899, opis knjige na sajtu Gugl buks)
  • „Vizantijske crkve u Carigradu: njihova istorija i arhitektura“ (engl. Byzantine Churches in Constantinople: their history and architecture, 1912, opis knjige na sajtu Gugl buks)

uz koje treba pomenuti i:

Pisao je i za Enciklopediju Britaniku, kao i za Marejev „Priručnik za Carigrad“, dok je za knjigu Voltera Džordža o crkvi svete Irine u Carigradu napisao istorijski deo.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stiven Ransiman (1996). Pad Carigrada, 1453. Novi Sad. ISBN 978-86-363-0329-0. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]