Andarti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andartski kapetan iz Lerina, fotografija braće Manaki napravljena u stidiju u Bitolju 1908.

Andarti (grč. Αντάρτης) su pripadnici grčke gerilske paravojne formacije. Imali su različite ciljeve i u zavisnosti od istorijskih perioda u kojima su bili aktivni:

  1. na samom početku 20 veka (1905—1908) borili su se za kontrolu nad južnom Makedonijom i Trakijom, koje su tada bile u sastavu Osmanskog carstva, i njihovo pripajanje Grčkoj
  2. tokom Drugog svetskog rata su se borili protiv nemačke okupacije Grčke.

Nastanak andarti[uredi | uredi izvor]

U Grčkoj je veliki deo teritorije prekriven teško pristupačnim planinama. Ove planine su još u vreme Osmanskog carstva bile utočište za grčku verziju hajduka koji su imali naziv klefti. Klefti su bili začetnici gerilskog načina borbe u Grčkoj, a bili su aktivni najviše tokom 19. veka. Nastavljači gerilskog načina borbe su bili andarti. Osnivač andarta je mitropolit Germanos Karavangelis iz Kostura, jedan od pristalica plana megali idea.

Andartska provokacija[uredi | uredi izvor]

Andartska provokacija je naziv za upad grupe andarta na teritoriju Makedonije u okviru Osmanskog carstva polovinom 1896. godine. Povod za ovakvo dejstvo andarta u Makedoniji je bio događaj poznat pod nazivom Melnički ustanak koji se dogodio 1895. godine i zbog kojeg su objavljeni mnogobrojni tekstovi u štampanim sredstvima informisanja u Grčkoj u kojima je bilo navoda o tome da Bugarska ugrožava grčke interese u Makedoniji [1]. Ovakvi tekstovi su stvorili u javnosti podršku za agresivniji nastup u ostvarivanju grčkih interesa u Makedoniji koji su rezultovali upadom velike grupe andarta (procenjuje se da ih je bilo između 200 i 300) kojima su komandovali Brufe, Čam mlađi i Daveli. Zbog ove akcije je bitoljski vali Abdul Kerim u julu 1896. godine poslao jedinice vojske osmanskog carstva da izvrše zaposedanje granice prema Grčkoj koje su se tom prilikom sukobile sa andartima. Zbog izostanka podrške lokalnog stanovništva i jedan deo andarta je bio likvidiran, deo je zarobljen a ostatak je razbijen u manje grupe i povukao se iz Makedonije. Oko 25 zarobljenih pripadnika andarta su tokom suđenja na sudu u Solunu izjavljivali da su u Makedoniju išli da se suprotstave Bugarima koji su se previše osilili u Makedoniji na štetu Grka, a ne da se bore protiv Turaka.[2]

Andartska provokacija je imala dva cilja:

  1. sprečavanje Porte da vrši ustupke Bugarskoj propagandi na račun Grčke na teritoriji Makedonije
  2. stavljanje na znanje i Porti i Evropi da Grčka ima interese u Makedoniji.[3]

Borba za kontrolu nad južnom Makedonijom i Trakijom (1905—1908)[uredi | uredi izvor]

Krvava zelenička svadba[uredi | uredi izvor]

Napad na selo Zelenič tokom 1904. godine koji je bio u to vreme poznat pod nazivom „krvava Zelenička svadba“ je bio prvi veliki zločin koji su Andarti počinili tokom 1904. godine.[4] Unuka sveštenika Bugarske egzarhije se 13. novembra 1904. udala i u jednoj kući u selu je bila organizovana svadba. Andarti su, uz pomoć turskih i hrišćanskih stanovnika sela, napali ovu kuću i ubili 11 ljudi i 4 ranili.[5]

Napad na Zagoričane[uredi | uredi izvor]

Ruševine sela Zagoričani posle napada Andarta

Napad na Zagoričane je izvelo oko 300 andarta pod komandom kapetana Vardasa (pravo ime Georgios Condos (grč. Γεώργιος Τσόντος), 25. marta 1905. (7. aprila po gregorijanskom kalendaru) kada su napali selo Zagoričani (danas Vasilijada) kod grada Kostur, ubili 79 stanovnika i spalili selo [6]. Postoje i izvori koji navode broj od 62 ubijena i 6 ranjenih [7] Postoje navodi da je napad na Zagoričane je bio jedan od početaka etničkog čišćenja južnog dela Makedonije koji su izveli andarti uz konstataciju da je vojska Osmanskog carstva prilikom gušenja Ilindenskog ustanka dve godine ranije prilikom napada na Zagoričane ubila 26 stanovnika [7]. Uvid u posledice masakra su ostvarili i oficiri italijanske vojske Alber i Maneri, austrijski koznul Prohaska i ruski konzul Kalj koje je iz Bitolja na lice mesta doveo Naum Temčev, stanovnik Zagoričana čiji je otac ubijen u napadu na selo [7]. Jedan od povoda za napad andarta na Zagoričane se možda može naći i u činjenici da je u obližnjem selu dan pre napada bio održan sastanak VMRO i da su neki od članova VMRO bili smešteni u Zagoričanima. Ipak, Dr. Aleksandar Trajanovski iz Instituta za nacionalnu istoriju Makedonije, koji se bavio istraživanjem napada na Zagoričane, navodi u svojoj knjizi Andartski pokolj u Zagoričanima (mkd. Андартскиот колеж во Загоричани) da je ovaj napad dugo planiran i navodi dokumenta iz britanskih arhiva u kojima je navedeno da su napad, barem indirektno, podržali i kajmakam i mitropoliti grčke pravoslavne crkve iz Kostura i Lerina [7]. On tvrdi da je mitropolit Karavangelis, kada je dobio informacije o pripremama za napad, dao kapetanu Vardasu spisak onih stanovnika sela koji su vernici Grčke pravoslavne crkve i koji u napadu treba da budu pošteđeni. Motiv mitropolita Grčke pravoslavne crkve da podržavaju ovakve akcije andarta je po nekima bilo „uništavanje egzarhističkih sela koja nisu želela da se odreknu bugarske šizmatske crkve“ [8]. Broj žrtava napada bi bio veći da nije odred osmanskih askera prekinuo napad andarta [8].

Napad na Zagoričane je inspirisao makedonskog pesnika Simona Gugulovskog da napiše pesmu „Narode Makedonski!“.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]