Antonov An-124
Antonov An-124 Ruslan | ||
---|---|---|
Opšti podaci | ||
Namena | teretni | |
Posada | 6 člana | |
Broj putnika | 80 | |
Poreklo | Sovjetski Savez | |
Proizvođač | ANTK Antonov | |
Probni let | 26. decembra 1982. | |
Uveden u upotrebu | 1986. | |
Status | operativan | |
Broj primeraka | 55 | |
Dimenzije | ||
Dužina | 69,10 m | |
Visina | 20,78 m | |
Raspon krila | 73,3 m | |
Površina krila | 628 m² | |
Masa | ||
Prazan | 175.000 kg | |
Normalna poletna | 405.000 kg | |
Pogon | ||
Motori | Dvoprotočni turbomlazni motori | |
Broj motora | 4 motora | |
Potisak | 920 kN | |
Fizičke osobine | ||
Turbomlazni motor | Lotarev D-18T | |
Potisak TMM-a | 230 kN | |
Performanse | ||
Maks. brzina na Hopt. | 865 km/h | |
Dolet | 15.000 km | |
Plafon leta | 12.200 m | |
Portal Vazduhoplovstvo |
Antonov An-124 Ruslan (ukr. Антонов Ан-124 Руслан) je strateški transportni avion na mlazni pogon. Razvio ga je sovjetski ANTK Antonov. Po dimenzijama i nosivosti nadmašivao ga je avion koji je nastao u istom projektnom birou – An-225 (izrađen u samo jednom primerku) a sad ga nadmašuje i Erbas A380-800F. Do pojave Erbas A380-800F je bio najveći serijski proizveden teretni vazduhoplov. Sada je, ukoliko se računa i An-225, treći po veličini transportni avion na svetu. Iako to u sovjetskom vazduhoplovstvu nije praksa, uz oznaku AN-124 dobio je i službeno ime. Nazvan je po Ruslanu, džinu iz ruskih bajki. Prestiž Ruslana potvrđen je obaranjem 21 svetskog rekorda u raznim disciplinama leta. Podigao je teret od 171.219 kg na visinu od 2000 m i preletao je bez sletanja 20.150,92 km.
Prvi let se dogodio tokom 1982. godine, a izdata je civilna dozvola dana 30. decembra 1992. godine. Danas, preko 40 ovih aviona leti.
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Sovjetski politički i vojni vrh je 1977. godine naložio birou „Antonov“ da projektuje teški transportni avion od 150 tona korisnog tereta. Ambiciozni planovi eksploatacije sibirskih prirodnih bogatstava mogli su se ostvariti samo ako se nepregledna, gotovo nenaseljena prostranstva povežu vazdušnim putevima. „Samaljet 400“ je bila šifra aviona koji je trebalo da nadmaši sve do tada stvorene transportere, a naročito američkog konkurentna C-5 Galaxy. Tim predvođen glavnim konstruktorom Petrom Balabujevim oblikovao je avion skladnih linija pogonjen najmoćnijim postojećim mlaznim motorima D-18T.
An-124 je proizvođen paralelno u dve fabrike: Aviastar-SP iz Uljanovska i Kijevskoj AVIANT, a serijska proizvodnja prestala je sa raspadom Sovjetskog Saveza. Poslednjih pet nedovršenih konstrukcija dovršeni su 2001. (1), 2002. (1) i 2004. (3). Iako se trenutno An-124 ne proizvodi, Rusija i Ukrajina su dogovorili nastavak proizvodnje u 2008. godini.
Prvi izrađeni avioni AN-124 predviđeni su samo za vojno korišćenje sa vekom trajanja od 7500 sati leta, s mogućnosti produženja. Ipak, mnogi avioni leteli su i preko 15.000 sati. Kao odgovor na prigovore korisnika, avioni izrađeni nakon 2000. godine (An-124-100) mogu leteti do 24.000 sati. I starije konstrukcije su prerađene radi postizanja tog standarda.
Konstrukcija[uredi | uredi izvor]
Osnovna konstrukcija izrađena je od legura aluminijuma, a ostali delovi su od kompozitnih materijala. Šasija je sastavljeno od glavnog stajnog trapa koji ima 10 nogu sa 20 točkova, opremljenih gumama niskog pritiska, i dve nosne noge sa po dva točka. Prednje nosne noge mogu leći, sa čime se uveliko olakšava utovar i istovar. Vojna verzija može poneti preko 150 tona tereta, a na gornjoj palubi iza centroplana krila mogu se smestiti 88 putnika. Radi ograničene mogućnosti stavljanja glavnog teretnog prostora pod pritisak (3,57 Rci), vrlo retko prevozi vojnike, uglavnom padobrance. An-124 nalikuje američkom Lokid C-5 Galaki, no može poneti 25% više korisnog tereta. Korišćen je za prevoz lokomotiva, jahti, trupa aviona, krila, kao i raznog vangabaritnog tereta. Nos se podiže da bi se olakšao utovar vozila. Hidraulični sistem može da promeni visinu stajnog trapa tako da prednji deo aviona „klekne“ za tri stepena. Za upravljanje kabastim teretom ugrađene su dve dizalice nosivosti po 10 tona i dva vitla po 3 tone vučne sile. Pod teretne kabine je u celosti izrađen od titanijuma. Gornja paluba sa prostorom za 80 putnika je pod pritiskom.
Varijante[uredi | uredi izvor]
- An-124 Ruslan
Strateški prevoz teških aviona.
- An-124-100
Komercijalni transportni avion.
- An-124-100M
Komercijalna transportna verzija opremljena Zapadnom elektronikom.
- An-124-102
Komercijalna transportna verzija sa pilotskom kabinom opremljenom EFIS sistemom.
- An-124-130
Predložena verzija.
Korisnici[uredi | uredi izvor]
Vojni[uredi | uredi izvor]
Civilni[uredi | uredi izvor]
- Bugarska
- ErKargo Bulgarija (1)
- Rašn kargo (1)
- Rusija
- Volga-Dnepr erlajns (10 + 5 poručenih)
- Polet erlajns (8 + 5 poručenih)
Specifikacije[uredi | uredi izvor]
Osnovne karakteristike:[uredi | uredi izvor]
- posada: 6
- kapacitet: 88 putnika
- dužina: 68,96 m
- raspon krila: 73,3 m
- površina krila: 628 m 2
- visina: 20,78 m
- masa aviona: 175.000 kg
- maksimalna poletna masa : 405.000 kg
Letne karakteristike:[uredi | uredi izvor]
- najveća brzina: 865 km/h
- ekonomska brzina: 800-850 km/h
- dolet: 5.400 km
- najveća visina leta: 12.000 m
- specifično opterećenje krila : 365 kg / m 2
- motori: 4 × Lotarev D-18T turbofen motora
Vidite još[uredi | uredi izvor]
Sličnih aviona[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6.
- Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8.