Bazalna lamina
Bazalna lamina | |
---|---|
Detalji | |
Identifikatori | |
Latinski | lamina basalis |
TA | A15.2.03.007 A15.2.03.019 A15.3.03.102 |
TH | H2.00.00.0.00006 |
FMA | 62918 |
Anatomska terminologija |
Bazalna lamina je sloj ekstracelularnog matriksa koji luče epitelne ćelije, na kome se nalazi epitel. Često se pogrešno naziva bazalna membrana, iako čini deo bazalne membrane. Bazalna lamina je vidljiva samo pod elektronskim mikroskopom, gde se pojavljuje kao elektronski gust sloj debljine 20–100 nanometara (sa nekim izuzecima koji su deblji, kao što je bazalna lamina u plućnim alveolama i bubrežnim glomerulama).
Funkcija[uredi | uredi izvor]
Bazalnu laminu prave i održavaju ćelije koje naležu na nju. Deluje kao tačka vezivanja za ćelije. Međutim, može imati i drugu funkciju kao što je barijera propustljivosti u glomerulu (proizvodnja urina). Neki od matriksnih molekula (bazalne lamine) posreduju u sinaptičkoj adheziji u neuromuskularnim sinapsama.[1]
Alportov sindrom je genetski poremećaj koji je rezultat mutacija gena COL4A3/4/5. Ovi geni su važni u sintezi kolagena IV i formiranju bazalne membrane. Kod osoba sa ovim sindromom bazalna membrana u strukturama kao što su glomerula, uši i oči ne funkcioniše ispravno, što uzrokuje simptome kao što su krv u urinu, gubitak sluha i probleme sa vidom.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Bradley G. Klein. Cunningham's Textbook of Veterinary Physiology. St. Louis, Mo. :Elsevier/Saunders, 2013. Print.-pr. 61.