Beogradski tramvaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Beogradski tramvaj
Beogradski tramvaj CAF Urbos 3
Opšte informacije
 Država Srbija
 GradBeograd
 Otvaranje1892.
 Elektrifikacija1894–1904.
 OperatorGSP Beograd
Infrastruktura
 Dužina trase42 km
 Širina koloseka1000 mm
 DepoiSava
Operacija
 Linije12
 Dužina linije127,3 km
 Vozni park204
Portal Tramvajski saobraćaj

Beogradski tramvaj je najveći i trenutno jedini tramvajski sistem u Republici Srbiji koji je počeo s radom 1892. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tramvajska mreža Beograda 1908. godine

Godine 1891. završeni su pregovori između Beogradske opštine i firme Perikles Cikos iz Milana o izgradnji tramvajskog saobraćaja u Beogradu. Firmi iz Milana je ustupljen monopol nad tramvajima i osvetljenju u Beogradu. Po ugovoru je bila predviđena izgradnja u ukupnoj dužini od 21 km.[1] Prvi beogradski tramvaj pušten je u saobraćaj dana 14. oktobra 1892. godine i vozio je centrom grada, od Kalemegdana do Slavije. U početku su se kao pogon koristili konji, Julka i Soko.[2][3] Prva električna linija uvedena je 1894.[4] Do kraja 1905. godine sve linije bile su elektrificirane. Godine 1912. u Beogradu je bilo osam tramvajskih linija koji su te godine prevezli ukupno 7.500.000 putnika.

Prvi i Drugi svetski rat dosta su oštetili tramvajski sistem, no oba puta je obnovljen.[5][6] U oktobru 1922. je očekivano 80 motornih kola odn. zadnjih kola iz Nemačke, pa su projektovane i nove linije[7] (npr. početkom jula 1923. puštena je u saobraćaj partija od sedam nemačkih tramvaja). Linija "Kalimegdan-Kolarac-Novo Groblje", koja je pre rata "išla samo od Kolarca do Trkališta" (pod Kolarcem se misli na lokaciju na dan. Trgu Republike) puštena je 23. oktobra 1922.

Drugi tramvajski kolosek između Slavije i Autokomande, kuda je vozila Desetka, pušten je u julu 1935.[8] Početkom 1937. dobijeno je 12 novih kola, četiri iz "Jasenice a.d." Smederevska Palanka, ostalo iz tvornice u Slavonskom Brodu.[9] U radionicama Direkcije 1938. su napravljena jedna tramvajska kola sa aerodinamičnom linijom[10][11] (zanimljivo da su stolice bile postavljene pod uglom[12]). Za potrebe "šestice", dupli tramvajski kolosek u Aleksandrovoj ulici je produžen do "Cvetkove mehane" početkom 1941.[13][14] Većina tramvaja je noćila u depou kod stare električne centrale, a ostali u ulici Kralja Aleksandra.[15] Prema tarifi usvojenoj 1936, vožnje su koštale 1, 1,5 ili 2 dinara (ranije su postojale karte skuplje od 2 dinara). Karte od 1,5 i 2 dinara su bile 20 odn. 25% jeftinije u kartonima za 30 vožnji.[16] Tramvaji su imali "trolu sa točkićem umesto trolu u obliku lire", čije je varničenje ometalo radiofoniju; skretnicama su upravljali službenici Direkcije, "obično kakav starac".[17] Podloga pruge u ul. Kralja Milana promenjena je 1937. iz betonske u makadamsku, radi lakšeg opravljanja i manje buke.[18]

Na leto 1940. stiglo je pet kola novih italijanskih tramvaja, zelene boje. Novina u njima je bila to što su se karte naplaćivale na ulazu, umesto da kondukter obilazi putnike. Kapacitet je bio 100 putnika, ali se moglo popuniti i do "140".[19]

Još 1938. godine se pominju planovi za izgradnju metroa.[20]Tokom 1970-ih pojavili su se ponovo planovi da se u gradu izgradi metro sistem, ali su 1982. godine odbijeni jer je donesena odluka kako će se proširiti već postojeća tramvajska mreža. Godine 1985. postavljeno je 45 km novih šina, a tramvaji su prelaskom reke Save počeli sa prevozom putnika i u Novom Beogradu.[21]

Krajem 2000-ih godina započela je modernizacija sistema, a poslednje promene bile su 2010. godine.

Red vožnje tramvaja u periodu 1892-1914.[uredi | uredi izvor]

Tramvaji su kretali oko 5 sati ujutru (u zavisnosti od linije), a poslednji polazak bio je u deset časova uveče, nedeljom u jedanaest. Interesantno je da su tramvaji bili dužni da vode računa o završetku predstava u Narodnom pozorištu i poslednji su kretali u zavisnosti od dužine predstave. Saobraćaj se pojačavao na svim linijama u 12 i u 17 časova, kada su činovnici odlazili kući na pauzu za ručak ili se završavalo radno vreme. Iako je bio definisan precizan red vožnje, tramvaji su stalno kasnili u polasku.[4]

Tramvajske linije pre Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz 1938. godine u Beogradu su postojala tri glavna pravca kojima su vozili tramvaji.[20]

  • Aleksandrova, Terazije, Zemun - tramvaji broj 6 i 14, ukupan broj putnika u 1936. 12.914.940.
  • Kalemegdan, Slavija, Autokomanda - tramvaji broj 1 i 10, broj putnika 10.765.000.
  • Topčider, Terazije, Pančevački most - tramvaji 3 i 9, broj putnika 10.326.630.
  • Tramvaj broj 9 na potezu Knežev spomenik - Klanica (Narodno pozorište - Naselje Kneza Pavla odnosno Knežev spomenik - Klanica (kroz Ulicu kneza Pavla tj. Bulevar despota Stefana) je ukinuta avgusta 1939. i zamenjena autobuskom linijom,[22] a što je bilo zamišljeno kao prethodnica trolejbusa.[23]
  • Linija 7 – Kalemegdan - Novo Groblje, koja je prolazila Poenkareovom/Makedonskom, kao i linija 9-A (Novo groblje - ul. Admirala Pikoa, današnja Mije Kovačevića) - zamenjene su autobusom 27 u aprilu 1940.[24][25][26][27]
  • Linija 12 – Knežev spomenik - Dedinje[28]

Osnovne informacije[uredi | uredi izvor]

Beogradski tramvajski sistem ima ukupnu dužinu šina od 127,3 km i 11 tramvajskih linija:

Mreža tramvajskih linija u Beogradu

Ukinute linije:

Tokom noći saobraćale su samo dve linije:

  • 7N: Ustanička - Slavija - Blok 45 (linija je ukinuta 1. januara 2017)
  • 9N: Banjica - Slavija - Blok 45 (linija je ukinuta 1. jula 2009. i umesto nje je uspostavljena autobuska linija 33N koja saobraća trasom ove nekadašnje noćne linije: Slavija - Bulevar oslobođenja - Trg oslobođenja - Vojvode Stepe (potez od Autokomande do Trošarine) i polovina njene trase je: Vojvode Stepe (potez od Trošarine do Kumodraža) - Kumodraž)

Prevozom upravlja firma GSP Beograd (Gradsko saobraćajno preduzeće Beograd).

Trenutno (jun 2023), linije 3 i 3L su privremeno ukinute zbog radova na šinama na potezu od Topčidera do Kneževca.

Vozni park[uredi | uredi izvor]

Slika Naziv broj numeracija
Tatra KT4 146 2201-2420
Düwag Be4/6[33] 28 2601-2628
CAF Urbos 3 30 1501-1530
Tatra T4 1 (nije u upotrebi) 1004

Zanimljivosti iz istorije o tramvajima[uredi | uredi izvor]

  • 23. novembra 1937. godine u Beogradu je bila tako gusta magla da su automobili i tramvaji saobraćali sa upaljenim fenjerima.[34]
  • Za relativno kratko vreme će se početi sa izgradnjom podzemne saobraćajne mreže Beograda. Pravci će biti oni koji su pokriveni tramvajskim linijama prema podacima iz 1938. godine.[20]
  • Prostor obuhvaćen linijom 2 se smatra centrom grada. Pre Drugog svetskog rata, neki ulični prodavci nisu smeli raditi unutar te linije.[35]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Razvitak javnog saobraćaja Beograda. - U: Beogradske opštinske novine, 1. mart 1938.
  2. ^ Tramvaje pre 120 godina vukli konji („Večernje novosti“, 26. septembar 2013)
  3. ^ „TRAMVAJ IŠAO U RIKVERC: Bahato parkiranje u BG-u iz 1892.”. Nportal. 5. 1. 2022. Pristupljeno 23. 1. 2022. 
  4. ^ a b Stojanović 2016, str. 129–135
  5. ^ „Beogradski tramvaj”. Vreme. Pristupljeno 16. 1. 2020. 
  6. ^ Tramvaji i osvetlenje grada Beograda 1892-1932. Beograd: Direkcija tramvaja i osvetljenja. 
  7. ^ "Politika", 21. okt. 1922, str. 4
  8. ^ "Politika", 26. jul 1935
  9. ^ "Vreme", 3. jan. 1937
  10. ^ "Vreme", 5. avgust 1938
  11. ^ "Vreme", 16. avgust 1938 (foto na Terazijama)
  12. ^ "Politika", 5. avg. 1938
  13. ^ "Politika", 21. feb. 1941
  14. ^ "Politika", 25. feb. 1941
  15. ^ „Politika”, 6. jul 1935
  16. ^ „Politika”, 25. jul 1936
  17. ^ „Politika”, 27. jul 1936
  18. ^ "Politika", 22. avg. 1937, str. 16
  19. ^ "Politika", 8. avg. 1940
  20. ^ a b v Glavne saobraćajne linije Beograda. - U: Beogradske opštinske novine, 1. mart 1938.
  21. ^ „Nenad Govedarević: Tramvaji u Srbiji 1892-2008” (PDF). Mašinski fakultet UNI. Arhivirano iz originala (PDF) 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 16. 1. 2020. 
  22. ^ „Na liniji Knežev spomenik - Klanica uveden autobuski saobraćaj umesto tramvaja 9. - U: Vreme, 8. avgust 1939. godina”. Digitalna NBS. Pristupljeno 17. 1. 2020. 
  23. ^ "Politika", 8. avg. 1939
  24. ^ "Politika", 27. mart 1940
  25. ^ "Politika", 20. april 1940
  26. ^ "Politika", 23. apr. 1940
  27. ^ "Politika", 30. maj 1940
  28. ^ „Najopasnija tramvajska linija u Beogradu ukinuta je posle 3 nesreće na strmim ulicama Dedinja i Senjaka”. Kaldrma.rs. 27. 11. 2022. Pristupljeno 13. 1. 2024. 
  29. ^ Beljan, Mateja (5. 9. 2018). „Nova mapa saobraćaja u Beogradu zbog Mosta na Adi: Da li će se Beograđani opet voziti tramvajima 1, 4 i 8?”. Telegraf. Pristupljeno 13. 1. 2024. 
  30. ^ Vrećo, Jovana (14. 10. 2020). „Misterija broja 1: Kako je prva tramvajska linija pala u zaborav, a "dvojka" ušla u legendu”. 24sedam.rs. Pristupljeno 13. 1. 2024. 
  31. ^ Živković, Aleksandar. „Crna zastava za “osmicu”: Neverovatan razlog za ukidanje tramvaja 8”. 011info.com. Pristupljeno 13. 1. 2024. 
  32. ^ „Zaplet sa šina zvan “osmica” – linija koju je Beograd izgubio”. Kaldrma.rs. 8. 12. 2023. Pristupljeno 13. 1. 2024. 
  33. ^ „Zaboravljeni beogradski “Švajcarac. Kaldrma.rs. 28. 12. 2023. Pristupljeno 13. 1. 2024. 
  34. ^ Vreme u slikama. - U: Vreme, 23. novembar 1937
  35. ^ "Politika", 30. jan. 1938

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stojanović, Dubravka (2016). Kaldrma i asfalt : urbanizacija i evropeizacija Beograda : 1890-1914 (četvrto izd.). Beograd: Udruženje za društvenu istoriju. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]