Berane

Koordinate: 42° 50′ 41″ S; 19° 52′ 16″ I / 42.8446° S; 19.8710° I / 42.8446; 19.8710
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Berane
Panorama grada
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaBerane
Stanovništvo
 — (2011)Pad 11.073
Geografske karakteristike
Koordinate42° 50′ 41″ S; 19° 52′ 16″ I / 42.8446° S; 19.8710° I / 42.8446; 19.8710
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina663 m
Berane na karti Crne Gore
Berane
Berane
Berane na karti Crne Gore
Ostali podaci
Poštanski broj84300
Pozivni broj+382 051
Registarska oznakaBA
Veb-sajtwww.berane.me

Berane je jedan od najvećih gradova na severoistoku Crne Gore i bivši administrativni centar nekadašnjeg Ivangradskog sreza. Sedište je istoimene opštine. Grad leži na reci Lim. Od 1949. do 1992. godine nosio je ime Ivangrad u čast narodnom heroju Ivanu Milutinoviću. Grad prema popisu iz 2011. ima 11.073 stanovnika, dok sama opština ima oko 33.970 stanovnika što je čini jednim od najvećih centara u Polimlju.[1]

Tokom srednjovekovnog perioda, prostor današnjih Berana je bio poznat kao župa Budimlja. Bio je od izuzetnog duhovnog, političkog i ekonomskog značaja u srpskoj državi Raški. Do 1455. kada su Turci zauzeli grad, pripadao je srednjovjekovnoj Srbiji. Od Prvog srpskog ustanka do konačnog oslobođenja, borbe protiv Turaka su bile konstantne. Čuvene bitke su se vodile između 1825. i 1862. godine od kojih je najpoznatija Bitka na Rudešu vođena 7. aprila u kojoj su lokalni pobunjenici pobedili. Berane je konačno oslobođeno 1912. godine kada konačno ulazi u sastav Crne Gore. Grad je delio sudbinu sa državama u kojim se nalazio i teško je oštećen u oba Svetska rata. Pod imenom Ivangrad, doživljavao je prosperitet i rast stanovništva postajući jedan od jugoslovenskih industrijskih centara. Iako građanski rat nije zahvatio tadašnju SR Jugoslaviju, imao je uticaj i na sam grad čija je industrija propala što se odrazilo na odliv stanovništva.

Danas, Berane zajedno sa opštinom i ostatkom severa države, jedno je od najsiromašnijih mesta u Crnoj Gori tako da većina stanovnika živi u teškim uslovima. Uprkos tome, grad je ostao i dalje važan obrazovni, medicinski, verski i sportski centar proizvodeći mnoge uspešne pojedince u tim kategorijama. U njemu se nalazi 13 osnovnih škola, četiri srednje škole i četiri institucije višeg obrazovanja. Berane je povezano sa ostatkom zemlje sa dva magistralna puta. U njemu se nalazi ugašeni aerodrom koji i dalje nije u upotrebi uprkos mnogim najavima o mogućoj revitalizaciji. Godine 2012, grad je obeležio 150 godina svog zvaničnog postojanja i 100 godina od pridruženja Crnoj Gori.

Naziv[uredi | uredi izvor]

U Srednjem veku područje današnjih Berana je bilo poznato kao Budimlja i imalo je veliki ekonomski i politički značaj u državi Raški.

Postoje dve osnovne teorije o etimologiji reči Berane. Prva kaže da naziv vodi poreklo od staroslovenske reči za ovna (beran, baran) obzirom na to da se radi o stočarskom kraju. Druga navodi poreklo od turske reči za jednu kuću (Bir-han). Kako god, u XIV veku nastaje naselje Beranselo po kome kasnije i gradsko naselje dobija ime Berane.

U periodu 1949-1992. grad je nosio naziv Ivangrad u čast narodnom heroju Ivanu Milutinoviću.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Položaj i prostranstvo[uredi | uredi izvor]

Berane se nalazi na nadmorskoj visini od 640m, na koordinatama 42° 50′ 41″ severne geografske širine i 19° 52′ 16″ istočne geografske dužine. Smešteno je na severoistoku Crne Gore na reci Lim. Ima veoma povoljan saobraćajno-geografski položaj jer je magistralnim putem povezan sa centralnom Srbijom, a preko Rožaja i Čakora sa Kosovom i Metohijom. Dolinom Lima je takođe povezano magistralnim putem sa južnim dijelom Srbije i jugozapadnim dijelom BiH, a od Bijelog Polja i željeznicom.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Reljef Beranske opštine formiran je za vrijeme tektonskih procesa, od prije 50 miliona godina u periodu zvanom tercijar. Beranska kotlina nastala je spuštanjem zemljišta duž tektonskog rasjeda pravcem jugozapad-sjeveroistok. Prosijecanjem Tivranske klisure, Beransko jezero oteklo je prema Bijelom Polju i poslije toga stvorena je kompozitna dolina rijeke Lim. Za vrijeme jezerske faze nataložila se ogromna količina sedimentalnih stijena čiji se tragovi mogu vidjeti u dijelu Tivranske klisure. U sastavu Beranske kotline učestvuju stare paleozojske stijene, trijaški krečnjaci (Alpska orogeneza) i Jezerski sedimenti. Jezerski sedimenti se sastoje iz konglomerata, raznobojnih glina, uglja i laporca.

Proračunate rezerve mrkog uglja na osnovu dosadašnjeg istraživanja iznose 170 miliona tona. Beranska kotlina se pruža pravcem sjeveroistok-jugozapad u dužini od 9 km, a širina kotline je od 3-5 km. Na desnoj strani Lima zastupljen je reljef u kome se smjenjuju zalivske doline, zaobljena uzvišenja, među kojima se ističu Jasikovac, Gradac i Dapsićko brdo. Reljef na lijevoj obali Lima karakterišu 3 glacijalne terase koje se stepenasto dižu: plato glavne ulice, beranski aerodrom i Crni vrh.

Klima[uredi | uredi izvor]

Mjerenja meteoroloških elemenata vrše se od 1947. godine te klimatski podaci odgovaraju samo za gradsko naselje. U Beranama su zastupljena dva klimatska tipa: umereno-kontinentalni (župski) i planinski (alpski) tip klime. Srednja godišnja temperatura vazduha je 10,70S. Najtopliji mesec je jul sa prosečnom temperaturom vazduha od 20.70S, a najhladniji januar sa prosečnom temperaturom od -0,40S. Prosječna godišnja količina padavina se kreće oko 884 mm. Na dnu Beranske kotline temperature ljeti mogu se popeti do 35 °C (26. juli 1953. godine); zimi temperatura se može spustiti do -30 °C (17. januar 1985. godine).

Klima Berane (1961–1990, ekstremi 1950–današnjica)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 18,8
(65,8)
24,1
(75,4)
26,5
(79,7)
31,6
(88,9)
33,9
(93)
35,2
(95,4)
38,4
(101,1)
40,4
(104,7)
36,8
(98,2)
32,3
(90,1)
24,1
(75,4)
20,2
(68,4)
40,4
(104,7)
Maksimum, °C (°F) 2,7
(36,9)
5,9
(42,6)
10,6
(51,1)
15,2
(59,4)
20,4
(68,7)
23,3
(73,9)
25,9
(78,6)
26,1
(79)
22,4
(72,3)
17,2
(63)
10,2
(50,4)
3,4
(38,1)
15,27
(59,5)
Prosek, °C (°F) −2,0
(28,4)
0,7
(33,3)
4,5
(40,1)
8,7
(47,7)
13,4
(56,1)
16,4
(61,5)
18,3
(64,9)
17,7
(63,9)
14,0
(57,2)
9,2
(48,6)
4,3
(39,7)
−0,5
(31,1)
8,73
(47,71)
Minimum, °C (°F) −5,9
(21,4)
−3,9
(25)
−0,9
(30,4)
2,7
(36,9)
6,4
(43,5)
9,5
(49,1)
10,9
(51,6)
10,3
(50,5)
7,5
(45,5)
3,4
(38,1)
0,0
(32)
−4,2
(24,4)
2,98
(37,37)
Apsolutni minimum, °C (°F) −28,3
(−18,9)
−26
(−15)
−18,6
(−1,5)
−9,2
(15,4)
−4,2
(24,4)
0,2
(32,4)
1,2
(34,2)
2,2
(36)
−6,1
(21)
−7,7
(18,1)
−19,8
(−3,6)
−22,7
(−8,9)
−28,3
(−18,9)
Količina padavina, mm (in) 82,7
(3,256)
65,5
(2,579)
63,1
(2,484)
81,9
(3,224)
70,9
(2,791)
71,6
(2,819)
60,5
(2,382)
60,6
(2,386)
66,3
(2,61)
74,9
(2,949)
114,9
(4,524)
100,4
(3,953)
913,3
(35,957)
Dani sa padavinama (≥ 0.1 mm) 12 11 12 13 13 13 10 9 9 9 14 14 139
Relativna vlažnost, % 83 78 73 70 70 71 69 70 76 78 81 85 75,3
Izvor: Hidrometeorološki zavod Crne Gore[2][3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Manastir Đurđevi stupovi kod Berana

U srednjem vijeku područje Berana je bilo poznato kao župa Budimlja. Bilo je od velikog ekonomskog, religioznog i političkog značaja u srpskoj zemlji Raškoj. Mnoštvo manastira i crkava u blizini grada svjedoče o bogatom duhovnom životu tadašnjih Srba. U Beranama se nalazi zadužbina Nemanjića Đurđevi Stupovi čijih je 800 godina postojanja obilježeno 2013. godine. Berane je kao gradsko naselje osnovano u drugoj polovini 19. vijeka, tačnije 1862. godine a za osnivača grada se vezuje ime turskog vojskovođe Mehmet-Bega Jajčanina koji je bio pariski đak. Kao osnivač postavio je temelje grada sa širokim ulicama neuobičajene strukture za balkanske krajeve. On je naredio vojsci da se na lijevoj obali Lima, na mjestu gdje se danas nalazi bolnica, podigne kamena kasarna za potrebe vojne uprave. Naselje je počelo brzo da se širi, a na desnoj obali Lima nastalo je drugo naselje u podnožju brda Jasikovac, gdje su stanovali turski oficiri i činovnici sa brojnim ženama u haremima. Po tim haremima je dio varoši nazvan Hareme i taj naziv je ostao do danas. Naziv Berane vodi porijeklo od staroslovenske riječi za ovna (beran, baran), s obzirom da se radi o stočarskom kraju. Još u 14. vijeku nastalo Beranselo, te da je od toga kasnije i gradsko naselje dobilo ime Berane. Berane je oslobođeno od turske vlasti u Prvom balkanskom ratu, 16. oktobra 1912. godine kada je crnogorska vojska ušla u grad.

Zgrada gimnazije je završena 1934,[4] te godine je napravljen i banovinski put Novi Pazar - Berane.[5]

Spomenik Slobode na Jasikovcu

Od jula 1949. do marta 1992. godine grad je nosio ime Ivangrad, po narodnom heroju Ivanu Milutinoviću (1901—1944).

U 2005. godini na saboru u manastiru Žitomislić SPC je kanonizovala Milorada Macu Vukojičića i Slobodana Šiljka, pravoslavne sveštenike, koje je 1945. osudio i streljao Vojni sud komande u Beranama pod optužbom da su sudelovali u teškim zločinima nad stanovništvom u Pljevljima 1943. i 1944. godine. Posebno su bili okrutni prema suprugama partizana. Na ovu crkvenu odluku reagovale su porodice poklanih ali im je odgovoreno kako je to unutrašnja stvar SPC. Crnogorska televizija snimila je dokumentarac u kojem pljevaljski svedoci pričaju o užasnim Macinim zločinima.[traži se izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Berane živi 8.645 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 34,9 godina (33,5 kod muškaraca i 36,2 kod žena). U naselju ima 3.330 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,54.

Prema podacima Berane je 1872. godine imalo 410 kuća i 860 stanovnika. 1962. godine u gradskom naselju živjelo je 10.600 stanovnika. Već 1965. godine Berane je imalo preko 12.000 stanovnika, a 1972. godine čak 19.000 stanovnika. Može se zaključiti da je nagli razvoj industrije i fabrika, od 1960—1970. godine stvorilo uslove za jaka migraciona kretanja selo-grad, kao što su „Rudnik mrkog uglja“, fabrika celuloze i papira „Beranka“, fabrika kože „Polimka“, fabrika cigle i crijepa „Rudeš“, fabrika kućnih aparata „Obod“ itd.

Stanovništvo u ovom naselju je mešovito, a u poslednja dva popisa je zabeležen pad broja stanovnika.

Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 3.701
1953. 4.513
1961. 6.969
1971. 11.164
1981. 12.720
1991. 12.267 11.957
2003. 12.651 11.776
2011. 11.073
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[1]
Srbi
  
4.779 43,16%
Crnogorci
  
3.476 31,39%
Bošnjaci
  
1.095 9,88%
Muslimani
  
977 8,82%
Srbi-Crnogorci
  
76 0,68%
Albanci
  
45 0,40%
Bošnjaci-Muslimani
  
27 0,24%
Crnogorci-Srbi
  
23 0,20%
Hrvati
  
22 0,20%
Crnogorci-Muslimani
  
21 0,19%
Muslimani-Crnogorci
  
16 0,14%
Jugosloveni
  
15 0,13%
Makedonci
  
15 0,13%
Goranci
  
11 0,10%
Muslimani-Bošnjaci
  
11 0,10%
Romi
  
10 0,09%
Ostali
  
39 0,35%
Neizjašnjeni
  
400 3,61%
ukupno: 11.073


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Privreda[uredi | uredi izvor]

Berane sa svojom opštinom je jedno od najsiromašnijih mjesta u republici Crnoj Gori. Industrijska proizvodnja je veoma mala jer su mnoga preduzeća tokom '90-ih godina XX vijeka prestala s radom. U ranijem periodu mnoga poljoprivredna domaćinstva su preseljena sa sela u grad zbog tzv. industrijalizacije, tako da je poljoprivreda zamrla, selo zapostavljeno a industrija ugašena tako da većina stanovnika teško živi. U poslednje vrijeme otvoreno je mnogo privatnih preduzeća, uglavnom na bazi trgovine i ugostiteljstva. Proizvodnih je veoma malo. U tim preduzećima zapošljavaju se uglavnom na crno, te nemaju neki društveni značaj.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Razvoju kulture u ovom kraju, sve do novijih vremena, osnovni pečat davala je Srpska pravoslavna crkva, odnosno ovdašnji manastiri: Šudikova, Đurđevi Stupovi i drugi kao nosioci ukupne duhovnosti u srpskom narodu. Tu ulogu kasnije, u izvesnoj mjeri, preuzimaju škole i institucije kojima je kultura osnovna djelatnost. Posebnu ulogu u tome imala je Beranska gimnazija, osnovana 1913. godine, iz čijih klupa izašao je veliki broj istaknutih kulturnih poslenika i naučnika. Među njima su pisci: Mihailo Lalić, Dušan Kostić, Radovan Zogović, Vlajko Ćulafić, kao i slikari:Jovan Zonjić, Mišo Popović i Aleksandar Rafajlović. Od institucija, koje se bave kulturom u Beranama, danas, postoje Centar za kulturu (sa bibliotekom) i Polimski muzej, sa veoma bogatom zbirkom dragocjenih eksponata, a obnovljena i kulturnom djelovanju namijenjena kuća Vojvode Gavra Vukovića.

U opštini Berane postoji trinaest osnovnih škola i Niža muzička škola. Berane ima i četiri srednje škole: Gimnazija „Panto Mališić“, Srednja medicinska škola „Dr Branko Zogović“, Srednjoškolski centar „Vukadin Vukadinović“ i Srednja stručna škola (ranije Elektrotehnička škola). Berane je postalo i centar visokog obrazovanja od 2005. godine i otvaranja Visoke medicinske škole, a trenutno u gradu postoji i Učiteljski fakultet (odsjek Filozofskog fakulteta u Nikšiću), Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama i Odsjek za primijenjeno računarstvo (Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici). U Beranama ne postoji ni jedna specijalizovana, naučna ustanova ili institucija, ali uprkos toj činjenici, odatle potiče veliki broj istaknutih naučnika u različitim naučnim oblastima, akademika i univerzitetskih profesora. Izuzetne doprinose dali su, između ostalih, hemičar Vukić Mićović, bakteriolog Milutin Đurišić, geograf Milisav Lutovac, istoričar Miomir Dašić, fizičar Vukota Babović i slavista Milosav Babović.

Berane ima solidne uslove za razvoj sporta. Gradski stadion u Beranama je sa kapacitetom od 11 000 mesta drugi po veličini stadion u Crnoj Gori, a izdvaja se i atletskom stazom. Najuspješniji sportski kolektivi u Beranama su RK Berane (prvaci Crne Gore 2007/08), STK Budim, bokserski klubovi Baćo King i Radnički, FK Berane, atletski klub i dr. Najpoznatiji sportisti iz Berana su bivši golman reprezentacije Srbije i Crne Gore Dragoslav Jevrić, fudbaler Stefan Babović, rukometašice Maja Savić (nekada najbolje lijevo krilo svijeta) i Aida Selmanović.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Berane je pobratimljeno sa sledećim gradovima:[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Zvanični rezultati popisa”. Arhivirano iz originala 23. 09. 2016. g. Pristupljeno 08. 08. 2017. 
  2. ^ „Climate: Berane”. Hidrometeorološki zavod Crne Gore. Pristupljeno 7. mart 2021. 
  3. ^ „Dnevni prosjeci i ekstremi”. Hidrometeorološki zavod Crne Gore. Pristupljeno 7. mart 2021. 
  4. ^ "Politika", 27. okt. 1934, str. 7
  5. ^ "Politika", 27. okt. 1934, str. 12
  6. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  7. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 
  8. ^ „Bratimljenje” (Saopštenje) (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2019-09-04. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

mape i karte[uredi | uredi izvor]