Beretka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tradicionalna baskijska beretka
Vojna beretka

Beretka (eng. beret; britanski /ˈbɛreɪ/[1] berr-ay, američki /bəˈreɪ/[2] bə-rayfr. [beʁɛ]) je mekan, okrugao, ravan šešir, obično pleten od ručno obrađene vune, filca, ili heklan od pamuka.[3]

Masovna proizvodnja je počela u Francuskoj i Španiji u 19. veku, zemljama koje se vezuju za njih. Beretke se danas nose kao deo uniforme mnogih vojnih i policijskih jedinica širom sveta.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Arheologija i istorija umetnosti ukazuju na to da su se kape slične modernim beretkama nosile još od bronzanog doba, širom severne Evrope i na krajnjem jugu Krita i Italije, gde su ih nosili Minojci, Etrurci i Rimljani. Takav stil kape je bio popularan među plemstvom i umetnicima širom Evrope u modernom dobu.[3]

Baskijski stil beretke je bio tradicionalni šešir Aragonskih i Navara pastira Pirineja,[5] planinskog venca koji razdvaja jug Francuske od severa Španije. Komercijalna proizvodnja baskijskih beretki je počela u 17. veku u području južne Francuske. Prvobitno je to bio lokalni zanat, ali se proizvodnja industrijalizovala u 19. veku. Prva fabrika, Beatex-Laulhere tvrdi da je sa proizvodnjom počela još 1810. godine. Do 1920-ih beretke su bile povezane sa radničkom klasom Francuske i Španije, a do 1928. je postojalo više od 20 francuskih fabrika i nekoliko španskih i italijanskih fabrika, koje su sve ukupno proizvodile milione beretki.[3]

U zapadnoj modi, muškarci i žene su nosili beretku još od 1920-ih. Nosili su ih prvo kao sportsku modu, a kasnije kao modni detalj.

Vojne beretke su prvi put usvojene od strane francuskih jedinica 1889. godine. Nakon što ih je video u vreme Prvog svetskog rata, britanski general Hju Eles je predložio beretku za upotrebu od strane novoformiranog kraljevskog Tenkovskog puka. One su odobrene od strane kralja Džordža V 1924. godine.[6] Crna RTR beretka je postala poznata zbog feldmaršala Montgomerija u Drugom svetskom ratu.[3]

Nošenje[uredi | uredi izvor]

Beretka se nosi tesno pripijena oko glave, a može se "oblikovati" na različite načine - u Severnoj i Južnoj Americi se obično nosi gurnuta na jednu stranu. U Srednjoj i Južnoj Americi, lokalni običaj obično propisuje načine nošenja beretke; nema univerzalnog pravila, a obično je nose starija gospoda, mada je mogu nositi i mladi muškarci i mlade žene.

Beretke koje se nose kao deo vojne uniforme imaju traku ili znojnik, napravljenu od kože, svile ili pamučne trake, ponekad imaju kanap koji omogućava pričvršćivanje. Kanap se nosi vezan, ili se odseče, ušuška u kapu, a ponekad se ostavi da visi. Vojna beretka je često ukrašena sa značkom od tkanine ili metala. 

Beretke obično nisu postavljene, ali mnoge su delimično obložene svilom ili satenom. Tradicionalna beretka (koju nose neke specialne jedinice Francuske i Belgije), se obično nosi sa znojnikom savijenim ka unutra, stoga imaju dodatnih par centimetara vunene tkanine koja služi da se znojnik može poviti.

Novi stil beretki napravljen od "polar flisa" su takođe popularne.

Običaji i varijante[uredi | uredi izvor]

Olentzero, Baski božićna figura, nosi beretku.

Baskija[uredi | uredi izvor]

Beretke su popularizovane širom Evrope i drugim delovima sveta kao tipična Baski nošnja. One su veoma popularne i česte u Baskiji. Boje usvojene za narodne nošnje se razlikuju od regiona do regiona, Baski nose plave, narodi Navara i Aragona crvene, dok je crna beretka postala uobičajena kapa radnika u Francuskoj i Španiji.[3]

Beretka se daje i kao trofej u Baski oblastima, uključujući i Baski delu Tur de Fransa.

Kantabri majstor koji nosi beretku

Francuska[uredi | uredi izvor]

Crna beretka se nekada smatrala nacionalnom kapom Francuske u anglosaksonskim zemljama i deo je stereotipne slike Francuza. Ne nosi se koliko se nekada nosila, ali je ostala jak znak lokalnog identiteta na jugozapadu Francuske. Kada Francuzi žele da se predstave kao "tipični Francuzi" u Francuskoj ili u stranoj zemlji, oni često koriste ovaj stereotip iz anglosaksonskih zemalja.[7] Danas postoje tri proizvođača u Francuskoj. Laulhère (koji su kupili najstarijeg proizvođača, Blancq-Olibet, u februaru 2014. [8]) koji je pravio beretke od 1840. Boneteria Auloronesa je mali zanatlijski francuski proizvođač beretka u Béarnaise gradu Oloron Sainte Marie,[9] i Le Béret Français još jedan zanatlijski proizvođač u Béarnaise selu Laàs.[10] Beretka je i dalje snažan simbol jedinstvenog identiteta jugozapada Francuske, i nosi se kada se slave tradicionalne manifestacije.

Španija[uredi | uredi izvor]

U Španiji, u zavisnosti od regiona, beretka je obično poznata kao boina. Nekada su bile uobičajni deo muške nošnje u severnim i centralnim delovima zemlje, u regionima Aragon, Navara, Baskija, Kantabrija, i Galicija, kao i u okolnim područjima.

Tradicionalna beretka Škotske

Škotska[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko škotskih varijanti beretki, poput Scottish bonnet ili Bluebonnet[11] (prvobitno zvane bonaid), čija traka i perje određuju klan i čin onog ko je nosi. Ova kapa se smatra simbolom škotskog patriotizma. Drugi škotske vrste uključuju tam-o'-shanter i prugastu Kilmarnock cap.[3]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Kao deo uniforme[uredi | uredi izvor]

Zbog praktičnosti beretke, ona je već dugo deo vojnih i drugih uniformi. Među nekoliko dobro poznatih istorijskih primera su škotski vojnici, koji su nosili plave beretke u 17. i 18. veku, Volontaires Cantabres, francuski vojnici u Baskiji od 1740-ih do 1760-ih, koji su takođe nosili plave beretke, i Kasni pobunjenici, sa svojim crvenim beretkama, 1830. u Španiji. U skorije vreme, 1950-ih, pripadnici nove specijalne jedinice američke vojske su počeli da nose zelene beretke kao pokrivala za glavu, po ugledu na britanske Kraljevske marince, koji su ih zvanično usvojili 1961. godine. Ovakve jedinice su postale poznate kao "zelene beretke", i nakon njih su i druge jedinice usvojile beretke kao deo svojih uniformi.

Moda i kultura[uredi | uredi izvor]

Rihard Vagner sa beretkom

Beretka je deo dugogodišnjeg stereotipa intelektualca, filmskog reditelja, umetnika, "hipstera", i mnogih drugih. Rembrant i Rihard Vagner, su često nosili beretke.[12] U Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, sredinom 20. veka je nastala eksplozija beretki u ženskoj modi. U drugom delu 20. veka, beretku su usvojili i kinezi. Beretke su nosili i bi-bap i džez muzičari, kao što su Dizi GilespiTelonijus Mank, i mnogi drugi.

Kao simbol revolucije[uredi | uredi izvor]

Junački gerilac, portret Če Gevare

Junački gerilac, jedna od najpoznatijih fotografija argentinskog revolucionara Če Gevare ga prikazuje kako nosi crnu beretku sa zvezdom od mesinga.

1960-ih nekoliko aktivističkih grupa su usvojile crnu beretku. Ovo uključuje Privremenu Irsku revolucionarnu armiju (PIRA), ETA gerilce (koji su nosili crne beretke preko kapuljača na javnim nastupima) Crne pantere, formirane 1966. godine, u Sjedinjenim Američkim Državama[13] i borce za crnu moć na Bermudama[14] kao i Čikano organizaciju, osnovanu 1967. 

Rasta[uredi | uredi izvor]

Rasta sa beretkom

Pristalice rastafari pokreta često nose velike pletene crne beretke sa crvenim, zelenim i zlatnim krugovima preko dredova. Stil se često pogrešno naziva kufi, jer je kapica postala poznat kao kufune.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Oxford English Dictionary (1989). (2nd izd.).  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  2. ^ "Dictionary.com Unabridged".
  3. ^ a b v g d đ e Chico 2005
  4. ^ Kilgour, Ruth Edwards.
  5. ^ „Amigos De La Boina De Calatorao ( Zaragoza )”. Arhivirano iz originala 03. 06. 2013. g. Pristupljeno 18. 01. 2016. 
  6. ^ George Forty (1988). The Royal Tank Regiment: A Pictoral History, 1916-2001. Halsgrove Publishing. ISBN 978-1-84114-124-4. 
  7. ^ In the movie Crazy for Love shot after WWII in Normandy, the hero wears a cap at the beginning of the movie, but then he changes for a beret, to make ″more French″.
  8. ^ „Arhivirana kopija”. Independent.co.uk. Arhivirano iz originala 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 18. 01. 2016. 
  9. ^ L’ancien de Laulhère fait des bérets tout seul
  10. ^ „Qui sommes-nous - Le Béret Français”. Arhivirano iz originala 08. 03. 2015. g. Pristupljeno 18. 01. 2016. 
  11. ^ "Bluebonnet".
  12. ^ Bruyn, J., van de Wetering, Ernst & Rembrandt Harmenszoon van Rijn A Corpus of Rembrandt Paintings IV: Self-Portraits Springer, 18 Oct 2005. pp. 290.
  13. ^ p.119 Ogbar, Jeffrey Ogbanna Green Black Power: Radical Politics and African American Identity 2004 JHU Press
  14. ^ „Black Berets”. Arhivirano iz originala 11. 01. 2016. g. Pristupljeno 18. 01. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]