Bolonjski pas

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bolonjski pas
PorekloItalija
Osobine
Težina Mužjak 2.5 — 4 kg
Ženka 2.5 — 4 kg
Visina Mužjak 27 — 30 cm
Ženka 25 — 28 cm
Boja Bela
Klasifikacija / standardi
FCI Grupa 9, Sekcija 1 #196 standard
AKC [ standard]
ANKC [ standard]
KC (UK) Patuljasti pas standard
NZKC Patuljasti pas standard
Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Bolonjski pas (ita: Bolognese) pripada devetoj grupi, odnosno grupi pasa za pratnju i razonodu.[1] Deo je porodice bišona, koja pored njih uključuje kovrdžave bišone, maltezere, havanezere, loučene i koton de tuleare. Bez obzira na fizičku sličnost sa svojim rođakom, kovrdžavim bišonom, razlike u temperamentima su im velike. Poznat je i pod nazivima bolonjezer, bolonjski bišon, botoli, botolo i bolo. [2]

Bolonjski psi su drevna rasa, plemenitog porekla čiji koreni su vezani za italijansku aristokratiju. Samo ime psa izvedeno je od naziva grada u severnoj Italiji odakle je potekao, odnosno Bolonje. Kako je u vreme renesanse postojao običaj među aristokratijom da poklanjaju štence drugom plemstvu ova rasa se raširila po Evropi i postala izuzetno popularna u Španiji i Belgiji. Danas nisu rasprostranjeni kao nekada i smatraju se retkom rasom.[3]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Bolonjski pas je nastao u perodu između rimskog doba i 12. veka. Tačno vreme nastanka bolonjezera se ne zna, jer su uzgajani pre nego što su se beležile informacije o rasama pasa. Pripadaju porodici bišona, koja je nastala ukrštanjem pudli i barbea (barbeta). U toku renesansnog perioda bili su izuzetno popularni među plemstvom, a kako je tada italijanska aristokratija bila poznata po poklanjanju štenaca nije bilo potrebno puno vremena da popularnost steknu i u ostatku Evrope. [4]

Ovu rasu na umetničkim delima zabeležili su slikari Francisko Goja, Ticijan Večeli i Antoan Vato.[4] Vremenom je su postali toliko retki da su sredinom 20. veka skoro izumrli, međutim, nekoliko evropskih odgajivača je promovisalo bolonjezere i oni su ponovo aktuelizovani tokom 1990-ih i ranih 2000-ih. [5]

Mnogo istorijskih i popularnih ličnosti su imali upravo bolonjezere za ljubimce, a među njima su i Madam Pompadur, Katarina Velika, Marija Terezija i Merlin Monro.[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Bolonjezer star 6 meseci
Bolonjezer star 14 meseci
Odrastao bolonjezer

Bolonjezeri su izgledom najsličniji svojim bliskim rođacima, kovrdžavim bišonima. Pripadaju patuljastim rasama pasa, a karakteriše ih talasasta dlaka čisto bele boje. Standardna visina za mužjaka bolonjskog psa je od 27 do 30 cm, a za ženke od 25 do 28 cm. Nasuprot visini težina za većinu bolonjskih pasa, bez obzira na pol varira između 2,5 i 4 kg. Rep im je srednje dužine i kovrdžav. Glava im je potpuno obrasla dugom dlakom, na kojoj se jasno ističu tamne oči i njuška. Uši su im po pravilu spuštene.[4]

Obzirom da nemaju poddlaku, pa se samim tim manje linjaju pogodni su za ljude koji su skloni alergijama. Dlaka bolonjskog psa zahteva svakodnevno češljanje, a u slučaju da vlasnik želi da je održava kratkom, šišanje na svaka dva meseca. Pored održavanja krzna, neophodno je i redovno čišćenje očiju, ušiju i zuba kako bi se izbegle infekcije. [6]

Temperament[uredi | uredi izvor]

Bolonjski psi su veoma inteligentni, pa je samim tim njihova dresura laka. Brzo uče, ali zadaci koje ponavljaju previše puta znaju brzo da im dosade, pa se preporučuju kombinovane vežbe. Izuzetno su druželjubivi, ali ukoliko se ne socijalizuju na vreme mogu da budu rezervisani sa strancima. Obuka je neophodna kako stidljivost ne bi prerasla u agresiju. Dobro se slažu sa ostalim psima, ali i ostalim kućnim ljubimcima. Obzirom da su jako naklonjeni ljudima, pogodni su za porodice sa decom, kao i starije ljude.

Manje su energični i manje laju od svojih rođaka, kovrdžavih bišona. Iako su generalno tihi, izuzetno su zaštitnički nastrojeni i upozoriće svoje vlasnike u slučaju opasnosti. Ne zahtevaju previše šetnje, ukoliko imaju aktivnost u kući. U većini slučajeva im je dovoljno između 30 i 45 minuta šetnje dnevno. [4]

Po prirodi su veseli i razigrani. Ne menjaju ponašanje ni kada ostare. Bolonjezeri stariji od 10 godina su podjednako razigrani i spremni da uče nove stvari.[7] Ostvaruju jake emotivne veze sa svojim vlasnicima i jako se teško odvajaju od njih. Posvećeni su i vezani za celu porodicu, podjednako kao i za vlasnika.

Ukoliko ostaju na duže periode sami, razvijaju anksioznost i neretko laju i nanose štetu kako bi privukli pažnju. U pojedinim slučajevima mogu da razviju sindrom malog psa, najčešće kao grešku vlasnika u ophođenju prema psu. Ukoliko ih vlasnici ne tretiraju kao što bi i velike pse i popuštaju im previše, mogu da razviju agresivnost i posesivnost. Sindrom malog psa se može izbeći pravovremenom dresurom.[4]

Njihova veličina i temperament čine ih idealnim psima za život u kući (stanu) i nije im neophodno dvorište. Kako ne podnose odvajanje od vlasnika, nisu pogodni za ljude koji će biti odsutni više sati u toku dana. Uz dresuru mogu da se naviknu na razdvajanje do četiri sata. Veoma lako se prilagođavaju. [2]

Zdravlje[uredi | uredi izvor]

Bolonjezeri su izuzetno zdrava rasa. Obzirom da su drevna pasmina i da nisu gajeni u komercijalne svrhe, izbegnuta je većina genetskih bolesti. Problemi koji se javljaju poput alergija i infekcija uha, neretki su i za ostale rase pasa. Životni vek im je između 12 i 15 godina uz adekvatnu negu i ishranu prilagođenu trenutnom uzrastu. U leglu prosečno imaju tri šteneta, ali zabeleženi su i slučajevi kada je oštenjeno 6, 7 štenaca. [8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „FCI standardi”. Arhivirano iz originala 26. 07. 2017. g. Pristupljeno 10. 5. 2017. 
  2. ^ a b „Bolognese Dog Breed”. Arhivirano iz originala 01. 05. 2017. g. Pristupljeno 7. 5. 2017. 
  3. ^ a b „Bolognese”. Pristupljeno 9. 5. 2017. 
  4. ^ a b v g d „Bolognese”. Pristupljeno 10. 5. 2017. 
  5. ^ „All About the Bolognese”. Arhivirano iz originala 04. 05. 2014. g. Pristupljeno 11. 5. 2017. 
  6. ^ „Bolognese”. Pristupljeno 9. 5. 2017. 
  7. ^ „Bichon Bolognese”. Arhivirano iz originala 11. 11. 2016. g. Pristupljeno 10. 5. 2017. 
  8. ^ „Bolognese”. Pristupljeno 12. 5. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]