Brodogradnja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Najveći putnički brod na svetu, napravljen u Južnoj Koreji

Brodogradnja je grana transportne industrije, tj. mašinske industrije koja obuhvata izgradnju i remontovanje morskih, jezerskih i rečnih brodova, čamaca, jahti, kao i pontona i u novije vreme i naftnih platformi.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Gradnja plovnih sredtava postoji od davnina (Kina, Japan, Sredozemlje). Prvi parobrod, konstruisao je Francuz Robert Fulton početkom XIX veka, a prva plovidba preko Atlantika bila je 1819. godine od grada Savana u SAD do Liverpula i trajala je 25 dana. Najveći uspon brodogradnja je dostigla pronalasakom motora sa unutrašnjim sagorevanjem, nakon Drugog svetskog rata, a pravi procvat bio je tokom 1980-ih, nakon čega beleži značaja pad u proizvodnji. Danas je 2/3 brodova na dizel pogon, dok se ostatak još uvek kreće pomoću pare. Od svega toga čak 40% su tankeri koji prevoze naftu.

Brodogradnja u svetu[uredi | uredi izvor]

Najveći proizvođač brodova do sredine 1950-ih godina bilo je Ujedinjeno Kraljevstvostara brodograditeljka sveta, da bi već 1956. njeno mesto zauzeo Japan. Poslednjih godina primat u svetu drži Južna Korejanova brodograditeljka sveta. Najveće brodogradilište na svetu je Hjundai, koja između ostalog proizvodi i automobile. U SAD i Evropi brodogradnja je od 1975. godine u krizi. Novija proizvodnja koja se odnosi na naftne platforme, suvereno je u rukama Singapura, dok za evropske potrebe vodeću ulogu imaju brodogradilišta u Velikoj Britaniji.

Brodogradnja u Srbiji[1][uredi | uredi izvor]

Brodogradnja u Srbiji ima dugu tradiciju. U početku su za transport ljudi i tereta preko reka korišćene skele, da bi ih kasnije zamenili čelični brodovi pokretani parnim klipnim mašinama. U tom periodu dolazi do velikog porasta trgovine i vodnog saobraćaja, naročito na Dunavu, što nesumnjivo podstiče razvoj brodogradnje na ovim prostorima. Brodovi su građeni u Beogradu, Smederevu, Brzoj Palanci, Kladovu, itd. Prve brodarske radionice sa navozom, građene po uzoru na evropska brodogradilišta iz prve polovine XIX veka, služile su za popravljanje kupljenih ali i gradnju novih brodova.

Burna politička previranja koja su obeležila naredni period uslovila su brojne padove i uspone, kako u državi u celini tako i u domaćoj brodogradnji. Ipak, veliki značaj vodnog transporta za regionalnu privredu uslovio je da, uprkos brojnim izazovima, nakon svakog posrnuća usledi oporavak, kao i značajan iskorak praćen povećanjem i osavremenjavanjem flote.

Jugoslovenski registar brodova (Jugoregistar, danas Uprava za utvrđivanje sposobnosti brodova za plovidbu) osnovan je u FNRJ 1949. godine. Osnovni zadatak ove državne institucije je bilo podizanje nivoa bezbednosti brodova u eksploataciji. U tom smislu, Jugoregistar donosi tehnička pravila kojim se propisuju elementi konstrukcije, plovna svojstva, sigurnost mašina i opreme. Jugoregistar obavlja nadzor pri gradnji brodova i u ime države izdaje brodska svedočanstva u skladu sa nacionalnim i međunarodnim propisima.

Povećanje broja novoizgrađenih brodova uslovilo je potrebu za angažovanjem većeg broja brodograđevinaca, električara, mašinaca, ali i za aktivnijom saradnjom Jugoregistra sa Katedrom za brodogradnju na Mašinskom fakultetu i sa stručnjacima iz brodogradnje koji su u to vreme bili angažovani na Institutu SANU "Vladimir Farmakovski". Iz ove saradnje izrodila su se nova pravila za gradnju rečnih brodova.

U narednom periodu projektni biroi uglavnom su bili u okviru brodogradilišta. Jedan od najvećih biroa za projektovanje brodova bio je u sastavu Beogradskog brodogradilišta koji je, prema potrebi, radio projekte i za druga brodogradilišta. Neki od značajnijih projekata su:

  • Velike serije nesamohodnih i samohodnih brodova - tegljača
  • Morski teretni brodovi
  • Potiskivači (K-flota, serija klase "Lenjingrad", "Karađorđe", itd.)
  • Morski remorkeri (samo za SSSR je izgrađeno skoro sto objekata)
  • Tehnička flota (posebno treba istaći bagere vedričare za SSSR)
  • Serije pomoćnih brodova (snabdevači i čupači sidara)

Brodogradilište "Brodotehnika" uglavnom je gradilo brze i specijalne brodove. Neki od značajnijih su:

  • Brodovi za Tanzaniju
  • Indonežanski putnički i teretni brodovi
  • Irački program (više tipova ratnih i putničkih brodova)
  • Kiparski program (izuzetno uspešni patrolni brodovi)
  • Serije minolovaca od aluminijuma koje su građene za našu i neke strane mornarice

Projektovanjem i izgradnjom brodova se bave brodogradilišta u Bezdanu, Apatinu, Mačvanskoj Mitrovici, Zrenjaninu i Beogradu, a remontom se bavi brodogradilište u Kladovu.

U proteklom periodu u brodogradilištima u Srbiji izgrađeno je više od 2500 brodova. U najvećoj meri građeni su za izvoz i mnogi od ovih brodova i danas plove svetskim rekama, jezerima i morima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr Mladen Jovanović (1999): Brodogradnja u Srbiji i Crnoj Gori, Poslovna zajednica rečne brodogradnje - Dunav Brod, Beograd
  • Mastilo, Natalija (2005):Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultete, Beograd
  • Grčić, Mirko (1994): Industrijska geografija, Naučna knjiga, Beograd

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


  1. ^ Jovanović, Mladen (1999). Brodogradnja u Crbiji i Crnoj Gori. Beograd: Poslovna zajednica rečne brodogradnje - DUNAV BROD.