Булевар сумрака (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bulevar sumraka
Filmski poster
Izvorni naslovSunset Boulevard
Žanrfilm noar
RežijaBili Vajlder
ScenarioBili Vajlder
Čarls Braket
ProducentČarls Braket
Glavne ulogeGlorija Svanson
MuzikaFranc Vaksman
Godina1950.
Trajanje110 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet1.750.000 dolara
Zarada5.000.000 dolara
Veb-sajtwww.paramount.com/movies/sunset-boulevard/
IMDb veza

Bulevar sumraka (engl. Sunset Boulevard) je američki film noar iz 1950. godine, sa Glorijom Svanson u ulozi Norme Dezmond.[1] Bio je nominovan za jedanaest Oskara, što ga posle drame Sve o Evi čini kritički najuspešnijim filmom 1950. godine. Osvojio je nagradu u tri kategorije: najbolja muzika, najbolji originalni scenario i najbolja fotografija. Bulevar sumraka je klasik i prema Američkom filmskom institutu dvanaesti najbolji film dvadesetog veka[2]. Dve rečenice iz filma su često citirane, te 2005. uvrštene među 100 najboljih filmskih fraza. Obe izgovara Glorija Svanson: „U redu gospodine Demil, spremna sam za krupni kadar.“ i „Ja sam velika, filmovi su ti koji su postali mali!“[3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Dok njegovo mrtvo telo pliva u bazenu stare vile na holivudskom Bulevaru sumraka, a policijski se automobili približavaju kući, ubijeni filmski scenarista Džozef Gilis (V. Holden) odluči ispričati kako je tu dospeo. Još pre šest mjeseci bio je trećerazredni holivudski pisac scenarija koji je uzaludno obijao pragove u nadi da će mu neka od priča biti prihvaćena. Među onima koji su odbili njegov poslednji rukopis bila je i Beti Šefer (N. Olson), čitateljka scenarija za producenta Šeldrejka (F. Klark) i devojka Džoovog prijatelja Artija Grina (Dž. Veb). A onda je jednog dana, bežeći pred agentima poreske službe, Džozef dospeo pred staru vilu na Bulevaru sumraka. Tu živi Norma Dezmond.[4]

Norma Dezmond je bila velika zvezda nemih filmova, ali sa pojavom tona njena popularnost pada do te mere da se ona povlači u svoju vilu van Los Anđelesa. Sticajem okolnosti jednog dana u njenu kuću ulazi zgodni holivudski scenarista, ona mu brzo pokazuje scenario njenog života i moli ga da ga pročita i pripremi za snimanje. Videvši da dok ne pročita tekst neće izaći iz kuće, Džozef je sluša i nekoliko narednih nedelja provodi u temeljnom iščitavanju. Njegova šefica se polako zaljubljuje u njega, a i on počinje da uživa u njenom bogatstvu. Kada pokuša da je ostavi, shvata da to nimalo neće biti lako. Posle jedne svađe uoči Nove godine, Džozef odlazi iz kuće a Norma seče vene. Saznavši za to i osetivši veliko sažaljenje i grižu savesti, on se vraća u vilu gde se vrlo brzo miri sa ljubavnicom. Malo potom, Dezmondova planira veliki povratak na male ekrane, ali ne vidi da je režiseri i publika ne žele. Njena zaslepljenost nekadašnjom svojom veličinom polako je vodi u ludilo, koje će pomešano sa ljubomorom, učiniti da jedne večeri ubije Džozefa. To je bio vrhunac njene bolesti, kada u potpunosti gubi razum. Iz tog razloga nije ni videla policajce koji su došli da je uhapse, već samo novinare i bliceve koji su posle toliko godina ponovo sevali na nju.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Glorija Svanson Norma Dezmond
Vilijam Holden Džozef Gilis
Erih fon Štrohajm Maks
Nensi Olson Beti Šejfer
Fred Klark Šeldrejk
Baster Kiton kao Baster Kiton
Heda Hoper kao Heda Hoper

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Nagrada Oskar[uredi | uredi izvor]

Nagrade[3] Osoba[3]
Scenario Charles Brackett
Billy Wilder
D.M. Marshman Jr.
Umetnički direktor Hans Dreier
John Meehan
Sam Comer
Ray Moyer
Muzika Franz Waxman
Nominacije[3] Osoba[3]
Najbolji film Charles Brackett
Režija Billy Wilder
Glavna muška uloga William Holden
Glavna ženska uloga Gloria Swanson
Sporedna muška uloga Erich von Stroheim
Sporedna ženska uloga Nancy Olson
Fotografija John F. Seitz
Montaža Arthur P. Schmidt
Doane Harrison

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

Film je osvojio i nagradu Zlatni globus.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dirks, Tim. „Sunset Boulevard (1950)”. AMC Filmsite. 
  2. ^ a b „Bulevar sumraka”. Tv Program. Pristupljeno 28. 1. 2020. 
  3. ^ a b v g d 1001 film koji moraš da vidiš pre nego što umreš. Beograd. 2008. str. 254—255. 
  4. ^ „Bulevar sumraka”. Moj Tv. Pristupljeno 28. 1. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]