Bjelopleći bjelorepan

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Bjelopleći bjelorepan
Haliaeetus pelagicus 2.jpg
Naučna klasifikacija
Carstvo: Životinje
Tip: Hordati
Klasa: Ptice
Red: Accipitriformes
Porodica: Accipitridae
Rod: Haliaeetus
Vrsta: H. pelagicus
Binomna nomenklatura
Haliaeetus pelagicus
(Pallas, 1811)
Podvrste

vidi u tekstu

Haliaeetus pelagicus distr.png
     samo razmnožavanje

     tokom cijele godine      samo zimi      mogu se sresti

Sinonimi

Aquila pelagica (Pallas, 1811)
Falco leucopterus Temminck, 1824
Falco imperatorKittl., 1832
Thalassaetus pelagicus(Pallas)

Bjelopleći bjelorepan ili veliki štekavac (lat. Haliaeetus pelagicus) je veliki orao iz familije Accipitridae, koja obuhvata i mnoge druge dnevne ptice grabljivice poput lunja, mišara, osičara i eja. Ova vrsta, po prosjeku jedinki, predstavlja najteže orlove na svijetu, težine od 6,8 do 9 kilograma.

Legu se na Kamčatki, u obalnoj zoni Ohotskog mora, dolini rijeke Amur, sjeveru Sahalina i Šantarskim ostrvima u Rusiji. Većina jedinki zimu provode južnije, u južnim dijelovima Kurilskih ostrva i u Hokaidu, u Japanu. Bjelopleći bjelorepani, međutim, manje napuštaju svoje osnovne oblasti za razliku od srodnih bjelorepana i njihovih mladunaca.

Fizičke osobine[uredi]

Bjelopleći bjelorepani predstavljaju najveću vrstu iz roda Haliaeetus i jednu od najvećih ptica grabljivica uopšte. Dužina se kreće od 86,5 do 105 centimetara, a raspon krila od 203 do 241 centimetara. U prosjeku, ženke su teške od 6,8 do 9 kilograma, a mužjaci su znatno lakši i teže od 4,9 do 6 kilograma. Postoji nepotvrđen podatak o ženki koja se navodno hranila pretežno lososom i težila 12,7 kilograma.

Status[uredi]

Bjelopleći bjelorepani su okarakterisani kao ranjivi. Glavne prijetnje preživljavanju predstavljaju promjene životne okoline, industrijsko zagađenje i prekomjerno ribarenje. Procjenjuje se da trenutno postoji oko 5.000 jedinki ove vrste, i da se ovaj broj i dalje smanjuje.

Steller's Sea Eagle Haliaeetus pelagicus Head Fluffed 2600px.jpg

Sistematika[uredi]

Postoje dvije podvrste bjeloplećih bjelorepana: Haliaeetus pelagicus pelagicus i Haliaeetus pelagicus niger. Podvrsta Haliaeetus pelagicus niger živi u Koreji, i ima bijelo perje samo po repu. Ova podvrsta je predmet naučne rasprave; po nekima je u pitanju izmijenjena a ne zaista genetički različita vrsta. U svakom slučaju, ova podvrsta je krajem 1950ih istrijebljena kroz lov i smanjenje životnog prostora.


Ishrana[uredi]

Bjelopleći bjelorepani se uglavnom hrane ribom, naročito lososom i pastrmkom. Pored ribe, hrane se i morskim pticama, sisarima i strvinom. Iako se ponekad hrane mladuncima foka, one im kao hrana služe uglavnom u obliku strvine.

Razmnožavanje[uredi]

Ovi orlovi grade po nekoliko visokih gnijezda (visine oko 1,5 metara, prečnika i do 2,5 metara), smještenih na visokim stablima ili stijenama. Pretpostavlja se da periodično žive malo u jednom, malo u drugom gnijezdu.

Nakon udvaranja, koje počinje obično između februara i marta, i parenja, ženke obično polažu svoja prva jaja u periodu od aprila do maja. Obično samo po jedno mladunče preživi u gnijezdu. Nakon perioda inkubacije od 39-45 dana pilići, perja boje između pepeo-sive i bijele, izlaze iz jaja. Uskoro perje postaje smeđe, a kroz oko 2,5 mjeseca uče da lete. Polnu zrelost stiču u dobi od 4 do 5 godina starosti. Punoljetno perje bjeloplećih bjelorepana se pojavljuje tek kad imaju između 8 i 10 godina starosti.

Izvori[uredi]

  1. ^ BirdLife International. (2016). Haliaeetus pelagicus. The IUCN Red List of Threatened Species.

Literatura[uredi]

Spoljašnje veze[uredi]