Valdemar I Birgerson
Valdemar I Birgerson | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Valdemar Birgerson |
Datum rođenja | 1239. |
Datum smrti | 26. decembar 1302.62/63 god.) ( |
Mesto smrti | Nyköpingshus, |
Porodica | |
Supružnik | Sophia of Denmark |
Potomstvo | Ingeborg of Sweden, Marina Valdemarsdotter of Sweden, Richeza of Sweden, Queen of Poland, Erik Valdemarsson, Margareta Valdemarsdotter av Sverige |
Roditelji | Birger Jarl Ingeborg |
Dinastija | Bjalbo |
Kralj Švedske | |
Period | 1250−1275 |
Prethodnik | Erik XI Mucavi i Hromi |
Naslednik | Magnus III Ladulos |
Valdemar I Birgerson (1239 - 26. decembar 1302) je bio švedski kralj (1250—1275) iz dinastije Bjalbo (Folkung [1]).
Otac mu je bio de facto kralj Švedske Birger Jarl, osnivač dinastije, a majka Ingeborg sestra kralja Erika XI Mucavog i Hromog iz dinastije Erik.
Posle Erikove smrti 1250. godine za kralja je bio izabran Valdemar, ali je vlast faktički i dalje ostala u rukama Birgera. U vreme njegove vlade Švedska je stupila u tešnje veze s Danskom i Nemačkom. Nemački doseljenici su pripomogli da se u Švedskoj razvije rudarstvo (tamo je odavno kopan bakar i gvožđe). Zaključen je trgovački ugovor s Libekom.
U Švedskoj tada niču gradovi. Trgovina počinje da igra sve veću ulogu u životu zemlje. Ali se trgovina, uglavnom, nalazila u rukama Nemaca i Danaca, od kojih se sastojao i veći deo gornjeg sloja gradskog stanovništva. Švedska je bila čisto agrarna zemlja, i gradovi u njoj nisu igrali krupnu ulogu [1].
Međutim, ukupno gledano, izgleda da feudalni sistem nije bio dominantan u Švedskoj. Tamo su postojali plemići koji su držali feude, ali je plemstvo kao celina svoju moć crplo iz alodijalnih zemalja. Vojna služba koju su plemići bili dužni da vrše i upotreba stranih titula kao što je baron, vitez i štitonoša, pružili su lažnu feudalnu predstavu društva koje u suštini to nije bilo. Odsustvo vlasteoskog sistema bilo je još upadljivije. Feudalci i plemići nisu imali pravo suđenja, osima ako se ne bi desilo da drže kao feud neku službu u kraljevskoj upravi; ipak pravo suđenja bilo je priznato kao javna služba tako da nije bilo vezano sa posedovanje zemlje. Mada je crkva, zajedno sa plemstvom, uživala pravo poreskog imuniteta, prelatski posedi nisu imali status feuda [2].
Za vreme Valdemara to je počelo da se menja. Feudalni odnosi učinili su veliki korak napred. Znatan deo seljaštva lišen je zemljišne svojine i pao u zavisnost krupnih zemljoposednika, i duhovnih i svetovnih. Ta je zavisnost pojačavana zbog toga što su kraljevi obilato delili imunitetna prava. Vojna služba je sve više poveravana riterima; seljaštvo je već moralo da daje kralju niz naturalnih dažbina i obaveza. Prodiranje feudalnih odnosa i ustanova u Švedsku bilo je delom u vezi s nemačkim uticajem [1].
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Folke the fat | ||||||||||||||||
8. Bengt Snivil | ||||||||||||||||
17. Ingegerd Knudsdotter of Denmark | ||||||||||||||||
4. Magnus Minniskiöld | ||||||||||||||||
2. Birger Jarl | ||||||||||||||||
20. Sverker I of Sweden | ||||||||||||||||
10. Sune Sik | ||||||||||||||||
21. Ričeza Poljska, kraljice Švedske | ||||||||||||||||
5. Ingrid Ylva | ||||||||||||||||
1. Valdemar I Birgerson | ||||||||||||||||
24. Erik IX Švedski | ||||||||||||||||
12. Canute I of Sweden | ||||||||||||||||
25. Christina Björnsdotter | ||||||||||||||||
6. Erik X Švedski | ||||||||||||||||
13. Cecilia Johansdotter of Sweden | ||||||||||||||||
3. Ingeborg Eriksdotter of Sweden | ||||||||||||||||
28. Knut Lavard | ||||||||||||||||
14. Valdemar I Danski | ||||||||||||||||
29. Ingeborga Kijevska | ||||||||||||||||
7. Richeza of Denmark | ||||||||||||||||
30. Volodar, Prince of Minsk and Hrodno | ||||||||||||||||
15. Sofia of Minsk | ||||||||||||||||
31. Ričeza Poljska, kraljice Švedske (= 21) | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 322.
- ^ Pejnter 1997, str. 220.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka. Beograd.
- Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio.