Velika kneževina Litvanija
Velika kneževina Litvanija Velikoe knяzstvo Litovskoe, Ruskoe, Žomoйtskoe i inыh [zemelь] | |
---|---|
Veliko vojvodstvo Litvanija na vrhuncu svoje moći u 15. veku, preklopljeno sa modernim granicama | |
Glavni grad |
|
Službeni jezik | rutenski, poljski, latinski |
Vladavina | |
Istorija | |
| |
Geografija | |
Površina | |
— ukupno | |
Stanovništvo | |
— | |
— gustina | |
Ekonomija | |
Ostale informacije | |
Vremenska zona | UTC |
1. Neuspešni Ustav od 3. maja 1791. predviđao je unitarnu državu u kojoj bi Veliko vojvodstvo bilo ukinuto, međutim dodatak Ustava, poznat kao Uzajamna garancija dva naroda, vratio je Litvaniju 20. oktobra 1791. godine.[1] |
Velika Kneževina Litvanija (ruten. Velikoe knяzstvo Litovskoe, Ruskoe, Žomoйtskoe i inыh, lat. Magnus Ducatus Lituaniae, polj. Wielkie Księstwo Litewskie) je bila kneževina koje se prostirala na teritoriji današnjih država: Litvanije, Belorusije, i delova Ukrajine, Rusije i Poljske. Ona je postojala od 13. veka[2] do 1795,[3] kada je teritorija podeljena između Ruskog carstva, Kraljevine Pruske i Habzburškog carstva Austrije. Državu su osnovali Litvanci, koji su u to vreme bili mnogobožačka nacija rođena iz nekoliko ujedinjenih baltičkih plemena iz Aukštajtije.[4][5][6] Iako je Litvanska velika kneževina vladala širokim oblastima istočne Evrope, tokom vremena su istočnoslovenske kulture i jezici postali dominantni. Veliki kneževi su sebe smatrali valjanim naslednicima vladara Kijevske Rusije. Nosili su titulu: Veliki knez (magnus dux) Litvanije, Samatije i Rusije. Početkom 16. veka rodilo se rivalstvo Poljske i Litvanije u borbi za „Rusko nasleđe“.
Veliko vojvodstvo se proširilo na velike delove bivše Kijevske Rusije i drugih susednih država, uključujući današnju Belorusiju i delove Ukrajine, Letonije, Poljske, Rusije i Moldavije. U svom najvećem obimu, u 15. veku, bila je najveća država u Evropi.[7] To je bila multietnička i multikonfesionalna država, sa velikom raznolikošću u jezicima, religiji i kulturnom nasleđu.
Konsolidacija litvanskih zemalja počela je krajem 12. veka. Mindovg, prvi vladar Velikog Vojvodstva, krunisan je za katoličkog kralja Litvanije 1253. Paganska država bila je meta verskog krstaškog rata od strane Tevtonskih vitezova i Livonskog reda. Brza teritorijalna ekspanzija započela je u kasnoj vladavini Gedimina[8] i nastavila se širiti pod diarhijom i zajedničkim vođstvom njegovih sinova Algirdasa i Kestutisa.[9] Algirdasov sin Jagelo potpisao je 1386. Krevsku uniju, donevši dve velike promene u istoriji Velikog vojvodstva Litvanije: prelazak na hrišćanstvo i uspostavljanje dinastičke unije između Velikog vojvodstva Litvanije i krune Kraljevine Poljske.[10]
Vladavina Vitolda velikog, Kestutisovog sina, označila je najveće teritorijalno proširenje Velikog vojvodstva i poraz Tevtonskih vitezova u Bici kod Grinvalda 1410. Takođe je označila uspon litvanskog plemstva. Nakon Vitoldove smrti, odnos Litvanije sa Poljskom kraljevinom se znatno pogoršao.[11] Litvanski plemići, uključujući i porodicu Radzivilj, pokušali su da razbiju uniju sa Poljskom.[12]
Ovaj članak je deo serije članaka o |
istoriji Belorusije |
---|
Srednji vek |
Rano moderno doba |
Moderno doba |
|
Ovaj članak je deo serije članaka o |
istoriji Litvanije |
---|
Srednji vek[uredi | uredi izvor]
Tokom 14. veka, naročito u vreme vladavine velikih kneževa Gedimina i njegovih sinova Algirdasa i Kestuta, Litvaniji je uspelo da se nametne kao velika sila istočne Evrope.
Gediminas je 1323. osnovao svoju prestonicu Vilnu (danas Vilnjus). Posle mongolske invazije u istočnu Evropu i uništenja Kijevske Rusije, mnogi istočnoslovenski kneževi su se milom ili silom priključili velikom kneževstvu Litvanije, usled slabosti Zlatne horde. Na zapadu je stalno pretila opasnost od Tevtonskih vitezova sa kojim su kneževi vekovima ratovale.
Unija sa Poljskom[uredi | uredi izvor]
Litvanski veliki knez Jogaila je 1386. zaključio ugovor o ženidbi sa jedanaestogodišnjom naslednicom poljskog prestola kraljicom Jadvigom. Deo ovog ugovora bilo je obećanje o kneževom pokrštavanju, pokrštavanju cele paganske Litvanije, i davanju nekih teritorija Poljskoj. Ovaj ugovor je poznat kao Unija iz Kreva i doveo je do ujednjenja Poljske i Litvanije. Posle Jogailinog pokrštavanja i venčanja, on je dobio kraljevsko ime Vladislav II i postao začetnik dinastije Jagelonaca. Vladislav i Jadviga su vladali zajedno. Kasnije su vlast nad litvanskom kneževinom prepustili vladislavovom rođaku Vitautasu, koji je kasnije dobio ime Vitaut Veliki.
Litvanija je 1569. prepustila Poljskoj svoje teritorije u današnjoj Ukrajini, aktom poznatim kao Unija iz Lublina. Odbrana južnih krajeva od napada Osmanskog carstva i njegovih vazala tako je dopala u isključivu nadležnost poljskih kraljeva. Ova personalna unija je prerasla u Poljsko-litvansku državnu zajednicu.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Tumelis, Juozas. „Abiejų Tautų tarpusavio įžadas”. Vle.lt (na jeziku: litvanski). Pristupljeno 9. 4. 2021.
- ^ Baranauskas, Tomas (2000). „Lietuvos valstybės ištakos” [The Lithuanian State] (na jeziku: litvanski). Vilnius: viduramziu.istorija.net. Arhivirano iz originala 29. 09. 2016. g. Pristupljeno 20. 7. 2016.
- ^ Sužiedėlis, Saulius (2011). Historical dictionary of Lithuania (2nd izd.). Lanham, Md.: Scarecrow Press. str. 119. ISBN 978-0-8108-4914-3.
- ^ Rowell S.C. Lithuania Ascending: A pagan empire within east-central Europe, 1295–1345. Cambridge, 1994. p. 289-290
- ^ Ch. Allmand, The New Cambridge Medieval History. Cambridge, 1998, p. 731.
- ^ Encyclopædia Britannica. Grand Duchy of Lithuania
- ^ R. Bideleux. A History of Eastern Europe: Crisis and Change. Routledge, 1998. p. 122
- ^ Rowell, Lithuania Ascending, p. 289.
- ^ Z. Kiaupa. "Algirdas ir LDK rytų politika." Gimtoji istorija 2: Nuo 7 iki 12 klasės (Lietuvos istorijos vadovėlis). CD. (2003). Elektroninės leidybos namai: Vilnius.
- ^ N. Davies. Europe: A History. Oxford, 1996, p. 392.
- ^ J. Kiaupienė. Gediminaičiai ir Jogailaičiai prie Vytauto palikimo. Gimtoji istorija 2: Nuo 7 iki 12 klasės (Lietuvos istorijos vadovėlis). CD. (2003) Elektroninės leidybos namai: Vilnius.
- ^ J. Kiaupienë, "Valdžios krizës pabaiga ir Kazimieras Jogailaitis." Gimtoji istorija 2: Nuo 7 iki 12 klasės (Lietuvos istorijos vadovėlis). CD. (2003). Elektroninės leidybos namai: Vilnius.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Grand Duchy of Lithuania: Encyclopedia in Three Volumes, Volume I, 2nd edition, 2007. — 688 pages, illustrated, ISBN 985-11-0314-4
- Grand Duchy of Lithuania: Encyclopedia in Three Volumes, Volume II, 2nd edition, 2007. — 792 pages, illustrated, ISBN 985-11-0378-0
- Grand Duchy of Lithuania: Encyclopedia in Three Volumes, Volume III, 1st edition, 2010. — 696 pages, illustrated, ISBN 978-985-11-0487-7
- Norman Davies. God's Playground. Columbia University Press; 2nd edition (2002), ISBN 0-231-12817-7.
- Robert Frost. The Oxford History of Poland-Lithuania: Volume I: The Making of the Polish-Lithuanian Union, 1385–1569. Oxford University Press, (2015) ISBN 978-0198208693
- Murray, Alan V. (2001). Crusade and Conversion on the Baltic Frontier 1150–1500 (Cambridge Studies in Medieval Life and Thought. Fourth Series). Routledge. ISBN 9780754603252.
- Alan V. Murray. The Clash of Cultures on the Medieval Baltic Frontier Routledge, (2016) ISBN 978-0754664833.
- Zenonas Norkus. An Unproclaimed Empire: The Grand Duchy of Lithuania: From the Viewpoint of Comparative Historical Sociology of Empires, Routledge, 2017, 426 p. ISBN 978-1138281547
- S. C. Rowell. Chartularium Lithuaniae res gestas magni ducis Gedeminne illustrans. Gedimino laiškai. Vilnius, (2003) ISBN 5-415-01700-3. e-copy
- S. C. Rowell. Lithuania Ascending: A Pagan Empire within East-Central Europe, 1295–1345 (Cambridge Studies in Medieval Life and Thought: Fourth Series). Cambridge University Press, (2014) ISBN 978-1107658769.
- S. C. Rowell, D. Baronas. The conversion of Lithuania. From pagan barbarians to late medieval Christians. Vilnius, (2015) ISBN 9786094251528.
- Daniel Z. Stone. The Polish-Lithuanian State, 1386–1795. University of Washington Press. 2014. Pp. xii, 374. ISBN 9780295803623
- A. Dubonis, D. Antanavičius, R. Ragauskiene, R. Šmigelskytė-Štukienė. The Lithuanian Metrica : History and Research. Academic Studies Press. Brighton, United States, (2020) ISBN 9781644693100
- Jūratė Kiaupienė. Between Rome and Byzantium: The Golden Age of the Grand Duchy of Lithuania's Political Culture. Second half of the fifteenth century to first half of the seventeenth century. Academic Studies Press. Brighton, United States, (2020) ISBN 9781644691465
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Državnička politika i krstaški ratovi litvanskog velikog kneza Vitautasa Velikog do Boja kod Tanenberga 1410. g.”.
- History of the Grand Duchy of Lithuania
- Cheryl Renshaw. The Grand Duchy of Lithuania 1253–1795
- Grand Duchy of Lithuania
- Grand Duchy of Lithuania administrative map
- Lithuanian-Ruthenian state at the Encyclopedia of Ukraine
- Zenonas Norkus. The Grand Duchy of Lithuania in the Retrospective of Comparative Historical Sociology of Empires