Venko Markovski
| Venko Markovski | |
|---|---|
 Venko Markovski | |
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 5. mart 1915. |
| Mesto rođenja | Skoplje, Kraljevina Srbija |
| Datum smrti | 7. januar 1988. (72 god.) |
| Mesto smrti | Sofija, NR Bugarska |
| Obrazovanje | Sofijski univerzitet |
Venko Markovski (Skoplje, 15. mart 1915 — Sofija, 7. januar 1988) je bio makedonski i bugarski poeta, dramski pisac i jedan od osnivača savremene makedonske literature.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Gimnaziju je završio u Skoplju, a slovensku filologiju je studirao u Sofiji. Bio je član Makedonske literaturne grupe, osnovane u Skoplju (1931) i Makedonskog literaturnog kruga (1938-1941). Učesnik u NOB-u, član Inicijativnog odbora za ASNOM-a i član Predsedništva ASNOM-a. U periodu 1944 — 1945. Aktivno učestvuje u radu komisije za nostrifikaciju makedonskog književnog jezika.
1956. godine je osuđen na petogodišnju robiju na Golom otoku, a 1965. godine se preselio u Bugarsku gde piše dela posvećene istoriji bugarskog naroda u kojima smatra da su Makedonci deo bugarskog naroda.[1]
Zbirke stihova "Narodni bigori" i "Oginot", izdati 1938. godina, su prve stihovne knjige na makedonskom jeziku. Od 1939. do 1954. godine u Sofiji i u Skoplju su izdate, između ostalih, i "Elegii", "Goce", "Ilinden", "Čudna e Makedonija", "Orlicata", "Glamji", romanot u stihovim "Klime", "Nad plamnati bezdni", "Skazna za rezbarot".
U "Narodnoj bigori" i "Oginot", pesme Markovskog su narodne, po karakteru ljubavne pesme isprepletene nacionalno-oslobodilačkim motivima. Kasnije, Markovski potpadna pod snažni uticaj socijalističkog realizma i sa socijal-realističkim stilom piše pohvalne pesme posvećene Titu.
1967. godine u Sofiji je objavio "Epopeja nezaboravljenih", 1975. godine - "Izabrani dela".
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Krъvta voda ne stava, gl. 2, Dali bъlgarite ot Makedoniя imat svoя sobstvena istoriя, pdf
