Desitijati

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Desitijati ili Dasitijati, Dezitijati ili Dazitijati (lat. Daesitiates, Daezitiates) su bili ilirsko pleme koje je živelo na prostorima koje danas zauzima Bosna i Hercegovina u vreme Rimske republike. Uz Mezeje i Desitijati su podpadali pod Panonijane.[1] Bili su uticajni od kraja 4. veka p. n. e, pa do početka 3. veka p. n. e. Dokazi njihovih svakodnevnih aktivnosti mogu se naći u književnim izvorima, tako da sudeći po tim materijalnim i kulturnim dokazima, možemo smatrati da su oni vrlo bliski sa autohtonom bosanskom kulturnom grupom.[2] To sa razlogom jer su Desitijati bili prisutni na zapadnom Balkanu tokom cele rimske vladavine, a njihova imena mogu se naći i u mnogim natpisima istorijskih dela antičkih pisaca. Tokom 19. veka, naučni interes za istraživanjima materijalnih dokaza Desitijata bila su usmerena u delovima Gornje Bosne. Međutim, svi istraživački napori tek treba da obezbede kompletnu analizu o Desitijatima. Kod ovog plemena je nesumnjivo jasno da su jedan od glavnih sastavnih delova ilirskog etno-kulturnog kompleksa koji se protezao od južnog Jadrana do Dunava na severu. Ovo važi naročito i zbog toga što su živeli u centru ilirskog zapadnog Balkana oslanjajući se na delove panonskog sveta.Posle skoro tri veka političke nezavisnosti, Desitijati podpadaju pod vlast rimskog cara Avgusta.[3] Nakon toga, Desitijati su uključeni u provinciju Ilirik ali njegova ova teritorija znatno umanjena.[4]

Konačno, sve veći jaz između Rimske vlade i njenih podanika u Ilirika je dovela do Velikog ilirskog ustanka koji je počeo u proleće 6. godine Hr.ere. Desitijati su se prvi digli na ustanak pod vođstvom Batona, a uskoro su im se pridružili i pleme Breuci.[5] Ostali sunarodnici su regrutovani za borbu protiv Markomana, dok se ustanak brzo širio ogromnim oblastima zapadnog Balkana i Dunavskog regiona[6]. Uloga Desitijata u pobuni je bila ogromna, što je doprinelo njihovom konačnom nestanku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wilkes 1992, str. 80.
  2. ^ „Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Arhivirano iz originala 12. 02. 2018. g. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. ^ „Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. ^ Wilkes 1992, str. 216.
  5. ^ „Salmedin Mesihović , ILIRIKE”. Autorsko izdanje, Sarajevo, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  6. ^ Wilkes 1992, str. 207.

Literatura[uredi | uredi izvor]