Dinastija Zapadni Sja
 | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| ANTIKA | |||||||
| Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e. | |||||||
| Zapadni Džou | |||||||
| Istočni Džou | |||||||
| Proleće i Jesen | |||||||
| Zaraćene države | |||||||
| CARSTVO | |||||||
| Dinastija Ćin 221–206 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e. | |||||||
| Zapadni Han | |||||||
| Dinastija Sin | |||||||
| Istočni Han | |||||||
| Tri kraljevstva 220–280 | |||||||
| Vej, Šu i Vu | |||||||
| Dinastija Đin 265–420 | |||||||
| Zapadni Đin | |||||||
| Istočni Đin | Šesnaest kraljevstava | ||||||
| Južne i Sjeverne dinastije 420–589 | |||||||
| Dinastija Suej 581–618 | |||||||
| Dinastija Tang 618–907 | |||||||
| (Druga Džou dinastija 690–705) | |||||||
| Pet dinastija i deset kraljevstava 907–960 |
Dinastija Ljao 907–1125 | ||||||
| Dinastija Sung 960–1279 |
|||||||
| Severni Sung | Zapadni Sja | ||||||
| Južni Sung | Đin | ||||||
| Dinastija Juan 1271–1368 | |||||||
| Dinastija Ming 1368–1644 | |||||||
| Dinastija Ćing 1644–1911 | |||||||
| SAVREMENO DOBA | |||||||
| Republika Kina 1912–1949 | |||||||
| Narodna Republika Kina 1949–sadašnjost |
Republika Kina (Tajvan) 1949–sadašnjost | ||||||
Dinastija Zapadni Sja (kineski=西) ili Tangutsko Carstvo, među Tangutima i Tibetancima poznato kao Minyak.[1] je bila država koja je postojala od 1038. do 1227. na području severozapadne Kine, odnosno današnjih provincija Ningsja, Gansu, istočni Ćinghaj, severni Šensi, severoistočni Sinkjang, jugozapadne Unutrašnje Mongolije i južne Spoljne Mongolije, pri čemu je imala površinu od oko 800.000 kvadratnih kilometara.[2][3][4] Poznata je po tome što su je na izuzetno brutalan način uništili Mongoli pri čemu su razoreni svi njeni gradovi i spaljeni svi tekstovi. Zbog toga je njeno osnivanje i postojanje dugo vremena bilo predmet istorijskih kontroverzi sve dok u moderno doba to nije potvrđeno arheološkim i drugim istraživanjima.
Zbog svog položaja na trgovačkim rutama između severne Kine i srednje Azije - tzv. Hesi koridoru - Zapadna Sja je bila u prilici uživati kulturne blagodeti svojih suseda, te je imala značajna dostignuća na polju književnosti, umetnosti, muzike i arhitekture.[5] Uspešan otpor suparničkim državama i dinastijama kao što su Ljao, Sung i Đin je postignut uspešnom vojnom organizacijom ali i inovacijama među kojima se ponekad spominje i vatreno oružje.[6]
Dinastija Zapadni Sja[uredi | uredi izvor]
Kineski: 西夏 (Xī Xià)
Na vlasti od 1038. do 1227. godine.
| Posthumno ime | Hramovno ime | Lično ime | Vladarsko ime | Vladavina |
|---|---|---|---|---|
| Konvencija za navođenje: hramovno ime. | ||||
| Car Vu-lije 武烈皇帝 (Wǔliè huángdì) |
Đing-cung 景宗 (Jǐngzōng) |
Li Juen-hao 李元昊 (Lǐ Yuánhào)1 |
Sjen-dao (显道) Kai-jin (开运) Guang-ping (广平) Da-ćing (大庆) Tijen-šou-li-fa-jen-cuo (天授礼法延祚) |
1032-1034 1034 1035-1036 1036-1038 1038-1048 |
| Car Džao-jing 昭英皇帝 (Zhāoyīng huángdì) |
Ji-cung 毅宗 (Yìzōng) |
Li Lijang-cuo 李谅祚 (Lǐ Liàngzuò) |
Jen-s’-ning-guo (延嗣宁国) Tijen-jou-čui-šeng (天祐垂圣) Fu-šeng-čeng-dao (福圣承道) Duo-du (奲都) Gung-hua (拱化) |
1048-1049 1050-1052 1053-1056 1056-1062 1063-1067 |
| Car Kang-đing 康靖皇帝 (Kāngjìng huángdì) |
Hui-cung 惠宗 (Huìzōng) |
Li Bing-čang 李秉常 (Lǐ Bǐngcháng) |
Ćijen-dao (乾道) Tijen-c’-li-šeng-guo-ćing (天赐礼盛国庆) Da-an (大安) Tijen-an-li-ding (天安礼定) |
1067-1069 1070-1074 1075-1085 1085-1086 |
| Car Šeng-ven 圣文皇帝 (Shèngwén huángdì) |
Čung-cung 崇宗 (Chóngzōng) |
Li Ćijen-šun 李乾顺 (Lǐ Qiánshùn) |
Tijen-ji-dž’-ping (天仪治平) Tijen-jou-min-an (天祐民安) Jung-an (永安) Džen-guan (贞观) Jung-ning (雍宁) Juen-d’ (元德) Dženg-d’ (正德) Da-d’ (大德) |
1086-1089 1090-1097 1098-1100 1101-1113 1114-1118 1119-1127 1127-1134 1135-1139 |
| Car Šeng-d’ 圣德皇帝 (Shèngdé huángdì) |
Žen-cung 仁宗 (Rénzōng) |
Li Žen-sjao 李仁孝 (Lǐ Rénxiào) |
Da-ćing (大庆) Žen-ćing (人庆) Tijen-šeng (天盛) Ćijen-jou (乾祐) |
1139-1143 1144-1148 1149-1170 1170-1193 |
| Car Džao-đijen 昭简皇帝 (Zhāojiǎn huángdì) |
Huan-cung 桓宗 (Huánzōng) |
Li Čun-jou 李纯佑 (Lǐ Chúnyòu) |
Tijen-ćing (天庆) | 1193-1206 |
| Car Đing-vu 景武皇帝 (Jǐngwǔ huángdì) |
Sjang-cung 襄宗 (Xiāngzōng) |
Li An-ćijen 李安全 (Lǐ Ānquán) |
Ćing-tijen (庆天) Huang-đijen (皇建) |
1206-1209 1210-1211 |
| Car Jing-ven 英文皇帝 (Yīngwén huángdì) |
Šen-cung 神宗 (Shénzōng) |
Li Cun-sji 李遵顼 (Lǐ Zūnxū) |
Guang-ding (光定) | 1211-1223 |
| Car Sjing-d’ 兴德皇帝 (Xìngdé huángdì) |
Sjen-cung 献宗 (Xiànzōng) |
Li D’-vang 李德旺 (Lǐ Déwàng) |
Ćijen-ding (乾定) | 1223-1226 |
| Car Šun-vu 顺武皇帝 (Shùnwǔ huángdì) |
nema | Li Sjen 李睍 (Lǐ Xiàn) |
Bao-ji (宝义) | 1226-1227 |
| 1. Li Juen-hao je 1032. godine nasledio plemićku titulu od svog oca, a tek 1038. godine je postao suveren vladar, samostalan od dinastije Sung. | ||||
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Stein 1972, str. 70–71
- ^ Wang, Tianshun [王天顺] (1993). Xixia zhan shi [The Battle History of Western Xia] 西夏战史. Yinchuan [银川], Ningxia ren min chu ban she [Ningxia People's Press] 宁夏人民出版社.
- ^ Bian, Ren [边人] (2005). Xixia: xiao shi zai li shi ji yi zhong de guo du [Western Xia: the kingdom lost in historical memories] 西夏: 消逝在历史记忆中的国度. Beijing [北京], Wai wen chu ban she [Foreign Language Press] 外文出版社.
- ^ Li, Fanwen [李范文] (2005). Xixia tong shi [Comprehensive History of Western Xia] 西夏通史. Beijing [北京] and Yinchuan [银川], Ren min chu ban she [People's Press] 人民出版社; Ningxia ren min chu ban she [Ningxia People's Press] 宁夏人民出版社.
- ^ Zhao, Yanlong [赵彦龙] (2005). "Qian tan xi xia gong wen wen feng yu gong wen zai ti [A brief discussion on the writing style in official documents and documental carrier] 浅谈西夏公文文风与公文载体." Xibei min zu yan jiu [Northwest Nationalities Research] 西北民族研究 45(2): 78-84.
- ^ Qin, Wenzhong [秦文忠], Zhou Haitao [周海涛] and Qin Ling [秦岭] (1998). "Xixia jun shi ti yu yu ke xue ji shu [The military sports, science and technology of West Xia] 西夏军事体育与科学技术." Ningxia da xue xue bao [Journal of Ningxia University] 宁夏大学学报 79 (2): 48-50.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dorje, Gyurme (1999). Footprint Tibet Handbook with Bhutan. 2nd Edition. Footprint Handbooks, Bath, England. ISBN 978-1-900949-33-0.
- Leffman, David (2005). The Rough Guide to China (4th izd.). New York, London, Delhi: Rough Guides. ISBN 978-1-84353-479-2.
- Kwanten, Luc. "Chingis Kan's Conquest of Tibet, Myth or Reality". Journal of Asian History 8.1 (1974): 17–23.
- Ferenczy, Mary: "The Formation of Tangut Statehood as Seen by Chinese Historiographers". In: Louis Ligeti (editor): Tibetan and Buddhist Studies Commemorating the 200th Anniversary of the Birth of Alexander Csoma de Körös. Vol. 1, Akadémiai Kiadó, Budapest. 1984. ISBN 978-963-05-3902-9. str. 241–249.
- Stein, Rolf Alfred (1972). Tibetan Civilization. Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0901-9.
