Dragotina

Koordinate: 45° 15′ 27″ S; 16° 10′ 40″ I / 45.257376° S; 16.177850° I / 45.257376; 16.177850
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dragotina
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaSisačko-moslavačka
GradGlina
OblastBanija
Stanovništvo
 — 2011.Pad 149
Geografske karakteristike
Koordinate45° 15′ 27″ S; 16° 10′ 40″ I / 45.257376° S; 16.177850° I / 45.257376; 16.177850
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina166 m
Dragotina na karti Hrvatske
Dragotina
Dragotina
Dragotina na karti Hrvatske
Dragotina na karti Sisačko-moslavačke županije
Dragotina
Dragotina
Dragotina na karti Sisačko-moslavačke županije
Ostali podaci
Poštanski broj44403 Maja
Pozivni broj+385 44

Dragotina je naseljeno mjesto na području grada Gline, u Baniji, Sisačko-moslavačka županija, Republika Hrvatska. Selo je postojalo u kontinuitetu oko 300 godina do avgusta 1995. godine, kada je skoro cjelokupno stanovništvo protjerano.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Dragotina se nalazi u Baniji, 11 km južno od gradića Gline, čijoj opštini teritorijalno pripada. Selo se nalazi na magistralnom putu koji povezuje opštinska središta Glinu i Dvor.

Osnovu sela čini dolina rječice Maje, nadmorske visine oko 150 m, na koju se sa istoka spušta nekoliko brda, visine 200-250 m: Lasnovac, Čaire, Poljica, Mijatovac, Kosijerak, Jezera i Pajdaš. Selo ima oblik zaobljenog trokuta osnove oko 4 km (rijeka Maja, koja ide zapadnom granicom sela u pravcu JI-SZ) i „visine“ oko 3 km.

Osnovni geografski podaci[uredi | uredi izvor]

  • Površina sela: oko 10 km2.
  • Broj stanovnika: oko 200 (podaci iz 2001, 1981. 500 stanovnika).
  • Najniža tačka: 139 m (ušće Jelića Potoka u Maju).
  • Najviša tačka: brdo Kosijerak, 269 m.
  • Koordinate sela: 45°16'2" sjeverno i 16°11'4" istočno.
  • Tokovi: rijeka Maja, Jelića Potok, Badrića Potok, potok Zelena Ulica, Vukičevića Potok.
  • Kote: Tavani (157 m), Lasnovac (204 m), Čaire (230 m), Poljica (224 m), Velika Gospojina (196 m), Kosijerak (269 m).

Granična mjesta[uredi | uredi izvor]

Dragotina se graniči sa šest sela glinske opštine, i to: Bijele Vode (S), Mali Gradac (SI), Kozaperovica (I), Donji Klasnić (J), Dabrina (Z) i Maja (SZ). Magistralni put prolazi kroz Dragotinu u dužini od oko 4 km, uglavnom dolinom Maje, 200-300 m od same rijeke.

Ime[uredi | uredi izvor]

Ne zna se pouzdano kako je Dragotina dobila svoje ime. Postoji više verzija, od kojih su najvjerovatnije dvije.

Po prvoj verziji, selo je dobilo ime po rođenim sestrama, Dragi i Tini, koje su bile osnivači i prvi stanovnici.

Po drugoj verziji, ime dolazi od pojma drago ti na, u značenju, „evo ti draga", tj. uvala, što Dragotina na neki način predstavlja geografski, u posjed kao slobodnom vojniku (u vrijeme Vojne krajine), kada je selo i nastalo.

Istorijska povezanost sa selima sličnog imena, Dragotinjom kod Prijedora i Dragotincima kod Petrinje, nikada nije dokazana. Selo je, doduše, na nekim kartama iz vremena Vojne krajine, kao i u mnogim dokumentima za vrijeme krajiške vlasti, ponekad označeno pod imenom Dragotinja.

Zaseoci[uredi | uredi izvor]

Iako magistralni put kroz selo prolazi u dužini oko 4 km, na njemu je smješteno tek 20-ak dragotinskih kuća. Kuće su smještene uglavnom po okolnim brežuljcima, sa lijeve strane puta, gledano iz pravca Gline.

Tri glavna zaseoka Dragotine su:

  • Krajačić. Smješten je na brijegovima prema Bijelim Vodama. Osnovni put kroz zaselak vodi od raskrsnice Vinčića Križ u dužini oko 1 km, od kojeg se odvajaju manji putevi. Postoje indicije da je Krajačić nekada bio posebno selo. U Krajačiću ima oko 50 kuća.
  • Zelena Ulica. Ovo je ušoreni dio Dragotine, koji izgledom podsjeća na panonska sela. Zelena Ulica se odvaja od glavnog puta u centru sela i ide u dužinu oko kilometar. Zelena je zbog zelenila oko potočića koji vijuga u blizini. Ima pedesetak kućnih brojeva.
  • Vukičevići. U lokalnom izgovoru zaselak se zove Vukćevići, po istoimenoj porodici. Skoncentrisan je oko raskrsnice Vukćevića Križ, od koje se sa glavnog puta odvaja lokalni put za nekoliko sela, od kojih su najveća Mali Gradac i Veliki Gradac. Ima tridesetak kuća.

Tu je i niz manjih zaseoka:

  • Galjeni — nekoliko kuća porodice Galjen na samom ulazu u selo iz pravca Gline.
  • Uzelci, Kurepe, Mraovići (Mraovića Brdo) i Zorići (Zorića Brdo), dijelovi Krajačića nazvani po porodicama koje ih naseljavaju.
  • Kukići — nekoliko kuća porodice Kukić i ostalih porodica u podnožju brda Lasnovac.
  • Kuće na širem potezu Vinčića KrižLasnovac (Zrakići, Pavlice, Badrići, Jelići, Ognjenovići...).
  • Miljevići (Miljevića Brdo) — zaselak na brdu između Krajačića i Zelene Zlice, nazvan po porodici Miljević.
  • Badrići-Tabaci — nekoliko kuća porodica Badrić i Tabak duž seoskog puta od Miljevića u Zelenu Ulicu.
  • Badrići, Pesteleci, Gavrilovići... — dijelovi Zelene Ulice naseljeni istoimenim porodicama.
  • Španovići — zaselak u centru sela, koji se nalazi oko glavnog puta i prema rijeci Maji, naseljen uglavnom porodicom Španović.
  • Bulati — zaselak porodice Bulat od Španovića prema seoskoj crkvi.
  • Todorovići — zaselak u blizini glavnog puta prema Vukičevićima, naseljen porodicom Todorović.
  • Galjeni — još jedan zaselak Galjena, prema Vukičevićima, isto uglavnom uz glavni put.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Dragotina se kao mjesto pominje prvi put u 16. vijeku 1563. godine, u popisu srpskih naselja južno od Gline, prema tadašnjoj granici sa Turskom. Prvi pisani trag o porodicama koje i danas naseljavaju selo datira iz 1689. godine. Tada je deset porodica zatražilo naseljavanje na teritoriji današnjeg sela, a dokument o tome čuva se u arhivu zagrebačkog Kaptola.

Period Vojne krajine[uredi | uredi izvor]

Ovaj period traje od postanka sela pa do pred kraj 19. vijeka. Dragotina predstavlja tipično krajiško naselje, a teritorijalno pripada Banskoj Krajini, osnovanoj 1704. godine. U ovom periodu doseljava se najveći dio porodica, koje su sve do kraja krajiške vlasti ostale uglavnom u obliku kućnih zadruga. Osnovna djelatnost, pored vojničke službe, je poljoprivreda.

Dragotina se spominje 1703. godine, o buni krajišnika protiv feudalnih vlasti. Tada je iz Dragotine napadnuto i osvojeno od strane pobunjenika utvrđenje Sračica u susjednom selu.

Parohija dragotinska osnovana je sredinom 18. vijeka (po podacima Karlovačkog Vladičanstva, 1740. godine), a četvorogodišnja osnovna škola 1833. godine.

Austorugarski period[uredi | uredi izvor]

Vojna krajina je rasformirana 1871. godine. Dotadašnji krajišnici ostaju jedino seljaci, a vojne obaveze prema državi zamjenjuju porezne. Krajiško društo se polako transformiše u moderno, bilježi se porast broja stanovnika.

Veliki porast stanovnoštva i slaba privreda primoravaju mnoge na odlazak, prvenstveno u prekomorske zemlje.

U Prvom svjetskom ratu neki seljaci bivaju mobilisani u austrougarsku vojsku, a ima i dosta onih koji odbijaju poziv i kriju se po okolnim šumama.

Period Kraljevine Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Po završetku rata, Banija i Dragotina ulaze u sastav Kraljevine SHS, potonje Jugoslavije, bez većih društvenih promjena. Bilježi se porast broja stanovnika, pred Drugi svijetski rat selo ima oko 1.000 žitelja. Takođe, miran život remeti i pojava opšte nesigurnosti, „hajduka“ i kriminalaca.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Ovo je najteži period u istoriji sela. Dragotina ulazi u sastav NDH. Tokom rata, gotovo sva imovina u selu je zapaljena. Od ustaša gine oko 220 ljudi. Samo u dva dana, 24. i 25. jula 1941. godine, iz Dragotine je odvedeno 158 muškaraca starosti od 16 do 60 godina. Pretpostavlja se da su svi oni bačeni u Jadovno. 39 Dragotinčana poginulo je u partizanskom pokretu, a jedan od poginulih, Ilija Španović, proglašen je narodnim herojem. Još 74 osobe umrle su tokom rata (što prirodnom smrću, što od gladi i tifusa). Ukupni gubici sela bili su oko 340 ljudi — trećina predratnog broja stanovnika.

Period SFRJ[uredi | uredi izvor]

U prvim godinama poslije rata, obnavljaju se porušena imanja. Ljudi grade privremene kolibe, tzv. bajte i ekonomske zgrade. Mnogi, pritisnuti nemaštinom, odlaze iz sela, uglavnom put Beograda i ostalih privrednih centara.

U Dragotini se 1949. osniva seljačka zadruga. Gradi se i seoski društveni dom. Poslije početnog poleta, zadruga se raspada 1953.

Prekretnicu u razvoju kraja čine 60-te godine, kada se asfaltira magistralni put koji prolazi kroz selo i vrši elektrifikacija. U narednih 20 godina bilježi se napredak u svim oblastima: zamjena zaprežnih vozila mehanizacijom, uvođelje vodovoda u najveći broj kuća iz okolnih izvora, izgradnja modernih ekonomskih objekata i objekata za stanovanje.

Osnovu poljoprivredne proizvodnje čini uglavnom stočarstvo: uzgoj svinja i junadi, te proizvodnja mlijeka. Stočarska proizvodnja mahom je ostvarena kroz kooperaciju sa tadašnjim gigantima prehrambene industrije, kao što su "Gavrilović" iz Petrinje ili "Dukat" iz Karlovca. Tako sredinom osamdamdesetih Dragotina proizvodi preko 400.000 litara mlijeka, preko 1.000 komada svinja i junadi.

Veliki broj ljudi zapošljava se i u opštinskom središtu Glini, u „Pamučnoj Predionici“, pogonu sisačke Željezare, cigljani (prekinula sa radom 1985.), itd. Broj ličnih automobila, traktora, priključne mehanizacije u krupnih kućnih uređaja (šporeti, televizori, frižideri...) penje se na oko 100 u selu koje ima oko 150 domaćinstava.

Pa ipak, broj stanovnika od rata stalno opada. Odseljavanje je mahom ka velikim privrednim centrima i u treće zemlje.

Rat u Hrvatskoj[uredi | uredi izvor]

Već krajem 1990. godine, stanovnici se samoorganizuju u cilju povećanja sopstvene sigurnosti. Početkom rata, 1991. Dragotina kao srpsko selo, ulazi u sastav RSK, gdje ostaje do kraja rata.

Operacijom Oluja, skoro čitavo stanovništvo Krajine, a time i Dragotine, biva protjerano. U selu ostaje svega 15-ak mještana. Nekoliko imanja je zapaljeno po ulasku hrvatskih snaga. U toku rata u Hrvatskoj iz Dragotine je poginulo 5 osoba, od kojih tri kao civili.

Dragotina danas[uredi | uredi izvor]

Nakon rata selo je opustjelo. Doseljava se određeni broj Hrvata iz zapadne Bosne, uglavnom u bolje kuće, bliže glavnom putu. Od 1997. započinje povratak srpskog stanovništva. Vraćaju se uglavnom stariji ljudi, ali i nekoliko čitavih porodica. Neki povratnici se vraćaju nazad u Srbiju, ili žive „na relaciji“ Banija-Srbija. Danas selo ima do 150 stalnih stanovnika, mahom starijih ljudi.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, Dragotina je imala 149 stanovnika.

Nacionalnost[1] 1991. 1981. 1971. 1961.
Srbi 484 394 568 621
Jugosloveni 4 99 3
Hrvati 10 4 14 14
Slovenci 1
Muslimani 1
ostali i nepoznato 3 3 10
Ukupno 501 500 597 635
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1961. 635
1971. 597
1981. 500
1991. 501
2001. 182
2011. 149

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Dragotina je imalo 501 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
484 96,60%
Hrvati
  
10 1,99%
Jugosloveni
  
4 0,79%
Rumuni
  
1 0,19%
neopredeljeni
  
1 0,19%
nepoznato
  
1 0,19%
ukupno: 501


Znameniti Dragotinčani[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Izvori i literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.