Egejsko vojvodstvo
Egejsko vojvodstvo Δουκάτον Αιγαίου | |||
---|---|---|---|
Egejsko vojvodstvo (1450) | |||
Geografija | |||
Kontinent | Evropa | ||
Regija | Grčka | ||
Glavni grad | Naksos | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | grčki (autohtono) venetski (zvanični) | ||
Religija | katolicizam (zvanično) pravoslavlje (autohtono) | ||
Politika | |||
Oblik države | kneževina | ||
— Knez | |||
Istorija | |||
Istorijsko doba | srednji vek i novi vek | ||
— Osnivanje | 1207 | ||
— Ukidanje | 1579 | ||
— Status | Vazalna država | ||
Događaji | |||
— Prvi pad Carigrada | 13. april 1204. | ||
— osnivanje Vojvodstva | 1207. godina | ||
— napad Katalonaca | 1307. godina | ||
— državni udar | 1458. godina | ||
— zauzimanje od Turaka | 1579. godina | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Valuta | mletačka lira cehin | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Egejskog vojvodstva | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Egejsko vojvodstvo (grč. Δουκάτον Αιγαίου, ital. Ducato dell' Egeopelago), takođe poznata i kao Arhipelaško vojvodstvo (grč. Δουκάτον Αρχιπελάγους, ital. Ducato dell’ arcipelago) ili Vojvodstvo Naksos (nazvano po glavnom gradu Naksos), je država, nastala posle četvrtog krstaškog rata rat od Mletačke republike na ostrvima Kiklada u Egejskom moru. Središte vojvodstva je bilo ostrvo Naksos i Paros.
Stvaranje Vojvodstva
[uredi | uredi izvor]Italijanski polisi (gradovi-države), posebno Đenova, Piza i Mletačka republika bile su zainteresovane za ostrva Egejskog mora mnogo ranije od početaka četvrtog krstaškog rata. U Vizantiji, gde su imali svoje trgovačke kolonije, latinski gusari u 12. veku sve češće napadaju grčka ostrva. Nakon raspada i podele Vizantijskog carstva 1204. godine, u kojoj je Mletačka republika imali glavnu ulogu, Mleci su konačno rešili svoje istorijske interese u Egejskom moru.
Egejsko vojvodstvo je osnovao 1207. Marko Sanudo, učesnik krstaškog pohoda na Vizantiju i nećak bivšeg mletačkog dužda Enrika Dandola, koji je u napadu vodio mletačku mornaricu. Vojvodstvo je ustanovio bez saglasnosti latinskog kralja Henrika Flandrijskog (1206–1216) ali imao je pomoć od Marina Dandola, Andree i Đeremije Gizi, vladara Evboje Ravano dale Karčera i vladara Lemnoze Filokala Naviđajoze. U venecijanskom Arsenalu je iznajmio osam galeja, koje je usidrio u luci Potamidides, na jugo-zapadu Naksosa. Ubrzo nakon toga zauzme veći deo ostrva.
Grčki stanovnici su se okupili u tvrđavi Apaljaros, u unutrašnjosti ostrva, gde su se suprotstavi mletačkim okupatorima. Nakon pet-šest nedelja opsade moraju da se predaju, uprkos pomoći od strane Đenove, koja je bila suparnik Mletačkoj republiki. Do godine 1210. mlečani zauzmu celo ostrvo. Sanudo nastavi sa osvajanjem Milosa i Kiklada, posle čega se razglasi za vojvodu Naksosa, odnosno Arhipelaga, sa sedištem u Naksosu. U gradu je obnovio jaku tvrđavu a otok podelio na 56 feuda, koje je podelio pristalicama. Vojvodstvo je imalo vazalni status prema Latinskom carstvu sa sedištem u Carigradu.
Sanudo je vladao Vojvodstvom čitavih dvadeset godina (1207–1227). Njegovi lični posedi bili su na ostrvu Paros, Antiparos, Milos, Sifnos, Kitnos, Jos, Amorgos, Kimolos, Sikinos, Siros, Folegandros. Egejskom vojvodstvu su pripadala i ostrva Andros, koji je imao u posedu Enriko Dandolo. Braći Gizi su pripadali Tinos, Mikonos, Skiros, Skopelos, Serifos i Kea. Tira je pripala Jakobu Barociju. Anafi je bio u posedu mletačkog generala Leonarda Foskola. Kitera je pripala Marku Venjeru. Antikitera je pripadala Jakobu Vjaru.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Popović, Radomir V.; Perović, David, ur. (2005). 950 godina od Velikog raskola (1054) i 800 godina od pada Carigrada u ruke krstaša (1204): Međunarodni naučni simposion. Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet.