Egejsko vojvodstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Egejsko vojvodstvo
Δουκάτον Αιγαίου
Grb Egejskog vojvodstva
Grb

Egejsko vojvodstvo (1450)
Geografija
Kontinent Evropa
Regija Grčka
Glavni grad Naksos
Društvo
Službeni jezik grčki (autohtono)
venetski (zvanični)
Religija katolicizam (zvanično)
pravoslavlje (autohtono)
Politika
Oblik države kneževina
 — Knez
Istorija
Istorijsko doba srednji vek i novi vek
 — Osnivanje 1207
 — Ukidanje 1579
 — Status Vazalna država
Događaji  
 — Prvi pad Carigrada 13. april 1204.
 — osnivanje Vojvodstva 1207. godina 
 — napad Katalonaca 1307. godina 
 — državni udar 1458. godina 
 — zauzimanje od Turaka 1579. godina 
Geografske i druge karakteristike
Valuta mletačka lira
cehin
Zemlje prethodnice i naslednice
Egejskog vojvodstva
Prethodnice: Naslednice:
Vizantijsko carstvo Osmansko carstvo
Balkan i deo Azije 1265. godine

Egejsko vojvodstvo (grč. Δουκάτον Αιγαίου, ital. Ducato dell' Egeopelago), takođe poznata i kao Arhipelaško vojvodstvo (grč. Δουκάτον Αρχιπελάγους, ital. Ducato dell’ arcipelago) ili Vojvodstvo Naksos (nazvano po glavnom gradu Naksos), je država, nastala posle četvrtog krstaškog rata rat od Mletačke republike na ostrvima Kiklada u Egejskom moru. Središte vojvodstva je bilo ostrvo Naksos i Paros.

Stvaranje Vojvodstva[uredi | uredi izvor]

Italijanski polisi (gradovi-države), posebno Đenova, Piza i Mletačka republika bile su zainteresovane za ostrva Egejskog mora mnogo ranije od početaka četvrtog krstaškog rata. U Vizantiji, gde su imali svoje trgovačke kolonije, latinski gusari u 12. veku sve češće napadaju grčka ostrva. Nakon raspada i podele Vizantijskog carstva 1204. godine, u kojoj je Mletačka republika imali glavnu ulogu, Mleci su konačno rešili svoje istorijske interese u Egejskom moru.

Egejsko vojvodstvo je osnovao 1207Marko Sanudo, učesnik krstaškog pohoda na Vizantiju i nećak bivšeg mletačkog dužda Enrika Dandola, koji je u napadu vodio mletačku mornaricu. Vojvodstvo je ustanovio bez saglasnosti latinskog kralja Henrika Flandrijskog (12061216) ali imao je pomoć od Marina Dandola, Andree i Đeremije Gizi, vladara Evboje Ravano dale Karčera i vladara Lemnoze Filokala Naviđajoze. U venecijanskom Arsenalu je iznajmio osam galeja, koje je usidrio u luci Potamidides, na jugo-zapadu Naksosa. Ubrzo nakon toga zauzme veći deo ostrva.

Grčki stanovnici su se okupili u tvrđavi Apaljaros, u unutrašnjosti ostrva, gde su se suprotstavi mletačkim okupatorima. Nakon pet-šest nedelja opsade moraju da se predaju, uprkos pomoći od strane Đenove, koja je bila suparnik Mletačkoj republiki. Do godine 1210. mlečani zauzmu celo ostrvo. Sanudo nastavi sa osvajanjem Milosa i Kiklada, posle čega se razglasi za vojvodu Naksosa, odnosno Arhipelaga, sa sedištem u Naksosu. U gradu je obnovio jaku tvrđavu a otok podelio na 56 feuda, koje je podelio pristalicama. Vojvodstvo je imalo vazalni status prema Latinskom carstvu sa sedištem u Carigradu.  

Sanudo je vladao Vojvodstvom čitavih dvadeset godina (12071227). Njegovi lični posedi bili su na ostrvu Paros, Antiparos, Milos, Sifnos, Kitnos, Jos, Amorgos, Kimolos, Sikinos, Siros, Folegandros. Egejskom vojvodstvu su pripadala i ostrva Andros, koji je imao u posedu Enriko Dandolo. Braći Gizi su pripadali Tinos, Mikonos, Skiros, Skopelos, Serifos i Kea. Tira je pripala Jakobu Barociju. Anafi je bio u posedu mletačkog generala Leonarda Foskola. Kitera je pripala Marku Venjeru. Antikitera je pripadala Jakobu Vjaru.

Literatura[uredi | uredi izvor]