Pređi na sadržaj

Ilija Kolarić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ilija Kolarić
Ilija Kolarić, oko 1979.
Lični podaci
Datum rođenja(1926-01-27)27. januar 1926.
Mesto rođenjaNovi Sad, Bačka oblast, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti3. decembar 2004.(2004-12-03) (78 god.)
Mesto smrtiNovi Sad, Srbija, Srbija i Crna Gora
Umetnički rad
PoljePejzaž, Mrtva priroda, Enterijer
PravacNeorealizam
Uticaji odPetar Lubarda, Milo Milunović, Đorđe Ilić

Ilija Kolarić (Novi Sad, 27. januar 1926 — Novi Sad, 3. decembar 2004) bio je srpski slikar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Karijeru je otpočeo kao slikar u vojno-tehničkom institutu, a zatim je radio u ateljeima Petra Lubarde, Mila Milunovića, Đorđa Ilića i Antona Hutera, a potom kao slobodan umetnik. U mladosti je obučavan za pilota.[1] Održao je više desetina izložba po celoj bivšoj Jugoslaviji (Novi Sad, Beograd, Split, Dubrovnik, Zadar, Rijeka, itd.), te u brojnim drugim zemljama (Moskva, Pariz, Brisel, Beč, Varšava, Minhen, Filadelfija,...).[2] Preko pedeset godina je proveo u braku sa Ljubicom, koja ga je nadživela. U Mošorinu je ostavio sopstveni legat.[1]

O Kolariću i njegovoj supruzi su snimljena čak dva dokumentarna filma, a za njegovog života je 2001. godine objavljena i monografija o njegovom radu. Kolarić je upamćen kao veliki humanitarac i, u tom smislu, učesnik brojnih akcija. Preminuo je 2004. godine u Novom Sadu.NB

Rad[uredi | uredi izvor]

Jedan od Kolarićevih pejzaža, koji su mu bili omiljeni žanr

Na Kolarićevim slikama dominiraju pastoralni motivi i pokušaji da se na različite načine dočara uloga vazduha.[2][1] Njegovu glavnu inspiraciju predstavlja vojvođanski pejzaž, kome se vraćao tokom celog života. Od najranijeg detinjstva, a naročito tokom mladosti se interesovao za orijentalnu tematiku (Bagdadski lopov), a primarno za ćilime. [1] Tokom svoje pilotske karijere, Kolarić počinje da se bavi i temom vazduhoplovstva, koja će potom često zauzimati značajno mesto u njegovom stvaralaštvu (Ikar).[1]

U Kolarićevim radovima dominira sfumato tehnika, u čemu su ga kritičari često poredili sa flamanskim majstorima.[1]

Doprinos[uredi | uredi izvor]

Slikarev autoportret

Značajne slike i ciklusi[uredi | uredi izvor]

  • Bagdadski lopov
  • Ikar
  • Tišina
  • Ciklus Čovek i prostor
  • Ciklus Amazonke [1]

Dokumentarni filmovi o Kolariću[uredi | uredi izvor]

  • Sve ljubavi Kolarića (1992)
  • Valcer u ramu (2001).[1]

Napomene[uredi | uredi izvor]

^NB U različitim izvorima se često može pronaći pogrešan navod da je Kolarić preminuo 2003. godine.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Tišma, Andrej (2002). Slike nežnih predela : Monografija slikara Ilije Kolarića, Novi Sad, 2001. Novi Sad: Dnevnik: Organ Narodnog fronta. ISSN 0350-7556. 
  2. ^ a b "Likovna enciklopedija Jugoslavije". Jugoslavenski leksikografski zavod, 1979.