Kalijum nitrit
Identifikacija | |
---|---|
3D model (Jmol)
|
|
ChemSpider | |
ECHA InfoCard | 100.028.939 |
E-brojevi | E249 (konzervansi) |
RTECS | TT3750000 |
UNII | |
| |
| |
Svojstva | |
KNO2 | |
Molarna masa | 85,10379 g/mol |
Agregatno stanje | bela ili blago žuta čvrsta supstanca higroskopna |
Gustina | 1,914986 c/cm³ |
Tačka topljenja | 440,02°C (raspada se) |
281 g/100 mL (0°C) 413 g/100 mL (100°C) | |
Rastvorljivost | rastvoran u alkoholu, amonijaku |
Opasnosti | |
EU klasifikacija (DSD)
|
Oksidant (O) Škodljiv (Xn) Opasan po životnu sredinu (N) |
R-oznake | R8 R25 R50. |
S-oznake | S45 S61 |
NFPA 704 | |
Tačka paljenja | ne gori |
Smrtonosna doza ili koncentracija (LD, LC): | |
LD50 (srednja doza)
|
235 mg/kg |
Srodna jedinjenja | |
Drugi anjoni
|
Kalijum-nitrat |
Drugi katjoni
|
Natrijum-nitrit |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa). | |
verifikuj (šta je ?) | |
Reference infokutije | |
Kalijum nitrit je so kalijuma čija je molekulska formula KNO2.
Dobija se redukcijom kalijum nitrata olovom :
- KNO3 + Pb → KNO2 + PbO
ili usled njegovog termičkog razlaganja:
- 2KNO3 → 2KNO2 + O2
Kalijum nitrit je bela ili zlatna čvrsta supstancija. Gustina kalijum nitrita iznosi 1,92 g/cm³. Veoma dobro se rastvara u vodi (na temperaturi 20°C 281 g na 100 cm³ H2O, na temperaturi 100°C 413 g na 100 cm³).[3][4] Rastvor ima slabe bazne osobine. Temperatura topljenja kalijum nitrita iznosi 440 °C. Na većoj temperaturi on se razlaže:
- 4KNO2 → 2K2O + 2N2 + 3O2
Kalijum nitrit je oksidans, mada pod nekim uslovima može da pokaže redukcione osobine.
U velikim količinama kalijum nitrit ima smrtonosno dejstvo (LD50zečevi(preko usta) iznosi 200 mg/kg). Sem toga, usled reakcije KNO2 sa aminima koji nastaju usled razlaganja belančevina u organizmu mogu da nastanu kancerogena jedinjenja.
Kalijum nitrit se koristi za proizvodnju boja, u fotografiji, za konzerviranje hrane (oznaka EWG - E249). Zbog štetnog dejstva kalijum nitrita preporučuje se ograničavanje njihove upotrebe.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3.
- ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131.