Karakalpački jezik

Karakalpački jezik
Qaraqalpaq tili, Қaraқalpaқ tili, قاراقالپاق تىلى
Govori se u	Uzbekistan, Kazahstan, Turkmenistan
Region	Karakalpakija
Etnička pripadnost	Karakalpaci
Broj govornika	583.410 (2010)
Jezička porodica	Turkijski Zajednički turkijski Kipčački Kipčačko-nogajski Karakalpački jezik
Zvanični status
Službeni jezik u	Uzbekistan Karakalpakija (Karakalpakstan)
Jezički kodovi
ISO 639-2	kaa
ISO 639-3	kaa
Glotolog	kara1467
Mapa prikazuje govorne lokacije karakalpačkog jezika (crveno) u Uzbekistanu

Karakalpački jezik je turkijski jezik koji govore Karakalpaci u Karakalpakiji (Karakalpakstanu).

Podeljen je na dva dijalekta, Severoistočni karakalpački i Jugoistočni karakalpački.

Razvio se zajedno sa susednim kazaškim i uzbečkim jezikom, pod značajnim uticajem oba.

Tipološki, Karakalpački jezik pripada grani kipčačkih turkijskih jezika, pa je tako usko povezan i delimično razumljiv sa kazaškim jezikom.

Klasifikacija

Karakalpački jezik je član kipčačke grane turkijskih jezika, koja uključuje tatarski, kumički, nogajski i kazaški jezik.

Zbog blizine uzbečkog jezika, na veći deo karakalpačkog rečnika i gramatike uticao je uzbečki.

Kao i velika većina turkijskih jezika, i karakalpački ima sklad samoglasnika, aglutinativan je i nema gramatički rod. Red reči je obično subjekat – objekat – glagol.

Geografska distribucija

Karakalpački se govori uglavnom u Karakalpakstanskoj autonomnoj republici u Uzbekistanu. Otprilike 2.000 ljudi u Avganistanu i manjoj dijaspori u delovima Rusije, Kazahstana, Turske i drugih delova sveta govori karakalpački.

Zvanični status

Karakalpački jezik ima zvanični status u Autonomnoj Republici Karakalpakstan.

Dijalekti

Etnolog identifikuje dva dijalekta karakalpačkog: severoistočni i jugozapadni. Menges pominje treći mogući dijalekt kojim se govorilo u dolini Fergane. Jugozapadni dijalekat ima izgovor /tʃ/ za severoistočni izgovor /ʃ/.

Sistem pisanja

Karakalpački je pisan arapskim i persijskim pismom do 1928. godine, latiničnim pismom (sa dodatnim znakovima) od 1928. do 1940. godine, nakon čega je uvedena ćirilica.

Nakon nezavisnosti Uzbekistana 1991. godine, doneta je odluka da se napusti ćirilica i vrati latiničnom pismu. Iako je upotreba latiničnog pisma sada široko rasprostranjena u Taškentu, njegovo uvođenje u Karakalpakstan ostaje postepeno.

Dole su prikazani ćirilični i latinični alfabet sa njihovim ekvivalentnim IPA vrednostima.

Ćirilička slova koja ne postoje u latiničnom pismu označena su zvezdicom i upisana diagrafom.

Poslednje promene u novom alfabetu karakalpačkog jezika izvršene su 2016. godine: umesto slova sa apostrofima uvedena su slova sa dugouzlaznim akcentom.

Stoga će novi karakalpački alfabet delovati na isti način na koji je predstavljen novi alfabet u uzbečkom jeziku- to jest sa dugouzlaznim akcentom.

Ćirilica	Latinica	IPA
A a	A a	/a/
Ә ә	Á á	/æ/
B b	B b	/b/
V v	V v	/v/
G g	G g	/g/
Ғ ғ	Ǵ ǵ	/ɣ/
D d	D d	/d/
E e	E e	/e/
Ё ё*	yo	/jo/
Ž ž	J j	/ʒ/
Z z	Z z	/z/
I i	I i	/i/
Й й	Y y	/j/
K k	K k	/k/
Қ қ	Q q	/q/
L l	L l	/l/
M m	M m	/m/
N n	N n	/n/
Ң ң	Ń ń	/ŋ/
O o	O o	/o/
Ө ө	Ó ó	/œ/
P p	P p	/p/
R r	R r	/r/
S s	S s	/s/
T t	T t	/t/
U u	U u	/u/
Үү	Ú ú	/y/
Ў ў	W w	/w/
F f	F f	/f/
H h	X x	/x/
Ҳ ҳ	H h	/h/
C c	C c	/ts/
Č č	Ch ch	/tʃ/
Š š	Sh sh	/ʃ/
Щ щ*	sh	/ʃ/
Ъ ъ*	/	/
Ы ы	Í í	/ɯ/
Ь ь*	/	/
Э э	E e	/e/
Ю ю*	yu	/ju/
Я я*	ya	/ja

Pre 2009. godine C je pisano kao TS; I i I' su pisani kao tačkasto I i netačkasto I.