Karakalpački jezik
Karakalpački jezik | |
---|---|
Qaraqalpaq tili, Қaraқalpaқ tili, قاراقالپاق تىلى | |
Govori se u | Uzbekistan, Kazahstan, Turkmenistan |
Region | Karakalpakija |
Etnička pripadnost | Karakalpaci |
Broj govornika | 583.410 (2010)[1] |
Turkijski
| |
Zvanični status | |
Službeni jezik u | Uzbekistan
|
Jezički kodovi | |
ISO 639-2 | kaa |
ISO 639-3 | kaa |
Glotolog | kara1467 [2] |
Mapa prikazuje govorne lokacije karakalpačkog jezika (crveno) u Uzbekistanu |
Karakalpački jezik je turkijski jezik koji govore Karakalpaci u Karakalpakiji (Karakalpakstanu).
Podeljen je na dva dijalekta, Severoistočni karakalpački i Jugoistočni karakalpački.
Razvio se zajedno sa susednim kazaškim i uzbečkim jezikom, pod značajnim uticajem oba.
Tipološki, Karakalpački jezik pripada grani kipčačkih turkijskih jezika, pa je tako usko povezan i delimično razumljiv sa kazaškim jezikom.
Klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Karakalpački jezik je član kipčačke grane turkijskih jezika, koja uključuje tatarski, kumički, nogajski i kazaški jezik.
Zbog blizine uzbečkog jezika, na veći deo karakalpačkog rečnika i gramatike uticao je uzbečki.
Kao i velika većina turkijskih jezika, i karakalpački ima sklad samoglasnika, aglutinativan je i nema gramatički rod. Red reči je obično subjekat – objekat – glagol.
Geografska distribucija
[uredi | uredi izvor]Karakalpački se govori uglavnom u Karakalpakstanskoj autonomnoj republici u Uzbekistanu. Otprilike 2.000 ljudi u Avganistanu i manjoj dijaspori u delovima Rusije, Kazahstana, Turske i drugih delova sveta govori karakalpački.
Zvanični status
[uredi | uredi izvor]Karakalpački jezik ima zvanični status u Autonomnoj Republici Karakalpakstan.
Dijalekti
[uredi | uredi izvor]Etnolog identifikuje dva dijalekta karakalpačkog: severoistočni i jugozapadni. Menges pominje treći mogući dijalekt kojim se govorilo u dolini Fergane. Jugozapadni dijalekat ima izgovor /tʃ/ za severoistočni izgovor /ʃ/.
Sistem pisanja
[uredi | uredi izvor]Karakalpački je pisan arapskim i persijskim pismom do 1928. godine, latiničnim pismom (sa dodatnim znakovima) od 1928. do 1940. godine, nakon čega je uvedena ćirilica.
Nakon nezavisnosti Uzbekistana 1991. godine, doneta je odluka da se napusti ćirilica i vrati latiničnom pismu. Iako je upotreba latiničnog pisma sada široko rasprostranjena u Taškentu, njegovo uvođenje u Karakalpakstan ostaje postepeno.
Dole su prikazani ćirilični i latinični alfabet sa njihovim ekvivalentnim IPA vrednostima.
Ćirilička slova koja ne postoje u latiničnom pismu označena su zvezdicom i upisana diagrafom.
Poslednje promene u novom alfabetu karakalpačkog jezika izvršene su 2016. godine: umesto slova sa apostrofima uvedena su slova sa dugouzlaznim akcentom.
Stoga će novi karakalpački alfabet delovati na isti način na koji je predstavljen novi alfabet u uzbečkom jeziku- to jest sa dugouzlaznim akcentom.
Ćirilica | Latinica | IPA |
---|---|---|
A a | A a | /a/ |
Ә ә | Á á | /æ/ |
B b | B b | /b/ |
V v | V v | /v/ |
G g | G g | /g/ |
Ғ ғ | Ǵ ǵ | /ɣ/ |
D d | D d | /d/ |
E e | E e | /e/ |
Ё ё* | yo | /jo/ |
Ž ž | J j | /ʒ/ |
Z z | Z z | /z/ |
I i | I i | /i/ |
Й й | Y y | /j/ |
K k | K k | /k/ |
Қ қ | Q q | /q/ |
L l | L l | /l/ |
M m | M m | /m/ |
N n | N n | /n/ |
Ң ң | Ń ń | /ŋ/ |
O o | O o | /o/ |
Ө ө | Ó ó | /œ/ |
P p | P p | /p/ |
R r | R r | /r/ |
S s | S s | /s/ |
T t | T t | /t/ |
U u | U u | /u/ |
Үү | Ú ú | /y/ |
Ў ў | W w | /w/ |
F f | F f | /f/ |
H h | X x | /x/ |
Ҳ ҳ | H h | /h/ |
C c | C c | /ts/ |
Č č | Ch ch | /tʃ/ |
Š š | Sh sh | /ʃ/ |
Щ щ* | sh | /ʃ/ |
Ъ ъ* | / | / |
Ы ы | Í í | /ɯ/ |
Ь ь* | / | / |
Э э | E e | /e/ |
Ю ю* | yu | /ju/ |
Я я* | ya | /ja |
Pre 2009. godine C je pisano kao TS; I i I' su pisani kao tačkasto I i netačkasto I.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Karakalpački jezik na sajtu Ethnologue (18. izd., 2015)
- ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Karakalpački jezik”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.