Karanovac (Petrovo)
Karanovac | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština | Petrovo |
Stanovništvo | |
— 2013. | 1.095 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 41′ 14″ S; 18° 16′ 16″ I / 44.687174° S; 18.271193° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 74323 |
Pozivni broj | 053 |
Karanovac (Mirosavac) je naseljeno mjesto i mjesna zajednica u opštini Petrovo, Republika Srpska, BiH.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Nalazi se na lijevoj strani rijeke Spreče.[1] Smješten je na sjevernim padinama Ostrvice, odnosno planine Ozren.[1] Od Petrova je udaljen 12, a od Doboja 18 kilometara.
Naziv[uredi | uredi izvor]
Naselje je u prošlosti nosilo naziv Mirosavac koje je dobilo po crkvi Mirosavki.[1] Crkva je u vrijeme osmanlijske vladavine razorena zajedno sa naseljem.[1] O nastanku sadašnjeg naziva postoje dva predanja.[1] Prema prvom, Mirosavci su nakon stradanja postali tužni, odnosno karni, te su po tome dobili sadašnji naziv.[1] Prema drugom predanju, Mirosavci su razaranjem „zavijeni u crno“, te su prozvani Karanovci prema turcizmu „kara“ (crno).[1] Isto predanje kaže da su Turci kamen porušene crkve odvukli u Gračanicu za gradnju tamošnje džamije.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Karanovac je na početku Drugog svjetskog rata brojao 75 domaćinstava, iz kojih je 76 stanovnika odvedeno u koncentracione logore.[1] Najveći broj stanovnika je stradao u ustaškom logoru Jasenovac.[1] Pored ovoga, 18 žitelja je stradalo u odbrani naselja koje je u više navrata tokom Drugog svjetskog rata uništavano.[1] Tokom raspada Jugoslavije, stradalo je 19 stanovnika Karanovca.[1] Karanovac se od 1961. do 1992. godine nalazio u sastavu opštine Gračanica. U prošlosti je u Karanovcu postojalo 7 vodenica, a sada samo jedna (Simića mlin) koja je prema podacima iz 2011. stara oko 200 godina.[1]
Kultura[uredi | uredi izvor]
Parohija[uredi | uredi izvor]
Karanovac pripada parohiji karanovačko-sočkovačkoj Srpske pravoslavne crkve.[2] Sadašnji hram Srpske pravoslavne crkve je posvećen Svetom proroku Iliji.[3] Izgradnja crkve Svetog Ilije je započeta 2001, a završena 2007.[1] Tokom 1993/94. stanovnici su izgradili privremenu kapelu od drveta, koja je 2005. izgorila.[1]
Starija crkva „Mirosavka“ se pominje u Istočniku Srpske pravoslavne crkve iz 1894. godine.[1] Zapis o crkvi Mirosavki je napravio sveštenik Mitar Popović iz Boljanića kada je 1894. obilazio crkve i crkvišta ozrenskog područja.[1] Tu je zapisano da su se ostaci crkve Mirosavke nalazili na uzvišenju okruženom grobljem, između Male i Velike Prenje.[1] Zapisano je i da je crkvu Mirosavku porušio Rizvan beg iz Gračanice, koji je od tog kamena sazidao kulu u Gračaničkom polju, da bi poslje njegove smrti kamen bio upotrebljen za izgradnju džamije u Gračanici.[1] U istom dokumentu je zapisano da se na kamenu iznad ulaza u džamiju i podzidu nalazio natpis na crkvenoslovenskom, te da je lokalno muslimansko stanovništvo u više navrata krečilo kamen.[1] Pošto bi kreč nakon nakog vremena otpao, kamenje sa natpisima na crkvenoslovenskom je izbrušeno.[1] U Istočniku iz 1894. je zabilježeno je da je prilikom iskopavanja pronađen ćup sa kovanim novcem i pečat crkve mirosavačke sa likom prepodobnog Lazara, koji je kasnije prodat u Brodu.[1]
Spomenici[uredi | uredi izvor]
U naselju se nalazi spomenik stradalima iz Drugog svjetskog rata, a u izgradnji je spomenik posvećen postradalima tokom raspada Jugoslavije.[1]
KUD Ozren[uredi | uredi izvor]
Kulturno-umjetničko društvo Ozren (Karanovac) je osnovano 1952. godine.[1]
Obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Osnovna škola u Karanovcu je područno odjeljenje Osnovne škole „Sveti Sava“ u Kakmužu.[4] Do školske godine 1998/99, područno odjeljenje je pripadalo Osnovnoj školi „Petar Petrović Njegoš“ u Boljaniću.[4] Obnova škole je završena 22. oktobra 1999, a nastava se tokom obnove održavala u Domu kulture.[4]
Privreda[uredi | uredi izvor]
Stanovništvo se najviše bavi uzgojem pilića na privatnim farmama.[1] U Karanovcu postoji nekoliko pilana za preradu tripca kao i proizvodnja stolica. Takoѓe postoji i firma za proizvodnju gotovih proizvoda od lima a namjenjenih izvozu.[1]
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Kroz Karanovac prolazi željeznička pruga na liniji Željeznica Republike Srpske.[1]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
U naselju prema preliminarnim podacima popisa stanovništva 2013. godine živi oko 1.100 stanovnika u 367 domaćinstava.[1]
Nacionalnost[5] | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
Srbi | 1.111 | 946 | 904 | 671 |
Jugosloveni | 27 | 57 | ||
Hrvati | 10 | 7 | 8 | 11 |
Muslimani | 6 | 10 | 8 | 9 |
Crnogorci | 2 | |||
Makedonci | 1 | |||
ostali i nepoznato | 22 | 8 | 12 | 3 |
Ukupno | 1.176 | 1.030 | 933 | 694 |
Demografija[5] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1961. | 694 | |
1971. | 933 | |
1981. | 1.030 | |
1991. | 1.176 | |
2013. | 1.095 |
Prezimena[uredi | uredi izvor]
Najstarija prezimana su Marušić, Trifković , Lazarević i Đurić.[1] Najčešnje slave u Karanovcu su Nikoljdan i Đurđevdan.[1] U manjem obimu se slavi Sveti Ignjatije, Jovan Krstitelj i Arhiđakon Stefan.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag RTRS (2011). „Ognjišta: Karanovac”. Radio-televizija Republike Srpske. Pristupljeno 26. 12. 2011.
- ^ „Posjeta Dječjem domu „Rada Vranješević“ u Banjoj Luci”. Srpska pravoslavna crkva: Eparhija zvorničko-tuzlanska. 2011. Pristupljeno 19. 12. 2011.[mrtva veza]
- ^ „Pomen i sahrana protojereja-stavrofora Slavka Kašikovića”. Srpska pravoslavna crkva: Eparhija zvorničko-tuzlanska. 25. 10. 2011. Pristupljeno 26. 12. 2011.[mrtva veza]
- ^ a b v „Osnovna škola „Sveti Sava“ Kakmuž”. Opština Petrovo. 2011. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 26. 12. 2011.
- ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.