Pređi na sadržaj

Korisnik:Đorđe D. Božović/Goce Delčev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Goce Delčev

Goce Delčev (1872-1903) je jedan od najvećih revolucionara u istoriji makedonskog naroda, vođa Tajne makedonsko-odrinske revolucionarne organizacije (mak. Tajnata Makedonsko-Odrinska Revolucionerna Organizacija, skraćeno TMORO), kasnije preimenovane u Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija (mak. Vnatrešno Makedonska Revolucionerna Organizacija, skraćeno VMRO).

U Bugarskoj se smatra da je Goce Delčev jedan od najvećih bugarskih revolucionara.

Biografija i revolucionarna djelatnost[uredi | uredi izvor]

Rođen je 23. januara (4. februara) 1872. u Kukušu u Egejskoj Makedoniji (grč. Kilkis u današnjoj sjevernoj Grčkoj), kao prvo muško dijete, treće po redu u brojnoj porodici Delčevih koja je imala ukupno devetoro djece. Delčev je potekao iz relativno dobro situirane porodice. Njegov otac Nikola Delčev, bio je Kukušanac, a njegova majka Sultana Nurdžieva poticala je iz obližnjeg sela Murarci. Od 1879. do 1880. godine, Goce (Georgi) Delčev išao je u progimnazijalsko učilište u Kukušu. Zatim je završio srednju školu u bugarskoj Solunskoj muškoj gimnaziji „Sveti Kiril i Metodij“. Upisao se u Vojnu akademiju u Sofiji 1891. godine. Kasnije, kao pitomac vojne škole u Sofiji, tajno je posjećivao socijalističke skupove i širio socijalističku literaturu, zbog čega je isključen iz škole. Delčev je postao učitelj u Štipu 1894. godine, gdje se upoznaje sa Damom Gruevim, jednim od osnovača TMORO-a. Kao rezultat bliskog prijateljstva među njima, Delčev se pridružio toj Organizaciji 1895. godine, ubrzo postajući njezin vođa.

Godine 1896, u Solunu se održao kongres makedonskih revolucionara. Kongresu je prisustvovao i Goce Delčev. Goce Delčev i Đorče Petrov sastavili su Pravilnik i Ustav TMORO-a, koji je nosio naziv Ustav Tajne makedonsko-odrinske revolucionarne organizacije (mak. Ustav na Tajnata Makedono-Odrinska Revolucionerna Organizacija). U to vrijeme organizacija je počela da se zove Unutrašnja makedonsko-odrinska revolucionarna organizacija (VMORO). Početkom januara 1898. godine ustanovljen je četnički institut, a Goce Delčev je postao načelnik svih četa u Makedoniji.

Cilj organizacije bio je oslobađanje Makedonije od osmanlijske vlasti i stvaranje nezavisne makedonske države.

Da odstrani, ili bar da smanji djelovanje bugarskog dvora i njegovog tzv. Vrhovnog makedonskog komiteta u Makedoniji, Goce je aktivno radio protiv njihovog miješanja u rad Revolucionarne organizacije, koja je bila jedinstven predstavnik makedonskog oslobodilačkog ustanka. Zvaničnoj Bugarskoj Goce je poručio da ne misli na Makedoniju, već da čuva svoju teritoriju, a Makedonci će čuvati Makedoniju.

Na redovnom savjetovanju decembra 1902. godine, Goce Delčev, Dame Gruev, Jane Sandanski i dr. tvorci VMRO-a riješili su da se ne diže frontalni ustanak u Makedoniji, već da se vodi partizanski rat. Cilj, kao što je izjavio Goce, treba da bude: "ne da mi pobijedimo Tursku, već da ona ne pobijedi nas." Zatim je Goce otišao na teren.

U januaru 1903. godine, Goce Delčev se izjasnio otvoreno kako je on prvi protiv podizanja ustanka u Makedoniji te godine. Na njegovu inicijativu u Sofiji je organizovano savjetovanje grupe makedonskih revolucionara, među kojima su bili Goce Delčev, Đorče Petrov, Jane Sandanski, Pere Tošev, Mihail Gerdžikov i drugi iz VMRO. Razmatrao se prijedlog o podizanju ustanka. Izlagali su svoja mišljenja Goce Delčev, Jane Sandanski, Đorče Petrov i dr. Oni su smatrali da unutrašnja i međunarodna situacija u Makedoniji nije pogodna za dizanje ustanka, i skup se izjasnio protiv njega.

19. januara 1903. godine, Goce Delčev sa četom kreće za Makedoniju, a sa njim i Javorov. Istog dana stižu u Samokov. 19. marta 1903. Goce Delčev sa svojom četom minira most na rijeci Angisti, a u vazduh je dignut i tunel na železničkoj pruzi. Od 19. do 20. aprila iste godine Goce Delčev pristiže u Solun i smješta se u prostore Solunske muška gimnazije. Tu se nekoliko puta sreće sa Damem Gruevim i sa njim razmatra podizanje ustanka. Goce napušta Solun i vozom ide u Serez. Uveče 2. maja 1903. Goce Delčev pristiže u selo Banicu blizu Sereza. O pristignuću Goca Delčeva u Banicu izviješćeni su Turci. U zoru 4. maja 1903. godine, Goce Delčev i i njegova družina obaviješteni su od strane svojih jataka da su opkoljeni turskom vojskom. Goce naređuje ljudima da izlaze iz kuća i da se povlače kako bi se spasli turskog zuluma. U borbama prilikom izlaženja iz sela Banice, Goce Delčev je bio pogođen u lijevi dio grudi i pao je mrtav.

Goce Delčev u Makedoniji slovi za narodnog heroja. Njegovo ime je postalo legenda i ideal svim kasnijim organizacijama koje su se zalagale za Makedoniju i Makedonce.

Citati Goca Delčeva[uredi | uredi izvor]

  • „Sloboda Makedonije se krije u unutrašnjem ustanku. Ko misli da oslobodi Makedoniju spolja, taj laže i sebe i druge.“
  • „Trud i upornost, to je moć sa čijom pomoći čovjek postaje nesalomiv u nekom svom zalaganju.“
  • „Da čuvamo čistotu oslobodilačkog ustanka i Organizacije - to je prvi uslov za naš uspjeh!“
  • „Bravo, junače, dođi da ti ja stisnem ruku i da te pozdravim, takvi i jesu potrebni majci Makedoniji!“
  • „Unutrašnja organizacija ne teži samo tome da narodu daje oružje za ustanak, već i da razbije njihov robovski duh.“
  • „Mi se borimo za slobodnu i nezavisnu Makedoniju za širokim pravima siromašnog življa.“
  • „Ja ne volim ustanak sa ljudima koji će me napustiti pri prvom neuspjehu, ja volim revoluciju sa građanima kadrim da podnesu sva iskušenja jedne dugotrajne borbe kakva će, usljed žestokih političkih uslova, biti i naša - ili ćemo voditi goveda u kasapnicu.“
  • „Ja zamišljam svijet kao polje za kulturnu saradnju među narodima.“
  • „No to je put za oslobođenje naroda od tuđeg ropstva. Njim su krenuli Grci, Srbi, Bugari. Tim putem treba da krenemo i mi, Makedonci, kako bismo se oslobodili od Turaka.“

Spoljašnje poveznice[uredi | uredi izvor]