Korisnik:Tamara zagorac/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Fizičko nasilje[uredi | uredi izvor]

Fizičko nasilje je namerno, zaprećeno ili aktuelno korišćenje fizičke sile ili moći, protiv sebe ili druge osobe, ili protiv grupe ili zajednice, koje vodi ili sa velikom verovatnoćom može da dovede do ozlede, smrti, psihološke povrede, nerazvijenosti ili deprivacije.

Kriterijumi[uredi | uredi izvor]

Tri kriterijuma:

  • ponašanje koje dovodi do fizičkog povređivanja druge osobe ili povećava rizik od takvog povređivanja.
  • namera da se druga osoba povredi
  • povređivanje je neopravdano.

Ono može biti:

  • reaktivno (u afektu, kao odgovor na opaženu uvredu ili pretnju ili kao posledica frustracije)
  • proaktivno (nanošenjem štete drugome želi postići neku korist za sebe).

Fizičko nasilje nije jednokratni incident koji se ne ponovi, prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum, slučaj ili greška, slučajno nanošenje bola.

Faktor rizika[uredi | uredi izvor]

Faktori rizika za fizičko nasilje mogu biti:

  • rani razvoj bez saosećanja roditelja
  • nepružanje odgovarajućih vaspitnih uticaja
  • neuspostavljanje jasnih granica ponašanja
  • tolerisanje fizičkog nasilja i agresivnog ponašanja
  • izlaganje fizičkom kažnjavanju
  • uticaj okoline
  • karakteristike društva
  • kulturološki faktor.

Viktimizacija[uredi | uredi izvor]

Fizičko nasilje uzrokuje povrede ili traume drugoj osobi iili životinjama putem telesnog kontakta. Žrtve fizičkog nasilja mogu biti i deca i odrasli.Fizičko nasilje može podrazumevati jednog ili više napadača i jednu ili više žrtava.

Deca kao žrtve fizičkog nasilja[uredi | uredi izvor]

Pod fizičkim nasiljem nad decom podrazumeva se svako fizičko kažnjavanje ili drugi fizički kontakt od strane roditelja, zaposlenog u ustanovi, drugog zakonskog zastupnika, drugog deteta ili trećeg lica koje može da dovede do stvarnog ili potencijalnog telesnog povređivanja deteta, ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti deteta, mučenja, zlostavljanja i iskorišćavanja.

Prema članu 37. Konvencije o pravima deteta[1] iz 1989. godine, ukazano je da nijedno dete ne sme da bude podvrgnuto mučenju ili drugom okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem ponašanju ili postupku.

Kod dece je neophodno podsticati razvoj i poštovanje rasne, nacionalne, kulturne, jezičke, verske, rodne, polne i uzrasne ravnopravnosti, tolerancije i različitosti.

Istraživanja su pokazala da su dečaci skloniji “direktnim” fizičkim napadima nego devojčice, češće vrše i doživljavaju fizičko nasilje. Devojčice su češće “mete“ fizičkog napada. Slučaj je da određeni broj dece dođe do zaključka da nema negativnih posledica za nasilje, pa će i sami početi da ga primenjuju kao odgovor na određene situacije.

Većina dece koje trpe nasilje ne ponašaju se kao izazivači. “Potencijalne žrtve” najčešće ne uzvraćaju.

Znaci da je dete žrtva fizičkog nasilja:[2]

  • menja ponašanje, umorno je, ne spava dobro, nema apetit, plače, razdražljivo je
  • mokri u krevet, ima noćne more
  • menja uobičajeni put kretanja do škole i natrag
  • kasni u školu, kasno izlazi iz škole
  • ima vidljive tragove fizičkog nasilja na telu
  • glavobolje, bol u stomaku
  • anksioznost, depresija.

Znaci da je dete nasilnik[3]:

  • naglih reakcija
  • želja za dominacijom
  • neprijateljstvo prema okolini
  • arogancija
  • manjak saosećanja.

Fizičko nasilje u porodici[uredi | uredi izvor]

Fizičko nasilje u porodici jeste ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, fizičko i duševno zdravlje i spokojstvo drugog člana porodice.[4]

Roditelj zloupotrebljava prava iz sadržine roditeljskog prava ako fizički, seksualno ili emocionalno zlostavlja dete. Članovima porodice smatraju se: supružnici i bivši supružnici, roditelji i ostalni krvni srodnici, lica u tazbinskom ili adoptivnom krvnom srodstvu, lica koje vezuje hraniteljstvo, lica koja žive ili su živela u istom porodičnom domaćinstvu, vanbračni partneri ili bivši vanbračni partneri, lica koja su bila ili su još uvek u emotivnoj ili seksualnoj vezi, imaju zajedničko dete ili još uvek nije rođeno.[5]

Fizičko nasilje na radnom mestu[uredi | uredi izvor]

Fizičko nasilje na radnom mestu je svako aktivno nasilničko ponašanje prema zaposlenom ili grupi zaposlenih kod poslodavca koje se ponavlja, a koje za cilj ima povredu dostojanstva, zdravlja, ličnog i profesionalnog integriteta, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da zaposleni na sopstvenu inicijativu raskine radni odnos ili otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor.[6]

Izvršiocem fizičkog nasilja smatra se poslodavac sa svojstvom fizičkog lica ili odgovorno lice kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica, zaposleni ili grupa zaposlenih kod poslodavca.

Žrtva fizičkog nasilja može postati svaka zaposlena osoba, bez obzira na pol, godine života, socijalni status, stepen obrazovanja, profesionalnu poziciju.

Fizičko nasilje nad životinjama[uredi | uredi izvor]

Fizičko nasilje nad životinjama se sastoji u narušavanju fizičke celovitosti životinje, oštećenju njenih tkiva i organa.

Pod fizičkim nasiljem se podrazumeva:

  • batinjanje,
  • šutiranje,
  • bičevanje,
  • prisiljavanje na rad ili obuku koja prevazilazi izdržljivost životinje,
  • neodgovarajući način hvatanja i obuzdavanja životinje,
  • svesno reprodukovanje jedinki koje pate od nasledivih bolesti.

Oblik[uredi | uredi izvor]

Isti oblici nasilja mogu da se pojave na više nivoa, ali se razlikuju po intenzitetu, stepenu rizika, učestalosti, posledicama i učesnicima.

Oblici fizičkog nasilja su:

  1. Nivo - udaranje čvrga, guranje, štipanje, grebanje, gađanje, čupanje, ujedanje, saplitanje, šutiranje, prljanje, uništavanje stvari.
  2. Nivo - šamaranje, udaranje, gaženje, cepanje odela, šutke, zatvaranje, pljuvanje, otimanje i uništavanje imovine, čupanje za uši i kosu,
  3. Nivo - tuča, davljenje, bacanje, prouzrokovanje opekotina i drugih povreda, uskraćivanje hrane i sna, izlaganje niskim temperaturama, napad oružjem.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Posledice fizičkog nasilja jesu povrede. Povreda (trauma) predstavlja nasilno oštećenje tela odnosno zdravlja koje je izazvano isključivo dejstvom spoljašnjih faktora. Povrede se dele u posebno definisane grupe na osnovu utvrđenih kriterijuma. Klasifikovane su prema izgledu i osobinama, odnosno sredstvu kojim su nanesene.[7]

Izdvajaju se:

  • mehaničke (mehanička sila, oruđe). Dele se na ozlede (krvni podliv, krvni izliv, oguljotina, nagnječina, rascep, prodor, raskomadina) i rane (razderine, ubodine, sekotine, ustreline).
  • asfiktičke (zapušenje nosa i usta, zapušenje ždrela i grkljana, utopljenje, zadavljenje, vešanje).
  • hemijske
  • nutritivne
  • bakterijske
  • psihičke

Nanošenje povrede je krivično delo. Uslov za postojanje krivičnog dela telesne povrede je postojanje povrede čovekovog tela i narušenje njegovog zdravlja.

Telesno povređivanje obuhvata svako oštećenje, odvajanje ili uništenje bilo kog dela tela, a narušavanje zdravlja podrazumeva sve privremene ili trajne telesne ili duševne bolesti ili pogoršanje postojećih telesnih ili duševnih oboljenja.

Lekari vrše medicinsku kvalifikaciju povrede prema važećim principima medicinske nauke i prakse.

Sud vrši pravnu kvalifikaciju telesne povrede kao krivičnog dela.

Prema tome povreda može biti:

  • teška telesna povreda
  • laka telesna povreda.[8]

Ozbiljne posledice doživljavaju svi koji su izloženi nasilju, koji vrše fizičko nasilje kao i oni koji posmatraju fizičko nasilje.

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Prevenciju fizičkog nasilja čine mere i aktivnosti kojima se stvara sigurno i podsticajno okruženje, neguje atmosfera saradnje, uvažavanja i konstruktivne komunikacije. Preventivnim aktivnostima se podiže nivo svesti za prepoznavanje fizičkog nasilja, neguje se atmosfera saradnje i tolerancije, ističu se i unapređuju znanja, veštine i stavovi potrebni za konstruktivno reagovanje na nasilje.[9]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Ukaz o proglašenju zakona o ratifikaciji opcionog Protokola uz Konvenciju protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka[10]
  2. Europian Convention on human rights, as amended by Protocols Nos. 11 and 14, supplemented by Protocols Nos. 1, 4, 6, 7, 12 and 13; European Court of Human Rights Council of Europe F-67075 Strasbourg cedex [11]
  3. Krivični zakonik, “Službeni glasnik RS“, br. 85 od 6. oktobra 2005, 88 od 14. oktobra 2005 - ispravka, 107 od 2. decembra 2005 - ispravka, 72 od 3. septembra 2009, 111 od 29. decembra 2009, 121 od 24. decembra 2012, 104 od 27. novembra 2013, 108 od 10. oktobra 2014, 94 od 24. novembra 2016.[12]
  4. Veštačenje telesnih povreda, klasifikacija i klasifikacija povreda; prof. dr Slobodan Savić
  5. Konvencija o pravima deteta; Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima deteta o učešću dece u oružanim sukobima; Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima deteta o prodaji dece, dečjoj prostituciji i dečjoj pornografiji; UNICEF Beograd, ISBN 86-82471-49-3[13]
  6. Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, "Službeni glasnik RS", br. 88 od 29. septembra 2017, 27 od 6. aprila 2018 - dr. zakoni[14]
  7. Ustav Republike Srbije, „Službeni glasnik RS“,  broj 98 od 10. novembra 2006.[15]
  8. Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, "Službeni glasnik RS", broj 85 od 6. oktobra 2005.[16]
  9. Zakonik o krivičnom postupku, "Službeni glasnik RS", br. 72 od 28. septembra 2011, 101 od 30. decembra 2011, 121 od 24. decembra 2012, 32 od 8. aprila 2013, 45 od 22. maja 2013, 55 od 23. maja 2014.[17]
  10. Zakon o prekršajima, "Službeni glasnik RS", br. 65 od 25. jula 2013, 13 od 19. februara 2016, 98 od 8. decembra 2016 - US[18]
  11. Porodični zakon, „Službeni glasnik RS”, br. 18 od 24. februara 2005, 72 od 28. septembra 2011 - dr. zakon, 6 od 22. januara 2015.[19]
  12. Zakon o opštem upravnom postupku, "Službeni glasnik RS", broj 18 od 1. marta 2016.[20]
  13. Zakon o zabrani diskriminacije, „Službeni glasnik RS”, broj 22 od 30. marta 2009.[21]
  14. Pravilnik o Protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje, zanemarivanje, „Službeni glasnik RS“, broj 30 od 7. maja 2010.[22]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Konvencija o pravima deteta” (PDF). UNICEF Beograd. 
  2. ^ „”ŠTA JE DANAS BILO U ŠKOLI?” Priručnik za roditelje” (PDF). UNICEF Beograd, Republika Srbija. 
  3. ^ „”ŠTA JE DANAS BILO U ŠKOLI?" Priručnik za roditelje” (PDF). UNICEF Beograd, Republika Srbija. 
  4. ^ „Zakon o sprečavanju nasilja u porodici”. ("Sl. glasnik RS", br. 94/2016). 
  5. ^ „Porodični zakon”. ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015). 
  6. ^ „Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu”. ("Sl. glasnik RS", br. 36/2010). 
  7. ^ prof. dr Savić, Slobodan. „Veštačenje telesnih povreda”. 
  8. ^ „Krivični zakonik”. ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014 i 94/2016). 
  9. ^ „Pravilnik o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje”. ("Sl. glasnik RS", br. 30/2010). 
  10. ^ „Ukaz o proglašenju zakona o ratifikaciji opcionog Protokola uz Konvenciju protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka”. 1. 12. 2005. 
  11. ^ „Konvencija o ljudskim pravima” (PDF). 
  12. ^ „Krivični zakonik”. “Službeni glasnik RS“, br. 85 od 6. oktobra 2005, 88 od 14. oktobra 2005 - ispravka, 107 od 2. decembra 2005 - ispravka, 72 od 3. septembra 2009, 111 od 29. decembra 2009, 121 od 24. decembra 2012, 104 od 27. novembra 2013, 108 od 10. oktobra 2014, 94 od 24. novembra 2016. 
  13. ^ „Konvencija o pravima deteta” (PDF). 
  14. ^ „Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja”. 
  15. ^ „Ustav Republike Srbije”. 
  16. ^ „Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica”. 
  17. ^ „Zakonik o krivičnom postupku”. 
  18. ^ „Zakon o prekršajima”. 
  19. ^ „Porodični zakon”. 
  20. ^ „Zakon o opštem upravnom postupku”. 
  21. ^ „Zakon o zabrani diskriminacije”. 
  22. ^ „Pravilnik o Protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje, zanemarivanje”.