Kristijan Eker
Doc. dr Kristijan Eker | |
---|---|
Ime po rođenju | Christian Eccher |
Datum rođenja | 30. januar 1977. |
Mesto rođenja | Bazel, Švajcarska |
Prebivalište | Novi Sad |
Državljanstvo | italijansko |
Obrazovanje | doktor filologije, lingvistike i književnosti |
Univerzitet | Univerzitet „La Sapijenca” |
Zanimanje | univerzitetski profesor i novinar |
Radovi |
|
Kristijan Eker (Christian Eccher; Bazel, 30. januar 1977) srpski je i italijanski novinar, esejista, putopisac i docent. Od 2007. živi u Srbiji i radi na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, a uporedo razvija i karijeru slobodnog reportera za geopolitičke teme.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Porodica i mladost[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Bazelu u porodici Đine Rosi (Gina Rossi), učiteljice i Đanfranka Ekera (Gianfranco Eccher), radnika. Kad je imao dve godine, porodica se vratila u Italiju i naselila u Begramu, gde je Kristijan Eker završio osnovnu školu i gimnaziju. Posle gimnazije upisao je studije italijanske književnosti u Rimu. Tokom studija počeo je da uči strane jezike, prvo albanski, pa onda i srpski i rumunski. Srpski jezik učio je pod mentorstvom profesora Predraga Matvejevića, koji je kasnije bitno uticao na njegov akademski i životni put.[1]
Obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Dilpomirao je italijansku književnost na Univerzitetu „La Sapijenca” u Rimu (1997–2002); master rad: “La ballata di Rudi di Elio Pagliarani”; mentor: prof. Frančeska Bernardini Napoletano (prof. Francesca Bernardini Napoletano); ocena: 110/110 summa cum laude. Doktorirao je „Filologiju, lingvistiku i književnost” na Univerzitetu „La Sapijenca” u Rimu (2004–2007); mentori: prof. Tulio de Mauro (prof. Tullio De Mauro) i prof. Predrag Matvejević; naslov doktorskog rada: “La letteratura degli italiani d’Istria e di Fiume dal 1945 a oggi”.[2]
Karijera[uredi | uredi izvor]
Akademska karijera[uredi | uredi izvor]
Godine 2007. Kristijan Eker je došao u Novi Sad na letnji kurs srpskog jezika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, ali se neplanirano iste godine preselio u Srbiju i zaposlio se na Odseku za romanistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu kao lektor za italijanski jezik. 2010. godine postao je docent za italijansku kulturu i jezik na Odseku za romanistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu.[2]
Tematski opus njegovog naučno-istraživačkog rada obuhvata italijansku književnost 20. veka, fenomen granice kao kulturološkog, političkog i socijalnog pojma (Balkan, Kavkaz i srednja Azija) i savremeno pozorište.[2]
Novinarska karijera[uredi | uredi izvor]
Godine 2008. započeo je saradnju sa istarskim dnevnim novinama La voce del Popolo i sa srpskim dnevnim novinama Danas. Pisao je za rubrike o kulturi i politici, pa se polako usmerio ka zemljama Sovjetskog Saveza. Tako je započeo i karijeru slobodnog reportera i objavljuje članke, geopolitičke reportaže za Danas, East Journal, Il Caffè Geopolitico i Odissea. Tokom svoje karijere, Kristijan Eker je shvatio da je najbolji način za opisivanje zemalja koje posećuje – spoj novinarskog i književnog jezika, i neguje osoben stil pisanja reportaža.
Napisao je brojne članke o pozorištu i geopolitici, najviše se baveći zemljama u kojima se kulture sreću, a narodi ponekad i sukobljavaju. Izuzetno su značajne njegove putopisne reportaže iz zemalja srednje Azije i sa rubnih delova Sovjetskog Saveza: iz „druge Rusije” (Sibir, Kalmikija, Čečenija i Arhangelsk), Kazahstana, Kirgistana, Gruzije, Jermenije, Azerbejdžana, Ukrajine, Belorusije, Mađarske.
Godine 2015. objavljena je njegova prva knjiga eseja, reportaža i putopisa Vetar sa kopna, a 2018. i Peščana granica, u kojoj on pokazuje složenu istoriju i ništa manje složenu stvarnost prostora u kojima se prelamaju nasleđe komunizma i uopšte istorije druge polovine 20. veka i slojevi novih istorijskih događaja, elementi starih kultura dugog trajanja i izazovi globalizacije našeg vremena koji, kako utvrđuje Eker, „u suštini, utvrđuju i pojačavaju“ razlike među narodima.[3]
„ | Profesija reportera je moja strast, ali putovati nije lako, zahteva ogromnu pripremu, mesece učenja. Moje drugo putovanje u Kirgistan je trajalo nedelju dana, ali pripreme su se produžile na skoro godinu dana. Nije samo bitno da kontaktirate ljude koje žive u mestu u koje hoćete da putujete, nego pre puta morate da saznate što više o istoriji, politici, o ljudima tih zemalja. Kada ste tamo, treba puno empatije kako biste stvarno razumeli „drugog”, izaći iz sebe, pokušati da gledate svet tuđim očima, a onda se vratiti u sebe, potvrditi svoj identitet da se ne biste razboleli, da ne postanete šizofrenični. Naporan je to posao. Svakako, želeo bih da idem u Nagorno-Karabah, zemlju oko koje se spore Azerbejdžan i Jermenija, i na Kosovo, da vidim kakva je situacija. Polako ću, možda, skupiti materijal za novu knjigu. | ” |
— Kristijan Eker, KRISTIJAN EKER, ITALIJAN U NOVOM SADU: Pisci se danas prodaju na tržištu |
Kristijan Eker sarađuje i sa drugim italijanskim medijima, kao što su Radio Capodistria, Radio 24, Kaktus media... A od 2021. sarađuje kao reporter za emisiju „Inomagazin” na sarajevskoj BHRT.[4]
Ostalo[uredi | uredi izvor]
Bavio se i pozorišnom kritikom i napisao je monografiju o najvažnijoj koreografkinji 20. veka, Pini Bauš.
Kristijan Eker ima samo državljanstvo Republike Italije. Želi da ima i državljanstvo Republike Srbije, ali ne može da ga dobije regularnom procedurom iako 15 godina živi, radi i stvara u Srbiji.[5]
Dela[uredi | uredi izvor]
- La letteratura degli italiani d’Istria e di Fiume dal 1945 a oggi, prefaz. di Tullio De Mauro, Edit, Fiume, 2012.
- Vetar sa kopna, Mediterran, Novi Sad, 2015.
- Vento di terra – miniature geopoetiche, La Sapienza editrice, Roma, 2016.
- Peščana granica: ni Zapad, ni Istok, Arhipelag, Beograd, 2018.
- Il mare appassito: la ballata di rudi di Elio Pagliarani, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2018.
- Esimdé – Né Oriente né Occidente, Ensemble edizioni, Roma, 2019.
- Pina Bauš i njen Tancteatar, Arhipelag, Beograd, 2020.
Prozom, prevodima i kritikama zastupljen je u listovima i časopisima: Zlatna greda (2009), Polja (2011, 2012, 2015), Nova misao (2012–2017), Putopis (2013), Koraci (2019), Nasleđe (2020), Avanguardia, Politikon, Novi Magazin.
Prevodima i stručnim radovima zastupljen je u zbornicima: Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu (2008, 2009, 2011, 2018, 2020), Primenjena lingvistika (2011), Zbornik za jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Novom Sadu (2012), Jezici i kulture u vremenu i prostoru (2015, 2018), Evropa: meridijani u pokretu (2016).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Nasi stranci Kristijan Eker, Italijan pt1”. Youtube. 4. 7. 2010. Pristupljeno 9. 4. 2022.
- ^ a b v „Christian Eccher”. Filozofski fakultet u Novom Sadu. Pristupljeno 9. 4. 2022.
- ^ „Peščana granica”. Delfi knjižare. Pristupljeno 9. 4. 2022.
- ^ „Global - 26.10.2021.”. Youtube. 26. 10. 2021. Pristupljeno 9. 4. 2022.
- ^ „Eker: Predsednik mi ništa nije odgovorio”. Danas. 8. 2. 2021. Pristupljeno 9. 4. 2022.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Intevjui sa Kristijanom Ekerom[uredi | uredi izvor]
- Naši stranci: Kristijan Eker (1. deo)
- Naši stranci: Kristijan Eker (2. deo)
- Naši stranci: Kristijan Eker (3. deo)
- «Autori istriani: uscire da complesso inferiorità e aprirsi al mondo» (Voce del Popolo 18 ott. 2012)
- Kristijan Eker: Pisci se danas prodaju na tržištu (16. 12. 2018)
- Pojam granice rodio se sa nacionalizmom (31. 1. 2019)
- Italьяnskiй žurnalist i prepodavatelь, kotorый putešestvuet po Kыrgыzstanu Kristian Эkker (25. 1. 2021)