Kurgani Šajkaške

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Humke Šajkaške
Kurgani Šajkaške na karti Vojvodine
Kurgani Šajkaške
 Naziv humke ili grupe:
Humke - Južno Potisje
 Kodni naziv:
BAC720-BAC840
 Tip:
Tumul, kurgan
 Lokacija (opština):
 Tradicionalni naziv:
Nekoliko raznih
 Poreklo naziva:
Lokalni tradicionalni nazivi
 Istorijski period:
III-I.vek p. n. e.—XII.vek
 Epoha:
Neolit, bronzano doba, srednji vek
 Poreklo (kultura):
Skiti, sarmati, kumani
 Dimenzije (približno):
cc. 60×80 m
 Visina (približno):
5-10 m
 Materijal:
Zemlja
 Stanje:
Relativno dobro
 Arheološki istraženo:
Ne


Region Šajkaške sa opštinama Žabalj i Titel proteže se uz donji tok Tise, a nalazi se sa Bačke (desne) strane reke. Ovde se nalazi niz humki (kurgana, tumula) podignutih od strane eneolitske kulture, u nastavku lanca humki Potisja. Ove humke prate obalu nekadašnjeg, mnogo šireg meandra Tise, a među njima su najbolje sačuvane od njih u Bačkoj, pa i u Vojvodini. Tu se nalazi ujedno i jedina zakonom zaštićena, i stoga reprezentativna humka – Jurišina.

Opis[uredi | uredi izvor]

Područje je mozaik dobro sačuvanih prirodnih i poluprirodnih stepskih staništa nastalih melioracijom (kanalisanjem) unutrašnjih voda Tise. Prirodni pejzaž sastoji se od suvih i vlažnih slatina i zabarenih ostataka plitkih aluvijuma nekadašnjeg korita i forlanda – plavnog područja. Ovde je tekla pra-Tisa, čiji je ostatak i danas prisutan u vidu široke doline. Na obalu tog bivšeg meandra reke su se u istorijsko vreme nastanjivali narodi, kako starosedelački, tako osvajački pošto je predstavljala strateški dobar položaj za gradnju zemljanih odbrambenih struktura i grobnih humki.[1] Gradnja na ovako povoljna uzvišenja, po mogućnosti sa svih ili bar sa dve-tri strane okružena vodom jasna je odlika drevnih naroda – kada bi u slučaju napada jačeg neprijatelja povlačenje i napuštanje naselja vodilo u vodu.[2] Neke od humki su nastale postepenim nagomilavanjem strukture naselja (telovi) dok su druge delo ljudskih ruku (kurgani). Humke su kako bile sakralnog karaktera, tako i vojno-strateškog, jer su u nepreglednoj ravnici služile za osmatranje i signalizaciju (humke-stražare).

Prelepa humka na potezu "Stari Žabalj"
Isečak karte sa naznačenim humkama koje su nekada postojale – više od 20 samo u okolini Đurđeva

Humke Šajkaške i donje Tise raspršene se na širem prostoru u pravcima Žablja, Đurđeva, Čuruga, Vilova i Gardinavaca, a na severu delom prate tok Jegričke. Najveća koncentracija im je bila oko Đurđeva i Šajkaša-Gardinovca (većina je do danas nestala), a značajan broj humki nalazi se i dan-danas u okolini Kovilja, koji se geografski računa u okvire teritorije Šajkaške.

Stanje i perspektive[uredi | uredi izvor]

Sve humke, uključujući i Jurišinu (takođe se naziva i Kamenita), uprkos izdvojenog položaja, zadnjih godina sve više propadaju, iako su "preživele" nekoliko milenijuma. Nalaze se na privatnim parcelama, i ukoliko država ne bude u situaciji da započne proces otkupa i restauracije ovih vrednih, naših možda najstarijih spomenika ljudske kulture, njihova sudbina je zapečaćena. Sve jače i veće poljske mašine nemilosrdno gule površinu kurgana i prete da ih zauvek unište.

Na neki način, prema mišljenju litvanske naučnice svetskog respekta Marije Gimbutas, kurganske kulture su predačke svim današnjim Evropskim narodima, i praktički su njihovi geni prisutni u svima nama (haploid grupe R1b i R1a, ili tzv. engl. "Yamnaya DNA").

Tabela prikazuje osnovne podatke o humkama koje se mogu identifikovati kao tzv. istorijske, znači sve one za koje postoji podatak, bilo stari bilo novi. Lista izdaleka nije iscrpna.

Lista najvažnijih humki u Šajkaškoj[uredi | uredi izvor]


Ime humke Najbliže naselje ili toponim Stanje KOD Tradicionalni naziv i beleške
Jurišina humka Žabalj, Stari Žabalj Relativno dobro BAC810 Jurišina kosa, Kamenita humka
"Manja" Jurišina humka Stari Žabalj Loše BAC811 Dva kurgana su u stvari dvojna humka – zemlja se izvlačila na jednu i na drugu stranu
Humka "Stari Žabalj" Stari Žabalj Dobro BAC805
"Gledisova" humka Stari Žabalj Dobro BAC Nalazi se na slatini Žabaljskog rita
Rankova humka Žabalj Nepoznato BAC813
Humka Žabalj Žabalj Loše BAC815
Čičovka humka Žabalj Nepoznato BAC817
Devojačka humka Žabalj Nepoznato BAC822
Blizanica humka Gospođinci Gospođinci Uništena? BAC833
Humka na potezu Tršćara Žabalj Nepoznato BAC838
Pustaićeva humka Žabalj Nepoznato BAC804
Ciganska humka Đurđevo Loše BAC793 Jedina preostala od mnoštva humki na "Ciganskoj kosi"
Šanac humka Kovilj Loše BAC748
Rasečena humka Titel Nepoznato BAC745 Dvojna humka
Drvarička humka Titel Uništena? BAC733
Rutavica humka Titel Uništena? BAC743
Velika humka Kovilj Kovilj Loše BAC732
Humka Šarena Greda Titel Uništena? BAC724
Humka Karaula Greda Titel Nepoznato BAC721

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori i beleške[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stanko Trifunović (2003): Arheološka iskopavanja nalazišta “stub 76” kod Horgoša, Arheološki pregled Srpskog arheološkog društva br. 1, p. 43
  2. ^ Đorđe Janković (1997): Slovenske osobine naselja poznorimskog doba na jugoistoku Panonije [Projekat rastko]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]