Marko Simonović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marko Simonović
Marko Simonović u dresu Srbije (2015)
Lični podaci
Puno ime Marko Simonović
Nadimak Simke, Simon
Datum rođenja (1986-05-30)30. maj 1986.(37 god.)
Mesto rođenja Priština, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Državljanstvo Srbija
Visina 2,03 m
Informacije o karijeri
NBA draft 2008. / nije izabran
Pro karijera 2001—2022.
Pozicija krilo / krilni centar
Juniorska karijera
1999—2001. Radnički Beograd
Seniorska karijera
Godine Klub
2001—2002.
2002—2003.
2003—2005.
2005—2006.
2006.
2006—2008.
2008—2011.
2011—2012.
20122014.
2014—2015.
20152017.
2017—2019.
2019—2020.
2020.
20202022.
Smederevo
Radnički Beograd
Lavovi 063
Ergonom
Ostende
Hemofarm
Budućnost
Alba Berlin
Crvena zvezda
EB Po Lak Ortez
Crvena zvezda
Zenit Sankt Peterburg
Cedevita Olimpija
Malaga
Crvena zvezda
Reprezentativna karijera
 Srbija
Trenerska karijera
2022.
2023—
Crvena zvezda (pom.)
Radnički Kragujevac

Marko Simonović (Priština, 30. maj 1986) bivši je srpski košarkaš, a sadašnji košarkaški trener. Igrao je na pozicijama krila i krilnog centra. Trenutno je trener SPD Radnički iz Kragujevca.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Simonović je rođen u Prištini, ali se 1999. godine posle NATO bombardovanja preselio u Beograd.[1] Ubrzo je i zaigrao u mlađim kategorijama beogradskog Radničkog, a kasnije je bio i deo njihovog seniorskog tima. U periodu od 2003. do 2005. dve sezone proveo je u klubu Lavovi 063, a nakon toga jednu u niškom Ergonomu. Sezonu 2006/07. počeo je u belgijskom Ostendeu, ali se u decembru vratio u Srbiju i pridružio Hemofarmu u kom je ostao godinu i po dana.

Od leta 2008. proveo je tri sezone u podgoričkoj Budućnosti, u čijim redovima je osvojio po tri crnogorska prvenstva i kupa. U sezoni 2011/12. nastupao je za Albu iz Berlina. U sezonama 2012/13. i 2013/14. je bio igrač Crvene zvezde, a od leta 2013. postao je i njen kapiten. Sa ovim klubom osvojio je dva Kupa Radivoja Koraća (2013. i 2014). U sezoni 2014/15. je nastupao za francuski EB Po Lak Ortez. Krajem septembra 2015. se vratio u Crvenu zvezdu.[2] U svom drugom mandatu u crveno-belom dresu, osvojio je po dve titule prvaka Srbije i ABA lige kao i još jedan Kup.

U julu 2017. je potpisao ugovor sa Zenitom iz Sankt Peterburga u čijem dresu provodi naredne dve sezone.[3] U julu 2019. je potpisao dvogodišnji ugovor sa ekipom Cedevite Olimpije,[4] ali u februaru 2020. prelazi u Malagu.[5] Dana 13. jula 2020. Simonović se vratio u Crvenu zvezdu, potpisavši dvogodišnji ugovor sa klubom.[6]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Bio je član univerzitetske reprezentacije Srbije, sa kojom je na Letnjim univerzijadama osvojio dve medalje - zlatnu 2009. i srebrnu 2007. godine.

Sa seniorskom reprezentacijom debitovao je na Svetskom prvenstvu 2014. u Španiji gde je osvojena srebrna medalja. Simonović je u devet susreta beležio 3,1 poen za prosečno devet minuta u igri i pogodio važna slobodna bacanja u polufinalu protiv Francuske. Za dva poena je šutirao 62,5% (8-5), a za tri 37,5% (8-3).[7]

Sa reprezentacijom je osvojio i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine. Igrao je i na Svetskom prvenstvu 2019. u Kini.

Simonović 2016. na meču protiv Baskonije

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Pojedinačni[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Marko Simonović novi kapiten zvezdinih košarkaša”. sport.blic.rs. Pristupljeno 24. 2. 2017. 
  2. ^ „Simonović se vratio da pomogne”. kkcrvenazvezda.rs. Arhivirano iz originala 01. 10. 2015. g. Pristupljeno 30. 9. 2015. 
  3. ^ „Marko Simonović napustio Zenit”. sportklub.rs. 14. 7. 2019. Pristupljeno 15. 7. 2019. 
  4. ^ „Zvanično: Simonović pojačao Cedevitu, ugovor na dve godine”. mozzartsport.com. Pristupljeno 18. 7. 2019. 
  5. ^ „Zvanično: Marko Simonović u Unikahi”. mozzartsport.com. Arhivirano iz originala 24. 02. 2020. g. Pristupljeno 24. 2. 2020. 
  6. ^ „Marko Simonović ponovo na mestu uspeha!”. kkcrvenazvezda.rs. 13. 7. 2020. Pristupljeno 13. 7. 2020. 
  7. ^ „Učinak Zvezdaša u osvajanju svetskog srebra”. mojacrvenazvezda.net. 15. 9. 2014. Pristupljeno 19. 9. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]