Mišna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kopija Mišne iz 1492.

Mišna (hebr. משנה) je prva važnija pisana redakcija jevrejske usmene tradicije poznate kao „Usmena Tora” i prvo važnije delo rabinskog judaizma.

Redakciju je izvršio Juda Hanasi oko 220. godine, u doba kada su, prema Talmudu, progoni Jevreja i protok vremena učinili mogućim da detalji usmene predaje koji datiraju iz farisejskih vremena (536. p. n. e. — 70) budu zaboravljeni. Zato se istovremeno smatra pisanim autoritetom (zakonikom) koji je podređen jedino Tanahu kao osnovi za izricanje sudova, izvor i alat za stvaranje prava, i prva od mnogih knjiga koje nadopunjuju Bibliju. Mišna se takođe, naziva Shas (akronim za Šiša Sedar — „Šest redova”), kao referenca na svojih šest podela. Rabinski komentari Mišne u sledeća tri veka su redaktirani kao Gemara koja, zajedno sa Mišnom, čini Talmud.[1]

Mišna odražava rasprave koje je u periodu od 70. do 200. godine vodila grupa rabinskih mudraca poznatih kao Tanaim.[2] Mišna podučava usmenu predaju primerima, predstavljajući stvarne slučajeve o kojima se presuđivalo, obično uz raspravu o biti stvari koju je vodio mudri i znameniti rabin temeljeći je na halahi, micvotu i duhu nauka (Tora). Na ovaj način se u svakodnevnu stvarnost uvodi praksa micvota kao što je navođena u Bibliji, te nastoji da pokrije sve aspekte ljudskog života i služiti kao primer budućim presudama te, što je najvažnije, demonstrirati pragmatičnu primenu biblijskih zakona, a što se smatralo neophodnim u doba kada je uništen Drugi hram. Mišna za sebe ne tvrdi da razvija nove zakone, nego da je tek zbirka postojećih tradicija.[3]

Mišna se sastoji od šest redova (Sedar, jednina seder hebr. סדר), od kojih se svaki sastoji od 7—12 traktata, a kojih ukupno ima 63, a koji su podeljeni na poglavlja, odlomke ili stihove.

Redovi i njihove teme su:[4]

  • Zera („Semena”), koji se bavi molitvama i blagoslovima, verskim davanjima i poljoprivrednim zakonima (11 traktata),
  • Moed („Svetkovina”), koji se bavi zakonima Sabata i praznika (12 traktata),
  • Našim („Žene”), koji se bavi brakom i razvodom, nekim oblicima zakletvi i zakonima nazirita (7 traktata),
  • Nezikin („Odštete”), koji se bavi građanskim i krivičnim pravom, delovanjem sudova i zakletvi (10 traktata),
  • Kodašim („Svete stvari”), koji se bavi žrtvenim obredima, hramom i pravilima ishrane (11 traktata) i
  • Tohorot („Čistoće”), koji se bavi zakonima čistoće i nečistoće, uključujući nečistoću mrtvih, zakonima čistoće hrane i tela (12 traktata).

Reč Mišna takođe može označavati i odlomak ili stih celog dela, odnosno najmanju jedinicu u strukturi Mišne.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Jewish Encyclopedia http://www.jewishencyclopedia.com/articles/10879-mishnah
  2. ^ Mishnah
  3. ^ Yesod Hamishna Va'arichatah pp. 25–28 Hebrew text
  4. ^ Ronald L. Eisenberg, "Rabbinic Literature," in The JPS Guide to Jewish Traditions (Philadelphia: The Jewish Publication Society, 2004). str. 499–500.