Pređi na sadržaj

Mnogo vike ni oko čega

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Benedeto i Beatriče, scena iz drugog čina.

Mnogo vike ni oko čega (engl. Much Ado About Nothing) jeste komedija Viljema Šekspira napisana oko 1599. godine. Na srpski jezik preveo ju je Hugo Klajn.

Likovi[uredi | uredi izvor]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Radnja se dešava u Mesini.

Prvi čin[uredi | uredi izvor]

Leonatu, guverneru Mesine, glasnik donosi vesti da će se Don Pedro te noći vratiti iz pobedonosne bitke, zajedno sa Klaudijem i Benedetom. Beatriče pita glasnika o Benedetu i ismeva Benedetovu nesposobnost kao vojnika. Leonato objašnjava: „Postoji neka vrsta veselog rata između sinjor Benedeta i nje.“

Po dolasku vojnika, Don Pedro kaže Leonatu da će ostati najmanje mesec dana, a Benedeto i Beatriče nastavljaju svoj „veseli rat“. Predstavlja se i Pedrov vanbračni brat Don Huan. Klaudijeva osećanja prema Heri se ponovo rasplamsavaju i on obaveštava Benedeta o svojoj nameri da joj se udvara. Benedeto, koji otvoreno prezire brak, pokušava da ga razuveri. Don Pedro podstiče brak. Benedeto se kune da se nikada neće oženiti. Don Pedro mu se smeje i kaže mu da hoće kada nađe pravu osobu.

Drugi čin[uredi | uredi izvor]

Beatriče prisluškuje razgovor Here i Ursule, scena iz drugog čina.

U Leonatovoj kući je bal pod maskama. Tu prerušeni Don Pedro prosi Heru u Klaudijevo ime. Don Huan koristi ovu situaciju da izazove neslogu govoreći Klaudiju da Don Pedro želi Heru za sebe. Klaudio drži monolog protiv zamki lepote. Ali nesporazum je kasnije rešen, a Klaudiju je obećana Herina ruka.

U međuvremenu, Benedeto i Beatriče su plesali zajedno, razmenjujući omalovažavajuće komentare ispod maski. Benedeto je pogođen kada čuje kako sebe opisanog kao „knežev lakrdijaš, veoma dosadna budala”,[1] i žudi da napusti društvo „Gospođice Rugalice”. Don Pedro i njegovi ljudi, kojima je dosadno da čekaju nedelju dana na venčanje, smišljaju plan da sastave Benedeta i Beatriče. Dogovaraju se da Benedeto čuje razgovor u kojem izjavljuju da je Beatriče ludo zaljubljena u njega, ali da se previše plaši da mu kaže. Kao što je i planirano, Benedeto načuje njihov razgovor i prijatno iznenađen, odluči da na njenu ljubav uzvrati svojom.

Treći čin[uredi | uredi izvor]

Hera i Ursula takođe obezbeđuju da Beatriče čuje razgovor u kome razgovaraju o Benedetovoj beskonačnoj ljubavi prema njoj. I Benedeto i Beatriče su oduševljeni kada pomisle da su predmet neuzvraćene ljubavi, i oboje su rešeni da poprave svoje greške i izjavljuju ljubav.

U međuvremenu, Don Huan planira da zaustavi venčanje, osramoti svog brata i nanese bedu Leonatu i Klaudiju. On govori Don Pedru i Klaudiju da je Hera „nelojalna“,[traži se izvor] i organizuje da vide njegovog slugu, Borača, kako ulazi u njenu spavaću sobu i vodi ljubav s njom (to je zapravo Herina sobarica). Klaudio i Don Pedro su prevareni, a Klaudio se zaklinje da će javno poniziti Heru.

Četvrti čin[uredi | uredi izvor]

Klaudio odbacuje Heru na venčanju, scena iz četvrtog čina.
Saslušanje Konrada i Borača, scena iz četvrtog čina.

Sledećeg dana, na venčanju, Klaudio prokazuje Heru pred zapanjenim gostima i odjuri sa Don Pedrom. Hera se onesvesti. Poniženi Leonato izražava želju da ona umre. Predsedavajući fratar interveniše, verujući da je Hera nevina. On predlaže da porodica lažira Herinu smrt kako bi ispunila Klaudija kajanjem. Podstaknuti stresnim događajima, Benedeto i Beatriče priznaju ljubav jedno drugom. Beatriče tada traži od Benedeta da ubije Klaudija kao dokaz njegove odanosti. Benedeto okleva, ali je pokoleban. Leonato i Antonio krive Klaudija za Herinu navodnu smrt i prete mu, ali bez mnogo efekta. Dolazi Benedeto i izaziva ga na duel.

U noći Don Huanove izdaje, lokalni stražar je čuo kako Boračio i Konrad razgovaraju o njihovoj „izdaji“[traži se izvor] i „najopasnijem delu razvrata koji je ikada bio poznat u državi“,[traži se izvor] i zato ih je uhapsio. Uprkos njihovoj nesposobnosti (na čelu sa policajcem Dogberijem), oni dobijaju priznanje i obaveštavaju Leonata o Herinoj nevinosti. Don Huan je pobegao, ali je poslata vojska da ga uhvati. Kajući se i misleći da je Hera mrtva, Klaudio pristaje na zahtev svog oca da oženi Antonijevu ćerku, „skoro kopiju mog deteta koje je mrtvo”.[traži se izvor]

Nakon što se Klaudio zakune da će se oženiti ovom drugom nevestom, otkriva se da je ona Hera. Klaudio je presrećan. Beatriče i Benedeto javno priznaju ljubav jedno drugom. Don Pedro se podsmeva „Benedetu oženjenom čoveku“,[traži se izvor] a Benedeto uzvrati da smatra da je princ tužan, savetujući mu: „Nabavi si ženu“.[traži se izvor] Kako se predstava bliži kraju, stiže glasnik sa vestima o Don Huanovom hapšenju, ali Benedeto predlaže da se odluka o Don Huanovoj kazni odloži za sutra kako bi parovi mogli da uživaju u novootkrivenoj sreći. Parovi plešu i slave dok se predstava završava.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šekspir 1963, str. 99.

Literatura[uredi | uredi izvor]