Nacionalna galerija Jermenije

Koordinate: 40° 10′ 43.5″ N 44° 30′ 51″ E / 40.178750° S; 44.51417° I / 40.178750; 44.51417
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalna galerija Jermenije
Հայաստանի ազգային պատկերասրահ
Hayastani azgayin patkerasrah
Nacionalna galerija u Jerevanu
Osnivanje1921.
LokacijaJerevan
 Jermenija
Vrstaumetnička galerija
Posetioci65.000 (2005)
DirektorArman Carucjan
Veb-sajtZvanični veb-sajt

Nacionalna galerija Jermenije (jerm. Հայաստանի ազգային պատկերասրահ; Hayastani azgayin patkerasrah) predstavlja umetničku galeriju u Jerevanu, glavnom gradu Jermenije, i najveći je umetnički muzej u celoj republici. Smešten na jerevanskom Trgu republike, galerija ima jednu od najistaknutijih lokacija u glavnom gradu Jermenije i čuva veoma značajna dela ruske i zapadnoevropske umetnosti. Prema podacima iz 2005. godine, galeriju godišnje poseti 65.000 posetilaca.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nacionalna galerija Jermenije osnovana je 1921. godine na osnovu dekreta Jermenske Sovjetske Socijalističke Republike i predstavlja umetnički deo Nacionalnog muzeja Jermenije. Nakon osnivanja, umetnički deo muzeja se susreo sa poteškoćama, uglavnom zato što u Jerevanu nije bilo umetničkih dela u državnoj svojini, kao ni privatnih kolekcija od kojih bi se formiralo jezgro muzejske umetničke kolekcije. Prvi radovi koji su postali deo postavke galerije bile su desetine radova kupljenih na izložbi jermenskih slikara u avgustu 1921. godine.

Odlučujući faktor za formiranje umetničke galerije bio je prenošenje renomirane kolekcije Jermenskog kulturnog centra (bivše Lazarsko semenište, Moskva) kao i donacija jermenskih umetnika. Do 1925. godine, oko 400 radova jermenskih, ruskih i evropskih umetnika činilo je postavku u šest hala koje su sačinjavale umetničku sekciju muzeja.

Do 1935. godine, državna umetnička sekcija, koja je prošla brojna renoviranja, postala je zaseban Muzej umetnosti. Godine 1947. galerija je ponovno nazvana Državna galerija slika Jermenije, a potom preimenovana u Nacionalnu galeriju Jermenije 1991. godine. Velike kolekcije slika u galeriji su prikazane zahvaljujući naporima mnogih posvećenih sunarodnika i prijateljskih donacija stranih saradnika.

U Nacionalnoj galeriji Jermenije se trenutno nalazi 26.000 umetničkih dela, od čega dosta njih čini deo stalnih postavki u 56 muzejskih galerija i hala.

Opis[uredi | uredi izvor]

Najveći deo zrirke dela Nacionalne galerije Jermenije čine dela jermenskih slikara, njih preko 700, među kojima su i dela Akopa Onatanjana, Ivana Ajvazovskog, Gevorka Bašindžagjana, Fanosa Terlemezjana i drugih, a deo te postavke čine i dela brojnih jermenskih umetnika iz dijaspore koji su živeli i stvarali u Parizu, Njujorku, Rimu, Bejrutu i drugde.

Posle jermenske, ruska umetnost zauzima najveći deo zbirke dela sa oko 230 slika umetnika poput Fjodora Rokotova, Ivana Argunova, Vladimira Borovikovskog, Ivana Martosa, Fedota Šubina, Ilje Rjepina i drugih. Kada je reč o delima ruskih slikara, u galeriji se mogu naći religiozne ikone i slike iz 16. i 17. veka, slike iz osamnaestovekovne ruske svetovne umetnosti, portreti i skulpture s kraja 18. i početka 19. veka, kao i radovi poznatih umetnika iz perioda 18—20. veka.

Pored domaćih i ruskih, Nacionalna galerija Jermenije sadžri i veliki broj „stranih umetničkih dela” (uglavnom zapadnih), a mnoga od njih su prvobitno bila deo Jermenskog kulturnog centra (bivše Lazarsko semenište, Moskva), koji je tokom sovjetskog perioda nacionalizovan i prebačen u Jerevan.

Što se tiče zapadnoevropske umetnosti, galerija sadrži radove brojnih poznatih i renomiranih slikara iz perioda italijanske visoke renesanse, Bolonjske škole, zlatnog doba holandskog slikarstva, francuskog pejzažnog slikarstva i mnogih drugih perioda. Zbirka zapadnoevropskih umetnosti je podeljena na četiri glavne sekcije — italijansku, flamansku, holandsku i francusku umetnost, ali sadrži i dela španskih, nemačkih i drugih umetnika.

Drevne zbirke uključuju antičke umetnosti iz Egipta (Novo Kraljevstvo, grčko-rimska, koptska), Grčke (Korint, Atika), Rima i Irana. Odsek za dekorativne umetnosti poseduje keramičke i porcelanske kolekcije iz Kine, Irana, Italije, Japana, Nemačke, Austrije i Danske, kao i bogate kolekcije ruske carske fabrike porcelana iz 18. i 19. veka. Postoji i mala kolekcija bronzanih predmeta iz Kine iz 18. veka (dinastija Ćing) i zapadnoevropskog drvenog nameštaja iz 16. i 17. veka.

U zgradi galerije se nalaze i studiji za restauraciju i konzervaciju koji su povezani sa muzejom. Pored toga, kompleks sadrži i neveliku biblioteku, arhiv, malu kafeteriju, prodavnicu suvenira i knjižaru, a hale se koriste i za filmske projekcije i razna predavanja.

Nacionalna galerija Jermenije često pozajmljuje dela iz svojih kolekcija za razne međunarodne izložbe radova, pomažući tako organizacije izložbi jermenske umetnosti u raznim zemljama kako bi radovi jermenskih umetnika bili vidljivi širom sveta.

Jermenska umetnost[uredi | uredi izvor]

Jermenska umetnost čini veliki deo kolekcije — oko 700 dela[2] — počev od drevne i srednjovekovne umetnosti: freske Urartua i kopije mozaika iz hrama Garni i srednjovekovnih zidnih slika i minijatura, uključujući sedmovekovnu fresku Ustoličenje Hrista iz crkve Svetog Stefana, kao i fragment freske iz 10. veka Strašni sud iz crkve Svetog Pavla i Petra i freske iz 13. veka koja prikazuje Božić iz crkve Svete Bogorodice. Pored ovoga, galerija sadrži i bogatu kolekciju slika vezanih za Jermensku apostolsku crkvu iz perioda 17—19. veka, kao i srebrom ukrašene knjige rukopisa, krstove i oltarske zavese iz 18. veka iz svih krajeva Azije.

Kolkecija jermenskih slika iz 17. veka sastoji se uglavnom od umetničkog nasleđa dinastije Ovnatanjan. Pored radova Ovnatana Ovnatanjana, u galeriji se nalazi i velika zbirka dela Akopa Onatanjana, osnivača portretnog žanra u jermenskom slikarstvu.

Galerija čuva više od 62 platna Ivana Ajvazovskog, ruskog slikara jermenskog porekla, koji se naslikao veliki broj slika sa jermenskim motivima.

Najveći deo zbrike jermenske istorijske umetnosti koju poseduje ova galerija posvećena je radovima klasičnih jermenskih slikara iz 19. i 20. veka, među kojima su imena poput Gevorka Bašindžagjana, Fanosa Terlemezjana, Stepana Agadžanjana, Egišea Tadevosjana, Aršaka Fetvadžijana, Vardgesa Surenjanca, Vartana Maokijana, Martinosa Sarjana, Akopa Kodžojana, Akopa Đurdžjana, Edgara Šahina, Grigora Handžjana, Minasa Avetisjana i mnogih drugih.

Poseban značaj imaju dela jermenskih umetnika iz dijaspore koja uključuju radove Zakara Zakarjana (Pariz), Edgara Šahina (Pariz), Ovsepa Pušmana (Njujork), Žana Karzua (Pariz), Žana Žansema (Pariz), Žerarda Oragjana (Rim) i Pola Kirakosjana (Bejrut).[3]

Godine 2008. je otvoren zaseban paviljon za dela Akopa Đurdžjana.

Zapadna umetnost[uredi | uredi izvor]

Umetnička zbirka dela zapadnoevropske umetnosti sastoji se od oko 170 dela i sadrži četiri glavne sekcije — italijansku, flamansku, holandsku i francusku umetnost, ali i dela španskih, nemačkih i drugih umetnika.

U fondovima Nacionalne galerije nalazi se i veliki broj radova starih evropskih majstora, uključujući radove poznatih umetnika Italije, Holandije, Belgije i Francuske, a među kojima su dela Donatela, Tintoreta, Antonija Kanove, Josa de Mompera, Kaspara Netšera, Matijasa Stomera, Jana van Gojena, Pitera Klasa, Etjena Falkonea, Šarl-Andrea van Lua, Žan-Batista Greza, Kloda Žozefa Vernea, Ibera Robera, Teodora Rusoa i Adolfa Montičelija.[3]

Galerija poseduje više od 180 tabaka evropske grafike 16. i 17. veka.

Italijanska umetnost[uredi | uredi izvor]

Italijanska umetnost započinje radovima iz 14. veka,[4] a jedno od najznačajnijih je svakako Božić, platno nepoznatog umetnika iz Botičelijevog kruga.[5][6] Apolon i Pan, slika čuvenog Tintoretija, predstavlja istaknuti primer visoke renesanse koji se može videti u Nacionalnoj galeriji Jermenije.[5] Portretski žanr 17. veka predstavljen je delom Bernarda Strocija Portret Nikole Kučija i dvema slikama Gverčina, pripadnika Bolonjske škole, dok Pantormova platna ilustruju raniji period portretskog žanra.

Galerija sadrži bogatu zbirku biblijske umetnosti — Rođenje Hrista i poklonstvo pastira Jakopa Basana (nedavno je galerija dobila još jedno Basanovo delo),[7] Dobri Samarićanin Leandra Basana, zatim dela Luke Đordana, Pjetra da Kortone, Sebastijana Ričija, Luke Sinjorelija, Pompea Batonija,[8] Bernardina Luinija, Paola Farinatija, Đovanija Batiste Salvija, Alesandra Turkija, Đakoma Kavedona. Postoje brojni portreti Bogorodice koje su naslikali Benvenuto Tizi,[9] Sebastijano Konka, Elizabeta Sirani i drugi.

Pejzažnu umetnost 18. veka reprezentuju dela Frančeska Gvardija,[8] Frančeska Zukarelija, Đizolfija i nekoliko nepoznatih umetnika.

Kolekcija dela italijanske umetnosti uključuje i grafike Đovanija Domenika Tjepola, Đovanija Paola Paninija, Federika Cukara, Jakopa da Empolija, Luke Kambijazija i Stefana dela Bele.

Holandska i flamanska umetnost[uredi | uredi izvor]

Prema istraživanju iz 1982. godine, u galeriji je izloženo oko 30 dela flamanske[10] i 60 dela holandske umetnosti,[11] a većina njih potiče iz 17. veka.[5]

Flamanska umetnička škola reprezentovana je izvanrednim delima poput Sirenusove povorke Petera Paula Rubensa,[12] Silazak s krsta Antonisa van Dajka,[13] Planinski pejzaž Josa de Mompera, kao i slike Verbrugena i Jana Fejta. Portretski žanr predstavljen je sa nekoliko platna, a najznačajniji među njima su Portret žene Petera Purbusa, kao i Portret žene nepoznatog umetnika iz 17. veka.[14] Dve slike Davida Tenirsa Mlađeg otkrivaju žanrovsko slikarstvo, a delo malo poznatog Jana Kosijersa Faun u poseti seljacima predstavlja primer realistične umetnosti.

Holandska kolekcija obuhvata dela poznatih umetnika zlatnog doba holandskog slikarstva, a među njima su Čas pevanja Kaspara Netšera, Društvo za stolom Pitera Kodea, Odmor Josta Korneliza Drohslota, slika Kornelisa Dusarta, slike koje prikazuju motive iz kafane i druge.[5] Vredne pomena su i slike Rat i mir Hendrika Golcijusa i Hristovo rođenje Josa van Klevea, koje su bazirane na biblijskim pričama.

U galeriji je prikazano i nekoliko platna pejzažnih umetnika, među kojima su Dordreht Jana van Gojena, Pejzaž sa slomljenim drvetom Alarta van Everdingena[5] i morski pejzaž Ludolfa Bakhajzena. U to vreme je u Holandiji bio popularan „italijanski krajolik”, a neki od umetnika čija se dela ove tematike nalaze u Nacionalnoj galeriji Jermenije su Nikolas Piters Berhem, Kornelis van Pulenburg, Karel Džarden i Frederik de Mušeron. Dela Matijasa Stoma i Kaspara Netšera predstavljaju primer holandskog portretskog žanra, a u galeriji se mogu naći i dela Pitera Klasa,[15] Jana Veniksa i Abrahama van Bejerena.[5]

Holandska zbirka uključuje i dela vojne umetnosti, među kojima su Poljaci u borbi protiv Šveđana Filipsa Vauermana i Bitka Esajasa van de Veldea.[16]

Pored svega ovoga, galerija čuva i grafike brojnih holandskih umetnika, između ostalih, Adriana van Ostadea, Jana Livensa, Jana van der Hajdena, Martena van Hemskerka, Gotfrida Shalkena, Abrahama van Dipenbeka, Adrianaa van de Veldea i Jana Bota.

Francuska umetnost[uredi | uredi izvor]

Zbirka dela francuske umetnosti je najveća po broju dela u odnosu na ostale zapadnoevropske zbirke.[17] Sekcija počinje radovima izuzetnih umetnika iz 17. veka,[17] uključujući dela Rinaldo i Armina Žan-Onorea Fragonara,[12] Portret devojke Žan-Batista Greza,[5] kao i dela Žan-Marka Natijera,[7] Nikole de Laržilijera,[7] Fransoa-Ibera Druea,[12] Šarl-Andrea van Lua,[18] Žaka Kurtoe i drugih. Nedavno je galerija dobila platno Mlada žena sa cvetom jednog od najistaknutijih predstavnika rokokoaFransoe Bušera, a postoje i drugi radovi u ovom stilu — Italijanski glumci Nikole Lankrea i Usnulo dete sa anđelima Fransoe Lemoana. Sentimentalizam i klasicizam reprezentuju portreti slikarke Elizabet Viže-Lebran.

Razvoj pejzažnog žanra francuskog slikarstva može se pratiti nazad do 17. veka radovima Gaspara Digea, a osamnaestovekovno pejzažno slikarstvo predstavljeno je trima slikama Kloda Žozefa Vernea u Nacionalnoj galeriji Jermenije.

U galeriji se mogu videti i radovi umetnika Barbizonske škole — umetničkog pokreta koji je snažno uticao na razvoj realnih tradicija u francuskoj umetnosti 19. veka — Sumrak u šumi Teodora Rusoa, dve slike Narsisa Diaza[13] i morski pejzaž Feliksa Zima. U galeriji se nalazi i Portret devojke, delo lidera realističnog pokreta francuskog slikarstva u 19. veku — Gistava Kurbea,[12] a francuska kolekcija iz tog perioda sadrži i dela Orasa Vernea, Aleksandra Gabrijela Dekama, Teodora Gudina i drugih.

Pored ovih, u galeriji se nalaze i grafike Žana Antoana Vatoa,[19] Žan-Batiste Greza, Žaka Belanža, Žila Paskina, Ogista Rodena i drugih, kao i skulpture Antonia Kanove i Etjena Morisa Falkonea.

Španski, nemački i drugi umetnici[uredi | uredi izvor]

Špansku umetničku školu predstavlja nekoliko dela, a jedno od njih je i delo Silazak s krsta, slika jednog od najistaknutijih predstavnia španskog manirizma, Luisa de Moralesa. Kolekcija uključuje i grafiku Bikovi istaknutog umetnika romantizma, Fransiska Goje, Trenutak predavanja jednog od lidera romantičkog orijentalizma, Marije Fortunija. Nedavno je galerija dobila i četiri grafike Salvadora Dalija.

Nemačka umetnost je reprezentovana portretnim umetnicima Jakobom Filipom Hakertom, Johanom Hajnrihom Rosom i drugima. Kolekcija nemačkih slika uključuje i devet grafika nemačkog slikara Albrehta Direra, duborez Hrist prikazan narodu Zebala Behama, grafike Franca Štuka i druga dela.

Pored radova španskih i nemačkih umetnika, u Nacionalnoj galeriji Jermenije mogu se videti i slike švajcarskog umetnika Aleksandra Kalama i Luj-Leopolda Robera, zatim dela Danijela Hodoveckog, Januarija Suhodolskog, Jona Andreeskua, Štefana Dimitreskua i mnogih drugih.

Ruska umetnost[uredi | uredi izvor]

Ruska umetnost je takođe dosta prisutna u galeriji i predstavljena je sa oko 230 slika.[20] Zbirka uključuje religiozne ikone i slike iz 16. i 17. veka, dok je ruska svetovna umetnost predstavljena delima iz sredine 18. veka, a zbirka obuhvata i portrete i skulpture s kraja 18. i početka 19. veka, kao i radove poznatih umetnika iz perioda 18—20. veka, uključujući Fjodora Rokotova, Ivana Argunova, Vladimira Borovikovskog, Ivana Martosa, Fedota Šubina, Ilju Rjepina, Valentina Serova, Ilju Maškova, Sergeja Konenkova, Kuzmu Petrov-Vodkina, Vasilija Kandinskog, Nataliju Gončarovu, Marka Šagala i druge.[20][21] Rusko pejzažno slikarstvo predstavljeno je delima Fjodora Matvejeva i Mihaila Ivanova.[22]

Rusko slikarstvo prve polovine 19. veka predstavljaju dela Oresta Kiprenskog, četiri platna Vasilija Tropinjina, tri slike Silvestera Ščedrina,[23] zatim dela Karla Brjulova, Pjotra Basina i drugih. Umetnička dela Henrika Sjemirackog, Sergeja Zarjanka, Ivana Hruckog i Vasilija Serebrjakova opisuju drugu polovinu 19. veka.

Prelazak iz 19. u 20. vek predstavljen je delima Aleksandra Benue, Borisa Anisfelda i Viktora Borisova-Musatova, kao i delima ruskih avangardista. Zbirka tog perioda obuhvata dela poput Letovališta Marka Šagala i dve slike Vasilija Kandinskog, a pored njih, galerija čuva i pet slika Ivana Šiškina, deset dela Isaka Levitana, brojna dela Vasilija Surikova, Ilje Rjepina, Valentina Serova, Arhipa Kuindžija, Vasilija Vereščagina, Konstantina Makovskog, Vladimira Makovskog, Vasilija Polenova, Mihaila Vrubela, Mihaila Nesterova, Kuzme Petrov-Vodkina i drugih.[21] Značajna je i kolekcija dela Ivana Ajvazovskog — Nacionalna galerija Jermenije poseduje čak 60 slika ovog umetnika što je najkompletnija kolekcija slika Ajvazovskog.[24]

Direktori[uredi | uredi izvor]

Galerija je od svog nastanka promenila više direktora. Među njima su:[25]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arts Digest - Arts and Culture - ArmeniaNow.com”. armenianow.com. Arhivirano iz originala 18. 06. 2018. g. Pristupljeno 01. 07. 2018. 
  2. ^ Otdel armяnskoй živopisi
  3. ^ a b National Gallery of Armenia: Painting, Graphics, Sculpture, Applied Art (Yerevan: Tigran Mets Publishing, 2008)
  4. ^ R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 198. 
  5. ^ a b v g d đ e Evropeйskaя kollekciя
  6. ^ Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii Arhivirano 2013-04-16 na sajtu Archive.today
  7. ^ a b v „Bolьšoй dar Nacionalьnoй kartinnoй galeree Armenii”. Arhivirano iz originala 19. 08. 2014. g. Pristupljeno 1. 07. 2018. 
  8. ^ a b R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 207. 
  9. ^ R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 200. 
  10. ^ R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 209. 
  11. ^ R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 217. 
  12. ^ a b v g A. M. Prohorov, ur. (1969—1978). Erevanskaя kartinnaя galereя. 30 (3 izd.). Moskva: Bolьšaя sovetskaя эnciklopediя. 
  13. ^ a b R. Drampяn. (1982). „U istokov muzeя” (4) (Nauka i žiznь izd.). M.: 116—122. 
  14. ^ R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 213. 
  15. ^ R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 223. 
  16. ^ R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 219. 
  17. ^ a b R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 225. 
  18. ^ Dar amerikano-armяnskogo kollekcionera Nacionalьnoй galeree Armenii (jezik: jermenski)
  19. ^ R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 228. 
  20. ^ a b R. Drampяn. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. M.: Iskusstvo. str. 133. 
  21. ^ a b Russkaя kollekciя
  22. ^ Drampяn, R. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. Moskva.: Iskusstvo. str. 135. 
  23. ^ Drampяn, R. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. Moskva: Iskusstvo. str. 139. 
  24. ^ Armяnskaя živopisь
  25. ^ INFO ABOUT NATIONAL GALLERY OF ARMENIA - English
  26. ^ Biography of Arman Tsaturyan at the web page of National Gallery of Armenia

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • R. Drampяn. (1982). „U istokov muzeя” (4) (Nauka i žiznь izd.). M.: 116—122. 
  • Drampяn, R. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. Moskva: Iskusstvo. 
  • Nacionalьnaя galereя Armenii (alьbom). Erevan. 2008. str. 314. 
  • Niderlandskaя i Flamandskaя živopisь XVI-XVIII vekov v Nacionalьnoй galeree Armenii (katalog). Erevan. 1999. str. 56. 
  • Gollandskaя živopisь XVII-XIX vekov v Nacionalьnoй galeree Armenii (katalog). Erevan. 2003. str. 73. 
  • Badalяn, V. (1984). „Dva polotna Džulio Karpioni v sobranii Kartinnoй galerei Armenii.” (PDF). Ist.-filol. žurn (4): 239—242. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

40° 10′ 43.5″ N 44° 30′ 51″ E / 40.178750° S; 44.51417° I / 40.178750; 44.51417