Nevenka Urbanova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nevenka Urbanova
Nevenka Urbanova kao Gospođica Alvares u predstavi „Ono što se zove ljubav“, Narodno pozorište (1928)
Lični podaci
Datum rođenja(1909-03-28)28. mart 1909.
Mesto rođenjaStari Bečej, Austrougarska
Datum smrti7. januar 2007.(2007-01-07) (97 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Veza do IMDb-a

Nevenka Urbanova (Stari Bečej, 28. mart 1909Beograd, 7. januar 2007) bila je srpska glumica.

Pozorište[uredi | uredi izvor]

Tabla na zgradi gde je stanovala

Prošla je audiciju 1925. godine kod Milana Grola i Milana Kašanina i primljena za člana drame Narodnog pozorišta u Beogradu. Ostvarila je preko 150 uloga. Status prvakinje Narodnog pozorišta stekla je 1936. godine, radila je do penzionisanja 1959. u Narodnom pozorištu. Poslednji put se pojavila na pozorišnoj sceni 21. aprila 1965. godine, kao gošća u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, na svetskoj prapremijeri Mrožekovog dela „Tango“. Tog dana, na scenu JDP-a izašao je glumački ansambl u sastavu: Ljubiša Jovanović, Blaženka Katalinić, Nevenka Urbanova, Snežana Nikšić, Slavko i Nikola Simić i Marko Todorović.

Neke od najznačajnijih uloga koje je ostvarila su: Lola Montez („Opčinjeni kralj“), Baronesa Kasteli-Glembaj („Gospoda Glembajevi“), Gospođa Erlin („Lepeza ledi Vindermir“), Julija („Obožavana Julija“), Serafina („Tetovirana ruža“).[1]

„Za predratnu generaciju gledalaca ona je žena „erotske inteligencije“, femme fatale svoga doba, ta Gospođica Alvares, Jarmila Janska, Džil, Žanina, Lucija Silva, Melita, a za nas posleratnu generaciju Nušićeva Rina, Krležina Barunica Kasteli, Vajldova Ledi Vindermir, Ratiganova Hester Kolijer, Sovažonova Obožavana Julija i Serafina Tenesija Vilijamsa.“ (Jovan Ćirilov)

Bila je udata za vajara Dušana Jovanovića (†1945), sina dvorskog fotografa Milana Jovanovića i sinovca slikara Paje Jovanovića. Godine 2002. Nevenka Urbanova je poklonila princu Aleksandru dve biste njegovog oca kralja Petra Karađorđevića koje je izradio njen suprug. Tom prilikom poslednji put se pojavila u javnosti.

Filmovi[uredi | uredi izvor]

Osim u pozorištu glumila je i u filmovima:

  • Sve radi osmeha (1926),[2]
  • Da sam ranije znala (1928),
  • Sofka (1948),
  • Sreća u torbi (1961),
  • Medaljon sa tri srca (1962).

Knjiga[uredi | uredi izvor]

U poslednjim decenijama života bavila se pisanjem svojih uspomena. Godine 2000. objavila je knjigu Svici koji slovima svetle u sopstvenom izdanju (sa predgovorima akademika Dejana Medakovića i reditelja Miroslava Belovića), a 2006. u ponovljenom izdanju (izdavač Narodno pozorište u Beogradu).[3] Tokom aprila i maja 2006. u Univerzitetskoj biblioteci trajala je izložba posvećena Hugu Klajnu, na predavanju „Glumci o reditelju Klajnu“ 4. maja 2006. učestvovala je pismenim saopštenjem koje je pročitao Predrag Ejdus.[4]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobila je nagradu Vlade Srbije za ulogu Rine u Nušićevom „Pokojniku“, zatim prvu nagradu na Festivalu radio i TV drame u Ljubljani za radio monodramu „Liptonov čaj“ 1964. godine.[1] Glumačku nagradu „Dobričin prsten“ dobila je 1984. Jedan je od dobitnika nagrade akademije „Ivo Andrić“ za 2005. godinu.

Godine 1994. u Galeriji SANU otvorila je izložbu povodom 125 godina Narodnog pozorišta.

Na zgradi u kojoj je živela postavljena je spomen-ploča 2012. godine.[5][6]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Najveći deo svog života, i umetničkog veka, posvetio je Nevenki Urbanovoj njen sudrug, družbenik, „prijatelj do poslednjeg daha”, akademski slikar Dimitrije Diško Marić. Posvetio joj je i svoje suptilne slike nežnog kolorita, kao što je bila nežna i njegova ljubav prema Nevenki.“ (Jovan Ćirilov).[7]
  • Kad je preminula, bila je u tom momentu najstarija srpska glumica. Po njenoj želji vest o smrti objavljena je tri dana kasnije, 10. januara, nakon što su obavljeni kremacija i sahrana. Vest o njenoj smrti objavljena je u Drugom dnevniku RTS 10. januara 2007.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Ko je ko u Srbiji 1991, Beograd 1991. strana 503, tekst „Urbanova S. Nevenka“
  2. ^ Pogledajte prvu jugoslovensku reklamu snimljenu 1926. (B92, 30. april 2015)
  3. ^ Nevenka Urbanova ponovo u narodnom pozorištu („Danas“, 23. novembar 2006.), Pristupljeno 15. 4. 2013.
  4. ^ Izložbe i tribine u Univerzitetskoj biblioteci, Pristupljeno 15. 4. 2013.
  5. ^ „Spomen ploča Urbanovoj”. seecult. 22. 3. 2012. Pristupljeno 15. 10. 2023. 
  6. ^ „OTKRIVANjE SPOMEN PLOČE POZORIŠNOJ DIVI NEVENKI URBANOVOJ U SREDU 28. MARTA”. Narodno pozorište. 21. 3. 2012. Pristupljeno 15. 10. 2023. 
  7. ^ „POZORISNA DIVA NEVENKA URBANOVA”. www.seecult.org. Arhivirano iz originala 16. 07. 2011. g.  Tekst „SEEcult.org Portal za kulturu jugoistočne Evrope” ignorisan (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]