Neparnoprsti kopitari
| Neparnoprsti kopitari Vremenski raspon: gornji paleocen — danas
| |
|---|---|
| |
| neparnoprsti kopitari | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Mirored: | Euungulata |
| Kladus: | Pan-Perissodactyla |
| Kladus: | Perissodactylamorpha |
| Red: | Perissodactyla Owen, 1848 |
| Podgrupe | |
| |
Neparnoprsti kopitari (lat. Perissodactyla) su red biljojedih ungulatnih sisara koji se karakterišu neparnim brojem prstiju.[1][2] Iako se hrane slično preživarima (papkarima), imaju jednostavno građen želudac i celulozu vare u crevima. Među neparnoprstim kopitarima ima i domestifikovanih vrsta — magarac i konj.
Evoluciona istorija[uredi | uredi izvor]
Najraniji pouzdani fosilni ostaci neparnoprsti kopitara potiču iz eocena, ali se pretpostavlja da je ova grupa sisara nastala tokom gornjeg pleistocena na teritoriji Azije[2]. Već tokom eocena, neparnoprsti kopitari naseljavaju nekoliko kontinenata gde doživljavaju i adaptivnu radijaciju. Razvijaju se džinovski organizmi poput brontotera (Brontotheriidae) i velikih nosoroga (Paraceratherium), kao i sitne grupe (npr. primitivni konji). Od otprilike 15 eocenskih familija, do danas su preživele 3 — konji, tapiri i nosorozi. Konji i tapiri su nastali na severnoameričkom kontinentu, a nosorozi verovatno u Aziji pa su naknadno kolonizovali Severnu Ameriku[3].
Neparnoprsti kopitari su brojnošću i diverzitetom dominirali do miocena, kada se desilo naglo rasprostiranje trava po kontinentima. Ovo rasprostiranje je donelo prednost preživarima, čiji je sistem organa za varenje prilagođeniji na ishranu travama. Veoma brzo, dominaciju travnatim biomima od neparnoprsti kopitara preuzimaju papkari-preživari.
Sistematika savremenik predstavnika[uredi | uredi izvor]
|
U savremenom dobu, red neparnoprsti kopitari obuhvata tri familije svrstane u dva podreda:
- podred Hippomorpha
- familija Equidae: konji, 1 rod sa 9 savremenih vrsta
- domaći konj, Equus caballus
- divlji konj, Equus ferus
- konj Prževalskog, Equus przewalskii
- afrički magarac Equus asinus
- onager ili azijski magarac, Equus hemionus
- kjang ili tibetski magarac, Equus kiang
- obična zebra, Equus quagga
- kapska planinska zebra, Equus zebra
- Hartmanova planinska zebra, Equus hartmannae
- Grevijeva zebra, Equus grevyi
- podred Ceratomorpha
- familija Tapiridae: tapiri, 1 rod sa 4 vrste
- Beerdov tapir, Tapirus bairdii
- malajski tapir, Tapirus indicus
- planinski tapir, Tapirus pinchaque
- brazilski tapir, Tapirus terrestris
- familija Rhinocerotidae: nosorozi, 4 roda sa 5 vrsta
- beli nosorog, Ceratotherium simum
- sumatranski nosorog, Dicerorhinus sumatrensis
- crni nosorog, Diceros bicornis
- javanski nosorog, Rhinoceros sondaicus
- indijski nosorog, Rhinoceros unicornis
Evoluciona istorija[uredi | uredi izvor]
Poreklo[uredi | uredi izvor]
Evolucijski razvoj Perissodactyla je dobro dokumentovan u fosilnim zapisima. O adaptivnom zračenju ove grupe, koja je nekada bila mnogo raznovrsnija i rasprostranjenija, svedoče brojni nalazi. Radinskya iz kasnog paleocena istočne Azije se često smatra jednim od najstarijih bliskih srodnika kopitara.[7] Njegova lobanja od 8 cm mora da je pripadala veoma maloj i primitivnoj životinji sa šarom krune u obliku slova π na gleđi njenih zadnjih kutnjaka sličnim onoj kod perisodaktila i njihovih rođaka, posebno nosoroga.[8] Nalazi Cambaytherium i Kalitherium u kambajskom škriljcu u zapadnoj Indiji ukazuju na poreklo iz Azije koje datira iz donjeg eocena pre otprilike 54,5 miliona godina.[9][10] Njihovi zubi takođe pokazuju sličnosti sa Radinskya, kao i sa kladom Tethytheria.[11][12] Sedlasta konfiguracija navikularnih zglobova i mezaksonska konstrukcija prednjih i zadnjih stopa takođe ukazuje na blisku vezu sa Tethytheria. Međutim, ova konstrukcija odstupa od one kod Cambaytherium, što ukazuje da je zapravo član sestrinske grupe. Moguće je da su preci Perissodactyla prispeli preko ostrvskog mosta sa Afro-arapske kopnene mase na Indijski potkontinent dok je kretali na sever ka Aziji.[13] Studija o Cambaytherium sugeriše poreklo iz Indije pre ili blizu njenog sudara sa Azijom.[14]
Poravnanje hiopsodontida i fenakodontida sa Perissodactyla generalno sugeriše starije Laurazijsko poreklo i distribuciju za kladu, rasprostranjenu po severnim kontinentima već u ranom paleocenu. Ovi oblici već pokazuju prilično razvijenu molarnu morfologiju, bez posrednih oblika kao dokaz o toku njegovog razvoja.[15] Bliska veza između meridiungulatnih sisara i perisodaktila je posebno interesantna jer se ovi potonji pojavljuju u Južnoj Americi ubrzo nakon K–T događaja, što implicira brzo ekološko zračenje i raspršivanje nakon masovnog izumiranja.[16]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Glossary. American Museum of Natural History”. Arhivirano iz originala 20. 11. 2021. g.
- ^ a b Hooker, J. J. (2005). „Perissodactyla”. Ur.: K. D. Rose; J. D. Archibald. The Rise of Placental Mammals, Origins and Relationships of the Major Extant Clades. Baltimore, USA: The Johns Hopkins University Press. str. 199—214. ISBN 978-0-8018-8022-3.
- ^ Savage, RJG; Long, MR (1986). Mammal Evolution: an illustrated guide. New York: Facts on File. ISBN 978-0-8160-1194-0. OCLC 12949777.
- ^ Tougard, Christelle; Delefosse, Thomas; Hänni, Catherine; Montgelard, Claudine (2001). „Phylogenetic Relationships of the Five Extant Rhinoceros species (Rhinocerotidae, Perissodactyla) Based on Mitochondrial Cytochrome b and 12S rRNA gene”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 19 (1): 34—44. PMID 11286489. doi:10.1006/mpev.2000.0903.
- ^ Cynthia C. Steiner; Oliver A. Ryder (2011). „Molecular phylogeny and evolution of the Perissodactyla”. Zoological Journal of the Linnean Society. 163 (4): 1289—1303. doi:10.1111/j.1096-3642.2011.00752.x.
- ^ Mario A. Cozzuol; Camila L. Clozato; Elizete C. Holanda; Flávio HG Rodrigues; Nienow, Samuel; Benoit de Thoisy; Redondo, Rodrigo; AF Fabrício R. Santos (2013). „A new species of tapir from the Amazon”. Journal of Mammalogy. 94 (6): 1331 to 1345. doi:10.1644/12-MAMM-A-169.1.
- ^ Malcolm C. McKenna; Minna, Chow; Ting, Suyin; Zhexi, Luo (1989). „Radinskya yupingae, a perissodactyl-like mammal from the Late Palaeocene of China”. The Evolution of Perissodactyls. Oxford University Press. str. 24—36.
- ^ Rose, Kenneth D. (2006). The Beginning of the Age of Mammals. Johns Hopkins University Press. str. 242—267.
- ^ Bajpai, Sunil; Kapur, Vivesh; Debasis P. Das; Tiwari, BN; N. Saravanan; Sharma, Ritu (2005). „Early Eocene Land Mammals from Vastan Lignite Mine, District Surat (Gujarat), western India” (PDF). Journal of the Palaeontological Society of India: 101—113.
- ^ Bajpai, Sunil; Kapur, Vivesh; Thewissen, JGM; Debasis P. Das; Tiwari, BN (2006). „New Early Eocene cambaythere (Perissodactyla, Mammalia) from the Vastan Lignite Mine (Gujarat, India) and on evaluation of cambaythere relationships”. Journal of the Palaeontological Society of India: 101—110.
- ^ Kenneth D. Rose; Smith, Thierry; Rajendra S. Rana; Sahni, Ashok; H. Singh; A. Pieter Missiaen (2006). „Early Eocene (Ypresian) Continental vertebrate assemblage from India, with description of a new anthracobunid (Mammalia, tethytheria )”. Journal of Vertebrate Paleontology. 26: 219—225. S2CID 86206151. doi:10.1671/0272-4634(2006)26[219:eeycva]2.0.co;2.
- ^ Kumar, Kishor (2005). „Comments on 'Early Eocene Land Mammals from Vastan Lignite Mine, District Surat (Gujarat), western India' by Bajpai”. Journal of the Palaeontological Society of India: 101—113, 2005.
- ^ Kenneth D. Rose; Luke T. Holbrook; Rajendra S. Rana; Kumar, Kishor; Katrina E. Jones; Heather E. Ahrens; Missiaen, Pieter; Sahni, Ashok; Smith, Thierry (2014). „Early Eocene fossils suggest that the mammalian order Perissodactyla originated in India”. Nature Communications. 5: 5570. Bibcode:2014NatCo...5.5570R. PMID 25410701. doi:10.1038/ncomms6570
.
- ^ Rose, Kenneth D.; Holbrook, Luke T.; Kumar, Kishor; Rana, Rajendra S.; Ahrens, Heather E.; Dunn, Rachel H.; Folie, Annelise; Jones, Katrina E.; Smith, Thierry (2019). „Anatomy, Relationships, and Paleobiology of Cambaytherium (Mammalia, Perissodactylamorpha, Anthracobunia) from the lower Eocene of western India”. Journal of Vertebrate Paleontology. 39: 1—147. S2CID 226263139. doi:10.1080/02724634.2020.1761370.
- ^ Emmanuel, Gheerbrant; Andrea, Filippo; Arnaud, Schmitt (2016). „Convergence of Afrotherian and Laurasiatherian Ungulate-Like Mammals: First Morphological Evidence from the Paleocene of Morocco”. PLOS ONE. 11 (7): e0157556. Bibcode:2016PLoSO..1157556G. PMC 4934866 . PMID 27384169. doi:10.1371/journal.pone.0157556 .
- ^ Halliday Thomas John Dixon; Paul, Upchurch; Anjali, Goswami (1833). „Eutherians experienced elevated evolutionary rates in the immediate aftermath of the Cretaceous–Palaeogene mass extinction”. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 283 (1833): 20153026. PMC 4936024 . PMID 27358361. doi:10.1098/rspb.2015.3026.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hooker, J. J. (2005). „Perissodactyla”. Ur.: K. D. Rose; J. D. Archibald. The Rise of Placental Mammals, Origins and Relationships of the Major Extant Clades. Baltimore, USA: The Johns Hopkins University Press. str. 199—214. ISBN 978-0-8018-8022-3.
- Savage, RJG; Long, MR (1986). Mammal Evolution: an illustrated guide. New York: Facts on File. ISBN 978-0-8160-1194-0. OCLC 12949777.
- Martin S. Fischer: Mesaxonia (Perissodactyla) Perissodactyla. In: Wilfried Westheide, Reinhard Rieger (eds.): Systematic Zoology. Part 2: Vortex or craniotes. Spektrum Akademischer Verlag, Heidelberg and Berlin. 2004. ISBN 3-8274-0307-3. str. 646–655.
- Ronald M. Nowak: Walker's Mammals of the World. 6th edition. Johns Hopkins University Press, Baltimore. 1999. ISBN 0-8018-5789-9.
- Tom S. Kemp (2005) "The Origin & Evolution of Mammals." Oxford University Press, Oxford. ISBN 0-19-850761-5.
- AH Müller: Textbook of Paleozoology, Volume III: vertebrates, Part 3: Mammalia. 2nd edition. Gustav Fischer Verlag, Jena and Stuttgart. 1989. ISBN 3-334-00223-3.
- Don E. Wilson, DeeAnn M. Reeder (eds.): Mammal Species of the World. 3rd edition. The Johns Hopkins University Press, Baltimore 2005 ISBN 0-8018-8221-4.
- Nowak, Ronald M. (1999), Walker's Mammals of the World (na jeziku: engleski) (6th izd.), Baltimore: Johns Hopkins University Press, ISBN 978-0-8018-5789-8, LCCN 98023686
