Nikifor Maksimović

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nikifor Maksimović
Nikifor Maksimović.jpg
Datum rođenja(1788-01-12)12. januar 1788.
Mesto rođenjaJeževica
Osmansko carstvo
Datum smrti28. februar 1853.(1853-02-28) (65 god.)
Mesto smrtiManastir Sretenje (Ovčar)
Kneževina Srbija

Nikifor Maksimović (Ježevica, 12. januar 1788Manastir Sretenje, 28. februar 1853) je bio užički vladika od 1831. - 1853. godine.

Životopis[uredi]

Rođen je od oca Maksima i majke Gospave. Knjigu je "učio" u manastiru Kamencu, Morači i Sv. Trojici, a grčki jezik u manastiru Rakovici. Zamonašen je 12. januara 1808. Za đakona i prezvitera rukopoložio ga je mitropolit beogradski Leontije. Poslije rukopoloženja bio je sabrat manastira Nikolja. Obnovio je manastire Preobraženje i Sretenje. Krajem novembra 1830. beogradski mitropolit Antim proizveo ga je za arhimandrita. Za vladiku užičkog rukopoložen je u Carigradu 19. jula 1831. Iste godine je vladičansko središte premjestio iz Užica u Čačak. Već iduće godine bio je prisiljen da iz političkih razloga napusti svoje vladičanstvo i pređe u Crnu Goru. Budući da je Cetinjska mitropolija bila upražnjena, vladika Nikifor je, na molbu mladog arhimandrita Petra Petrovića Njegoša, rukopolagao svješteničke kandidate u svetim obiteljima (manastirima) gdje je boravio. Na poziv kneza Miloša i njegovog brata Jovana, vladika Nikifor se 1833. vratio u svoje vladičanstvo. U Čačku je podigao 1837. vladičanski dvor. Posebnu pažnju je posvećivao manastiru Sretenju, kome je poklonio ikonostas, podigao konak, a takođe i druge zgrade. Koliko se starao o Sretenju svjedoči i to da je 1845. naručio da se manastir prikaže na bakrorezu, koji je morao biti i opisivan. Vladika Nikifor je pomagao školovanje siromašnih mladića, podizanje škola i izdavanje srpske knjige. Godine 1846. izabran je za člana Družtva Srbske Slovesnosti. Sahranjen je gdje je i umro, u manastiru Sretenje. [1]

Njegoš i vladika Nikifor[uredi]

U vrijeme dok je Njegoš još bio na čelu Cetinjske mitropolije u činu arhimandrita, u Crnu Goru je iz Srbije došao vladika Nikofor Vukosavljević - Maksimović. Njega je Njegoš zamolio da se prihvati obrazovanja svješteničkih kandidata i da ih potom rukopoloži. Vladika Nikifor je tako u svetoj obitelji Brčeli, od polovine 1832. godine do polovine 1833. godine, vodio crmničku klirikalnu školu (koja bi se prije mogla nazvati višemjesečnim kursom). Iz nje kasnije nastaje četvrta osnovna škola u Crnoj Gori četrdesetih godina 19. vijeka [2].

Kada se vladika Nikifor Maksimović vratio iz Crne Gore u Čačak doneo je kao dar od Njegoša Vukov kalednar Danicu za 1826. g., u kome je Vuk znalački opisivao ovčarsko-kablarske manastire, među kojima i manastir Sretenje, Nikiforovu zadužbinu (na 29. strani tog kalendara Vuk spominje i Nikofora zbog čega mu je Njegoš i poklonio taj kalendar [3]). Na prvoj stranici toga kalendara koji se nalazi u biblioteci Sretenja, Njegoš je uz posvetu: Dobrom hristijaninu i učitelju g-d Preosvjaščenom užičkom ep. Nikiforu, O Đurđevudne. Na Lovćenu ljeta 1833. stavio umjesto potpisa sljedeće stihove:

„Ime mi je Vjeroljub, Prezime mi Rodoljub. Crnu Goru, rodnu grudu Kamen paše odasvudu. Srpski pišem i zborim Svakom gromko govorim: Narodnost mi Srbinska, Um i duša Slavjanska.”

Ispod ove Njegoševe posvete vladika Nikifor je dodao:

„Ko se popo na vr Lovćena Nek prebiva onđela. S Njegošem se tune bliže neba I sunce koje nam svima treba. episkop Nikifor M.”

Vukova Danica za 1826. nije imala pretplatnike iz Srbije (što se vidi na kraju kalendara) dok se iz Austrije prijavio veći broj ljudi. Zbog toga je Nikifor mogao da ne zna za nju, iako se u njoj govorilo o njemu. Prema tome razumljivo je zašto je Njegoš poklonio Nikiforu ovaj primjerak kalendara, i mora da je taj poklon bio drag Nikiforu kada ga je dugo čuvao, a čuvan je dugo u manastirskoj biblioteci. [4]

Ovu posvetu je prvi objavio prota Milisav D. Protić u Glasniku SPC, 1963. godine. [5] Između ostaloga je napisao

„Na prvoj praznoj strani toga kalendara koji se nalazi u biblioteci manastira Sretenja... Na ovo nas pored gornje Njegoševe posvete episkopu Nikiforu, koja je sve do sada ostala nepoznata našoj javnosti, nagoni i želja da se ovoj ozbiljnoj i zahvalnoj temi priđe, jer Njegoš to naročito i zaslužuje.”

Neki savremeni etnički (nesrpski) Crnogorci (Novak Adžić) [6] odbacuju ovu posvetu kao falsifikat, jer ta posveta u naučnim krugovima nije objavljena fototipski, niti je izvršena analiza da li se zaista radi o Njegoševom rukopisu. Iako još nije objavljena fototipski, po naučnim standardima, to nije dokaz da se radi o falsifikatu, posebno ako se zna da je Njegoš imao srpsku nacionalnu svijest, koja je nesporna u njegovim brojnim djelima.

Vuk Stefanović Karadžić o Nikiforu[uredi]

Pišući o manastiru Sretenje Vuk je zapisao [7] :

„Kad je ovaj namastir najprije građen, ne zna se, i bio je pust odavno, pa ga sad (1818) ponovio onaj isti Nikifor (rodom iz Užičke naije, iz sela Ježevice), koji je i Preobraženije ponovio... osim što je ovaj pravi kaluđer i ljubitelj otačastva svoga... On je u Preobraženiju 1814... stekao nekoliko hiljada groša: Pa, veli, stanem misliti šta ću činiti sa ovolikim novcima? Da idem na Jerusalim, i da dam novce, da se njima popravljaju i krase crkve i namastiri po tuđim zemljama, neću! bolje i je na takovo što u našoj zemlji upotrebiti. I tako otide te ponovi Sretenije”

Reference[uredi]

  1. ^ Vuković, Sava (vladika šumadijski) (1996). Srpski jerarsi od 9. do 20. veka, pp. 361. i 362. Beograd, Podgorica, Kragujevac: Evro, Unireks, Kalenić. 
  2. ^ Jovanović, Obren (2017). Pravoslavna vjeronauka u osnovnim školama u Crnoj Gori od 1834. do 1918. Cetinje: Svetigora. 
  3. ^ Stefanović-Karadžić, Vuk (1826). Danica, zabavnik za godinu 1826., str 29. Beč. 
  4. ^ Durković-Jakšić, Dr Ljubomir (1980). Episkop užički Nikifor i madi Njegoš, pp. 48—54. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor pravoslavne eparhije žičke. 
  5. ^ Protić, Milisav (1963). Glasnik; Njegoš, vladar-prvosveštenik-pesnik, pp. 435.-436. Beograd: SPC. 
  6. ^ Adžić, Novak (pristupljeno 8.1.2017). Tragom jednog podmetanja o Njegoševoj narodnosti.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  7. ^ Stefanović-Karadžić, Vuk (1826). Danica, zabavnik za godinu 1826., str 29., 30. Beč. 

Spoljašnje veze[uredi]