Nikola Nikić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Nikić
Lični podaci
Datum rođenja (1956-01-07)7. januar 1956.(68 god.)
Mesto rođenja Modriča, FNRJ
Pozicija levo krilo
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1971—1976
1976—1979
1979—1984
1985
1985—1987
1987—1988
1988—1991
1991—1992
1992—1993
Modriča
Zvijezda Gradačac
Željezničar Sarajevo
Egaleo
Aris Solun
PAOK
Željezničar Sarajevo
Čelik Zenica
Borac Banja Luka


133
19
53
9
67



(32)
(3)
(12)
(0)
(13)

Trenerska karijera
1993–1998
1998–2000
2000–2003
2005–2007
2004–2007
2007–2008
2009–2010
2010–2011
2012–2013
2017–2018
2018–
Modriča Maksima
Kolubara Lazarevac
Modriča Maksima
Žepče
BiH do 19
BiH do 21
Modriča Maksima
TOŠK Tešanj
Modriča Maksima
Borac Šamac
Bratstvo Gračanica
* Datum aktuelizovanja: 22. novembar 2018.

Nikola Nikić (Modriča, 7. januar 1956) bivši je srpski i jugoslovenski fudbaler, trenutno fudbalski trener.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Karijeru je počeo u Modriči nakon čega je prešao u Zvijezdu Gradačac. Kao dobar napadač bio je blizu prelaska u Čelik Zenica ali se u zadnjem trenutku predomislio i prelazi u Željezničar iz Sarajeva 1979. godine. U svojih pet sezona u klubu postao je jedan od najznačajnijih igrača Željezničara zbog svoje brzine i dobrog osećaja za gol.[1] Godine 1985. prelazi u Aris u Grčkoj gde je igrao do 1987. godine. U sezoni 1987/88. preselio se u solunski PAOK i odigrao samo 9 ligaških utakmica,[2] nakon čega se vraća u Željezničar. Igračku karijeru završava u Modriči sredinom devedesetih godina.

Sa Željezničarom je igrao u finalu Kupa Jugoslavije 1981. godine kada su poraženi od Veleža iz Mostara.[3] Najveći uspeh u karijeri mu je bilo polufinale UEFA kupa 1985. godine kada je Željezničar pod vodstvom Ivice Osima izbačen od strane mađarskog Videotona.[4] Dobre igre iz tog perioda su mu omogućile angažman u Grčkoj.

U igračkoj karijeri je nastupao za sledeće klubove:

  • Modriča Maksima (1973—1976)
  • FK Zvijezda Gradačac (1976—1979)
  • Željezničar Sarajevo (1979—1985)
  • Egaleo Atina (1985)
  • FK Aris Solun (1985—1987)
  • Paok Solun (1987—1988)
  • Željezničar Sarajevo (1988—1990)
  • Čelik Zenica (1990—1991)
  • Borac Banja Luka (1992—1993)

Nikada nije nastupao ni za jednu reprezentaciju nekadašnje Jugoslavije.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Najveći trenerski uspeh mu je uvođenje Modriče Maksime u Premijer ligu Bosne i Hercegovine 2003. godine. Nakon toga preuzima Žepče i uporedo vodi reprezentaciju Bosne i Hercegovine do 19 godine s kojom je ostvario dosta loše rezultate. Od 11. januara 2007. je vodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine do 21 godine. Poznat je po tome što je dao šansu da igra Edinu Džeki, koji je kasnije postao dobar igrač.[5]

U bogatoj trenerskoj karijeri je vodio sledeće klubove:

  • Modriča Maksima (1993—1998)
  • Kolubara Lazarevac (1998—2000)
  • Modriča Maksima (2000—2003)
  • Žepče (2005—2007)
  • Reprezentacija BiH do 18 (2004-2007)
  • Reprezentacija BiH do 21 (2007-2008)
  • Modriča Maksima (2009—2010)
  • Tošk Tešanj (2010-2011)
  • Modriča Maksima (2012—2013)
  • Borac Šamac (2017—2018)
  • Bratstvo Gračanica (2018-)[6]

Bio je sportski direktor Modriče Maksima[7] od 2010.

Privatno[uredi | uredi izvor]

Ima troje dece, sina i dve kćerke. Njegov sin Branislav je takođe fudbaler, jedno vreme je igrao u Grčkoj.[8] Zanimljivo da je od malih nogu navijač Partizana.[9][10]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sport klub: Nikola Nikić”. rtvusk. 22. 11. 2018. Arhivirano iz originala 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  2. ^ „Iz ugla: Nikola Nikić”. 1921.ba. 14. 09. 2017. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  3. ^ „Cup of Yugoslavia 1980/81.”. rsssf.com. 22. 11. 2018. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  4. ^ „Sećanje: Željo je u finalu! Nije...”. mondo.rs. 24. 04. 2015. Arhivirano iz originala 28. 11. 2018. g. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  5. ^ „"Kažu mi 'gde pozva u repku ovog šljivotresa', a on 'otrese' Barsu". b92 sport. 11. 04. 2018. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  6. ^ „Nikola Nikic profile”. transfermarkt.com. 22. 11. 2018. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  7. ^ „Nikola Nikić- od legende Želje do traktoriste”. mondo.rs. 03. 04. 2018. Arhivirano iz originala 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  8. ^ „Branislav Nikić uspešan u Grčkoj, odmara u rodnoj Modriči”. glas-regije.com. 21. 06. 2017. Arhivirano iz originala 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  9. ^ „Dogodovštine Nikole Nikića”. pravdabl.com. 06. 03. 2015. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  10. ^ „Intervju Nikole Nikića”. youtube. 04. 10. 2017. Pristupljeno 22. 11. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]