Olimpik erlajns

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Olimpik erlajns
IATA ICAO Oznaka
OA OAL OLYMPIC
Osnovana1957.
Flota40
Destinacije77
SedišteAtina,  Grčka
Veb-sajtolympicairlines.com

Olimpik erlajns (IATA: OA, ICAO: OAL, grč. Ολυμπιακές Αερογραμμές) je bio nacionalni avio-prevoznik Grčke. Sedište mu je bio međunarodni aerodrom Elefterios Venizelos u Atini, a pomoćni aerodromi su mu bili međunarodni aerodrom Makedonija u Solunu i međunarodni aerodrom „Dijagora“ na Rodosu.[1] Po podacima iz decembra 2007. godine, kompanija je imala 8,500 radnika [2]

Iako logo kompanije asocira na Olimpijske igre, naziv kompanije nije izabran u čast najvećeg međunarodnog sportskog događaja, već u čast Olimpskih bogova, koji, prema grčkoj mitologiji, žive na planini Olimp.

Olimpik erlajns je privatizovan 2009. godine, a nasledila ga je kompanija Olimpik er.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje kompanije[uredi | uredi izvor]

Logo Olimpik erlajnsa iz 1957. godine

Kao preteča Olimpik erlajnsa, prva avio-kompanija je osnovana 1930. godine pod imenom Icarus, ali je bankrotirala već posle nekoliko meseci zbog finansijskih problema, i slabog interesovanja Grčke za vazdušni saobraćaj. Njeno mesto je zauzela nova kompanija pod nazivom Grčka kompanija za vazdušni transport ili G. K. V. T (grč. Ε.Ε.Ε.Σ. Ελληνική Εταιρεία Εναέριων Συγκοινωνιών). U isto vreme, 1935. godine, osnovana je i druga, privatna avio-kompanija pod nazivom T. A. E (grč. Τεχνικαί Αεροπορικαί Εκμεταλλεύσεις). Ubrzo po završetku Drugog svetskog rata, 1947. godine, u Grčkoj su letele 3 avio-kompanije - T. A. E, G. A. T (Grčki Avio-transport) i Helenik erlajns.

Kako su sve tri kompanije bile lošeg finansijskog stanja, 1951. godine grčka vlada donosi odluku da ih ujedini u H. N. E (Nacionalni Helenik erlajns). I ta nova avio-kompanija je imala velike finasijske probleme, pa je je Vlada Grčke ugasila 1955. godine. Kako nije uspela da je proda, ponovo je obnovila već naredne godine, i u julu je potpisala ugovor sa Aristotelom Onazisom. Onazis je zadržao staro ime kompanije sve do 6. aprila 1957. kada je zvanično osnovan Olimpik ervejz.

1960[uredi | uredi izvor]

Stari logo Olimpik ervejza

Nova avio-kompanija je ubrzano rasla. Prvi džet avion priključio floti Olimpika 1960. godine. Bio je to De Haviland Komet 4B. U isto vreme, organizacijom zajedničkih letova, Olimpik je započeo saradnju sa britanskom avio-kompanijom BEA engl. British European Airways. Kasnije se saradnja produbila, tako da je u situacijama kada je grčka posada zbog reda letenja trebalo da prespava u Londonu, britanska posada koristila njihov avion za svoje letove, i obrnuto. Na svim grčkim i britanskim avionima tipa Komet stajala je oznaka BEA-OLYMPIC.

Flota Olimpik ervejza se širila sledećom narudžbinom džet aviona tipa Boing 707-300. Prva letelica je stigle u Grčku 1966. godine dobivši ime „Grad Atina“, kada je uspostavljen neprekidni let na relaciji Atina-Njujork. Dve godine kasnije ostvareni su prvi letovi za Afriku, a 1969. i za Kanadu.

1970[uredi | uredi izvor]

Olimpik erlajns je 1971. godine kupio nove klipne avione NAMC YС-11 sa ciljem da zameni stare modele Daglas DC-3 i Daglas DC-6 koji su korišćeni na domaćim letovima. Zahvaljujući pojačanju u floti, obezbeđeno je više letova ka grčkim ostrvima, a u toku naredne godine ostvaren je i prvi let za Australiju.

Zatim su kupljeni džet avioni Boing 720-051B, koji su bili modernija verzija modela Boing 707 i Boing 747-200. Kompanija je bila zainteresovana da kupi i Konkordov supersonični avion, pa je 5. januara 1973. godine jedan konkord sleteo na aerodrom u Atini u cilju demonstracije.

Međutim, samo dve nedelje kasnije, tačnije 22. januara, dogodio se incident koji je promenio budućnost kompanije. U avionskoj nesreći je poginuo sin Aristotela Onazisa, Aleksandar. U roku od par meseci, Onazis je prodao svoj deo kompanije Vladi Grčke, što je bio početak kraja za Olimpik ervejz.

Na predlog grčke Vlade, 1976. kupljen je džet avion Boing 737-200, a iste godine je osnovana i ketering firma pod nazivom Olimpik Ketering koja je, pored Olimpik ervejza, opsluživala i strane avio-kompanije. Međutim, gubitak profita je doveo 1977. godine do obustavljanja letova za Australiju, a u toku 1978. ukinuti su i letovi za Kanadu, u vreme kada je flota trebalo da se proširi avionima Erbas A300.

1980 - danas[uredi | uredi izvor]

Da bi se obnovili letovi za Australiju i Kanadu 1984. godine kupljena su još 2 aviona tipa Boing 747-200 od singapurske avio-kompanije Singapur erlajns. Prepravljanjem Boinga 707-300 „Grad Lindos“ u kargo otvoreno je novo odeljenje u okviru kompanije koje je trebalo da se bavi prevozom tereta, ali se od toga ubrzo odustalo. U 1986. godini finansijske gubitke su povećali najveći štrajkovi u istoriji Olimpika.

Još od početka osamdesetih godina dvadesetog veka kompanija se suočavala sa velikim novčanim problemima koji su bili posledica lošeg rukovođenja. Grčki političari su zloupotrebljavali mogućnost letenja po vrlo niskim cenama. Na zahtev grčke Vlade, Olimpik je novinarima naplaćivao samo 3% od cene karte. U to vreme je osnovana ćerka firma Olimpik ErTurs (grč. Ολυμπιακή Τουριστική), koja je izdavala karte za Olimpik ervejz, ali i za druge kompanije. Ubrzo je prerasla u čarter kompaniju i promenila ime u Makedonijan erlajns.

Sredinom osamdesetih godina započeto je sa letovima za Tokio, ali je ova linija ubrzo zatvorena zbog malog interesovanja putnika i velikih gubitaka.

Olimpik ervejz je 1991. godine kupio avion tipa Boing 737-400, i unapređenu verziju aviona tipa Erbas A300, Erbas A300-600R. Zbog povećanog gubitka profit, grčke Vlada je pokušala da sprovede program restrukturacije tako što je izbrisala sve dugove kompanije, ali rezultati nisu bili zadovoljavajući. Da bi se obnovila flota, 1999. godine, Olimpik kupuje četiri Erbas A340-313X aviona koji su zamenili stare avione tipa Boing 747-200.

Ubrzo su gubici postali tako veliki da je Vlada 2003. godine odlučila da restrukturira celu grupu komapnija koje su radile pod okriljem Olimpik ervejza. Makedonijan erlajns je promenio ime u Olimpik erlajns, i preuzeo na sebe red letenja Olimpik ervejza, čime su izbrisani svi dugovi prethodne avio-kompanije. Preostale firme su spojene u novu pod imenom Olimpik erlajns - Servisi. Krajem 2004. godine, pokrenuta je inicijativa da se Olimpik erlajns privatizuje, ali se to završilo neuspehom pošto nije bilo kupaca voljnih da plate Grčkoj skoro 700 miliona evra koliko je treženo na tenderu koji je Evropska komisija proglasila nezakonitim u decembru 2005. godine.

Destinacije[uredi | uredi izvor]

Olimpik erlajns održava 13 dugolinijskih letova, 28 u Evropi i 36 domaćih.

Vidite: Redovne linije Olimpik erlajnsa

Flota[uredi | uredi izvor]

Stanje od juna 2007. godine.
Tip Total Sedišta Destinacije Napomena
Erbas A300-600R 1 265 Evropa i Bliski istok
Erbas A340-300 4 295 London, Pariz, Severna Amerika, Južna Afrika
ATR 42-300 6 50 Domaći letovi
ATR 72-200 7 68 Domaći letovi
Boing 737-300 3 Domaći letovi, Evropa, Bliski istok
Boing 737-400 14 150 Domaći letovi, Evropa, Bliski istok
Bombardije Deš 8 Q100 4 37 Domaći letovi
Total 39

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Directory: World Airlines”. Flight International. 10. 4. 2007. str. 58. 
  2. ^ Olimpik Erlajnz se suočava sa teškom budućnošću, Pristupljeno 17. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]