Orhan Kemal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Orhan Kemal (15. septembar 1914, Džejhan, Adana – 2. jun 1970, Sofija, Bugarska) je pseudonim Turskog romanopisca Mehmeta Rešita Ogutćua (Mehmet Raşit Öğütçü). On je poznat po svojim realističnim romanima, koji opisuju živote siromašnih u Turskoj.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Orhan Kemal je rođen u Adani, Džejhanu, 15 septembra 1914. godine. Bio je sin Abdulkadir Kemal-bega, koji je bio član parlamenta i ministar, i Azim-hanume, koja je bila intelektualni maturant srednje škole.

Njegov otac je morao da napusti Tursku zbog Sirije, jer se sumnjalo da je njegova stranka umešana u revolt koji se dogodio, gde je Kemal ostao sa njim godinu dana pre nego što se vratio u Adanu 1932. godine. Kemal je radio kao radnik u tkanju i službenik u proizvodnji pamuka.

U toku obavljanja svoje vojne službe 1938. njegova politička mišljenja dovela su ga do toga da je osuđen na 5 godina zatvora. Optužbe su uključivale i čitanje radova Maksima Gorkog i Nazima Hikmeta, kao i propagandu stranih režima i pozivanje na revolt. Dok je bio u zatvoru u Bursi, delio je ćeliju sa Hikmetom koji je bio glavni uticaj na njegovu književnost. On je pisao pesme, dok nije upoznao Hikmeta. Uz njegova ohrabrivanja prebacio se na pisanje priča. Nakon što je pušten iz zatvora 1943. vratio se u Adanu, gde je radio kao radnik i počeo da objavljuje svoje spise. Iako je počeo kao pisac poezije, veoma brzo je počeo da objavljuje priče, od 1943. pod pseudonimom Orhan Kemal.

Usled rođenja njegovog trećeg deteta (od četvoro), Kemal se sa porodicom preselio u Istanbul 1951. gde je ponovo radio kao radnik, a od 1951. kao službenik u Fondaciji za tuberkulozu, živeći sa malo novca i uz konstantno pisanje.

Ponovo je uhapšen 1966. zbog formiranja ćelije komunističke propagande, ali je nakon dva meseca pušten nakon što optužbe nisu bile verodostojne.

Orhan Kemal je umro 2. Juna 1970. godine u bolnici u Sofiji zbog intrakranijalnog krvarenja, dok je boravio u Bugarskoj prestonici po pozivu bugarske pisačke unije 1970. Sahranjen je na groblju Zinđirlikuju (Zincirlikuyu)  u Istanbulu.[1]

Posao[uredi | uredi izvor]

Priče i romani Orhana Kemala generalno opisuju živote ljudi radnika, koji žele da zadrže svoje dostojanstvo u uslovima siromaštva.

Njegova prva pesma je objavljena u „Yedigün” , pod imenom Rašit Kemal  (Duvarlar 25.04.1939). Sledeće pesme izdate pod istim imenom su „Yedigün“ i „Yeni Mecmua1940. Kada je sreo Nazima Hikmeta, Kemal je ispod napisao ime Orhan Rešit. Impresioniran Nazimom Hikmetom, Kemal se okrenuo pričama umesto pisanju pesama.

Njegova prva priča „Bir Yılbaşı Macerası“ je objavljena 1941.

1942. je prisvojio ime Orhan Kemal dok je pisao svoje priče i pesme u Yürüyüş-u. Slavu je dobio kroz priče u „Varliku“ 1944.

Njegova prva zbirka kratkih pesama „Ekmek Kavgası“ i prvi roman „Baba Evi“ objavljeni su 1949.

Njegovi prvi radovi prikazivali su priče iz imigrantskih delova u Adani, gde je Kemal opisao društvenu strukturu, odnose zaposlenih radnika kao i svakodnevne borbe sitničavih ljudi iz industrijalizovanog Istanbula.  Želeo je da prikaže optimističan pogled kroz heroje iz svojih priča. Nije nikada menjao svoja jednostavna izlaganja, te je tako postao jedno od najveštijih imena turskih priča i romana. Takođe je napisao scenarije za filmove i predstave od kojih su neki  „İspinozlar“ i „Kardeş Payı“. Takođe su izvršene dramatizacije njegovih romana i priča kao što su: „ Murtaza, Eskici Dükkanı“. 

Njegova predstava o životu u zatvoru u 1940-ima „72. Koğuş“ (ćelija 72), je snimljena kao film dva puta. Noviji je iz 2011. u kojem glume poznati glumci Hulja Avšar i Javuz Bingol. Takođe je napisao priču „Hanımın Çiftliği“ koja je zauzela vodeći uspeh u istoriji Turskih serija.[2]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Književni muzej Orhana Kemala i biblioteka koja je posvećena Kemalu i njegovom radu, se nalazi u njegovom stanu u kojem je živeo u ulici Akarsu, Džihangir, broj 30 u Istanbulu.[3] Nakon njegove smrti osnovana je književna nagrada, koja nosi njegovo ime „Nagrada Orhana Kemala“ koja se dodeljuje od 1972.

Stogodišnjica njegovog rođenja je proslavljena 2014. godine.  

Sedmog januara 2015. godine, Kulturni centar Ćukurova u Adani, njegovom rodnom gradu, preimenovan je u Kulturni centar Orhan Kemal.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ KÖYMEN, OYA (2007). SERMAYE BİRİKİRKEN OSMANLI, TÜRKİYE, DÜNYA (na jeziku: turski). YORDAM KİTAP. ISBN 978-9944-122-04-7. 
  2. ^ „ORHAN KEMAL - TDV İslâm Ansiklopedisi”. islamansiklopedisi.org.tr (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-12-27. 
  3. ^ İletişim, İstanbul (2012-06-01). „Orhan Kemal Müzesi - İstanbul Müzeleri - istanbul.net.tr, İstanbul Rehberi İstanbul Şehir Rehberi”. istanbul.net.tr İstanbul şehir rehberi (na jeziku: turski). Pristupljeno 2019-12-27. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]