Petko Vojnić Purčar
Petko Vojnić Purčar | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Petar Vojnić Purčar |
Datum rođenja | 16. februar 1939. |
Mesto rođenja | Subotica, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 7. jun 2017.78 god.) ( |
Mesto smrti | Petrovaradin, Srbija |
Književni rad | |
Period | 1940−1990 |
Najvažnija dela | Dom sve dalji (roman) |
Nagrade | NIN-ova nagrada Oktobarska nagrada Novog Sada Nagrada za životno delo Društva književnika Vojvodine |
Petko Vojnić Purčar (Subotica, 16. februar 1939 – Petrovaradin, 7. jun 2017) bio je jugoslovenski i srpski pisac, novinar,[1] filmski scenarista i režiser velikog broja kratkih filmova.
Pisao je poeziju, drame, pripovetke i romane. Drame su mu izvedene na pozornicama u Osijeku i Subotici. Dela su mu prevedena na više jezika.[2] Za svoj rad dobio je brojne nagrade, meću kojima je i prestižna NIN-ova nagrada 1997. za roman Dom sve dalji.[3]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Petko Vojnić Purčar rođen je kao Petar Vojnić Purčar 1939. godine u hrvatskoj porodici u Subotici, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju.
Diplomirao je komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1963, a u Parizu specijalizovao multimedijalnu režiju. Predavao je na Pedagoškoj akademiji u Subotici, a kasnije u Novom Sadu radio kao prosvetni savetnik. Od 1973. bio je urednik na Radio-televiziji Vojvodine, sve do 1991. godine kada je otišao u invalidsku penziju.[1] Poslednje godine života proveo je sa suprugom, pesnikinjom i esejistom Jasnom Melvinger u Petrovaradinu.[2]
Purčar je bio urednik časopisa Rukovet i Klasja naših ravni iz Subotice. Od 1984. do 1986. bio predsednik Društva književnika Vojvodine. Bio je počasni član Matice srpske, član Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog P.E.N. centra i nekoliko hrvatskih udruženja u Vojvodini.[4]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Petko Vojnić Purčar dobitnik je mnogih nagrada i priznanja među kojima su:
- Nagrada „Pečat varoši sremskokarlovačke”, za pesmu „Sidro vremena”, 1967.
- Prva nagrada za televizijsku dramu Televizije Beograd
- NIN-ova nagrada, za roman Dom sve dalji, 1977.
- Nagrada „Karolj Sirmai”, za knjigu pripovedaka Prstenovani gavran, 1983.
- Oktobarska nagrada Novog Sada za zbirku pesama Sol u vjetru, 1985.[2]
- Državno priznanje Republike Hrvatske za doprinos očuvanju i razvoju hrvatske kulture u Vojvodini, 2009.
- Nagrada „Balint Vujkov Dida”, za životno delo u oblasti književnosti, 2009.
- Nagrada za životno delo Društva književnika Vojvodine, 2014.[4]
Brojne su i nagrade koje su dobili filmovi na čijem je scenariju Pučar sarađivao: zlatna plaketa na 13. Festivalu amaterskog filma Srbije 1968. za film Zemlja, zemlja..., srebrna plaketa 1968. za dokumentarni film Slikari na Tisi (autori Petko Vojnić Purčar, Mirko Pot i Jovan Štricki), pulska Arena, Zlatni medved na berlinskom filmskom festivalu za kategoriju film u celini za film Rani radovi i druge.[4]
Književni rad[uredi | uredi izvor]
Književnošću je Purčar počeo da se bavi krajem 50-ih godina i već prvom zbirkom novela Svetovi i satovi iz 1967. postigao je zapažen uspeh. Kasnije je objavio više zbirki pripovedaka, nekoliko romana, a pisao je i dramske tekstove, filmske scenarije i režirao. Eseje i zapise skupio je u knjizi Otvoreni atelje iz 2004.[5] Pisao je na hrvatskom jeziku, čime je doprineo kontinuitetu pisane hrvatske reči na prostoru Vojvodine. Pisao je i poeziju[2]
U svojim pesmama imao je savremeni, moderni pesnički izraz i oblik. Često je koristio metaforične likove, naracija mu ponegde nalikuje filmskoj, a motivi su pitanja koja najviše dotiču savremenog čoveka. Pesme su mu motivisane prošlošću rodnoga kraja u traganju za fenomenima postanka. U proznim delima se posvetio prikazu sudbina Hrvata u Panonskoj niziji, posebno u rodnoj Bačkoj. Njegov pripovedački svet vezan je za panonsko podneblje. Prostor gde se dešavaju njegove priče je svet malih gradovaa, ravničarskih salaša i sela. Purčareve povesti su jedna vrsta spoja lirske i epske prirode pripovedanja, sa sižeima koji se tiču ljubavi, sukoba sa sredinom, sudbine intelektualca ili običnog čoveka u procepima svakodnevnog života.[6] Spada u red najplodnijih i najboljih prozaika hrvatske književnosti u Vojvodini.
Miroslav Krleža za njega jee rekao da pripada piscima evropskog kruga (E. Čengić, Razgovori s Krležom). Za roman Dom sve dalji 1977. godine dobio je prestižnu NIN-ovu nagradu. Dela su mu prevedena na više jezika. Zastupljena su u šesnaest antologija, među kojima i u Zlatnoj knjizi hrvatskog pjesništva od početaka do danas (Zagreb, 1970).[4]
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Svetovi i svatovi - zbirka pripovedaka (1967)
- Odlazak Pauline Plavšić - roman (1969)
- Dom sve dalji - roman (1977)
- Ljubavi Blanke Kolak - roman (1979)
- Kameno žito - zbirka pesama (1980)
- Prstenovani gavran - zbirka 16 pripovedaka (1983)
- Sol u vjetru - zbirka pesama (1985)
- Večernje buđenje - roman (1987)
- Kraćenje života - drame (1990)
- Putovanje prema Crnome moru - zbirka pesama (2002)
- Put u Egipat: Hodočasničke i vagabundske priče - zbirka 18 pripovedaka (2003)
- Miholjsko ljeto i druge priče - zbirka pripovedaka (2003)
- Crvenokošci - roman (2003)
- Biznis je biznis - savremena komedija u 2 čina
- Otvoreni atelje - knjiga eseja (2004)
- Kult kornjače - zbirka 20 novela (2005)
- Očas usprkos - zbirka pesama (2006)
- Prstenovani gavran: drugi dio - zbirka novela (2007)[2]
- Vrt lirika - zbirka pesama (2008)[4]
Rad na filmu i u pozorištu[uredi | uredi izvor]
Petko Vojnić Purčar pisao je i dramske tekstove, filmske scenarije i režirao. Na radio talasima emitovane su 43 njegove radio-drame u Srbiji, Slovačkoj, Hrvatskoj, Austriji, Nemačkoj i Francuskoj. Drame su mu izvedene i u pozorištima u Osijeku i Subotici.
Bio je scenarista i režiser nekoliko kratkih dokumentarnih filmova:
- Golubari (1968)
- Posne godine - Godine rodne (1970)
- Jedan dramatičan dan kod drugarice Vere i gospođe Anđe (1970)
- Ljubav nas je održala (1971)[7]
Zajedno sa Želimirom Žilnikom i Brankom Vučićevićem radio je na scenariju za Žilnikov film Rani radovi iz 1969. godine, koji je iste godine dobio Zlatnog medveda na Berlinskom filmskom festivalu.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Umro bivši novinar RTV-a Petko Vojnić-Purčar”. RTV. 8. 6. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2022.
- ^ a b v g d „Preminuo pisac Petko Vojnić Purčar”. Blic. 8. 6. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2022.
- ^ „1977. Petko Vojnić Purčar "Dom sve dalji"”. NIN. Arhivirano iz originala 05. 03. 2017. g. Pristupljeno 25. 3. 2022.
- ^ a b v g d đ „Petko Vojnić Purčar (1939. – 2017.)”. Hrvatska riječ. 9. 6. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2022.
- ^ „Vojnić Purčar, Petko”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. 3. 2022.
- ^ „Preminuo pisac Petko Vojnić Purčar”. EX YU vesti. 10. 6. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2022.
- ^ „Petko Vojnic-Purcar”. IMDb. Pristupljeno 25. 3. 2022.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Petko Vojnić Purčar - pripovetke”. Večerwi list. Pristupljeno 25. 3. 2022.
- „Sećanje na Petka Vojnića Purčara”. gradSubotica. 21. 6. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2022.