Petko Vojnić Purčar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petko Vojnić Purčar
Lični podaci
Puno imePetar Vojnić Purčar
Datum rođenja(1939-02-16)16. februar 1939.
Mesto rođenjaSubotica, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti7. jun 2017.(2017-06-07) (78 god.)
Mesto smrtiPetrovaradin, Srbija
Književni rad
Period1940−1990
Najvažnija delaDom sve dalji (roman)
NagradeNIN-ova nagrada
Oktobarska nagrada Novog Sada
Nagrada za životno delo Društva književnika Vojvodine

Petko Vojnić Purčar (Subotica, 16. februar 1939Petrovaradin, 7. jun 2017) bio je jugoslovenski i srpski pisac, novinar,[1] filmski scenarista i režiser velikog broja kratkih filmova.

Pisao je poeziju, drame, pripovetke i romane. Drame su mu izvedene na pozornicama u Osijeku i Subotici. Dela su mu prevedena na više jezika.[2] Za svoj rad dobio je brojne nagrade, meću kojima je i prestižna NIN-ova nagrada 1997. za roman Dom sve dalji.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Petko Vojnić Purčar rođen je kao Petar Vojnić Purčar 1939. godine u hrvatskoj porodici u Subotici, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju.

Diplomirao je komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1963, a u Parizu specijalizovao multimedijalnu režiju. Predavao je na Pedagoškoj akademiji u Subotici, a kasnije u Novom Sadu radio kao prosvetni savetnik. Od 1973. bio je urednik na Radio-televiziji Vojvodine, sve do 1991. godine kada je otišao u invalidsku penziju.[1] Poslednje godine života proveo je sa suprugom, pesnikinjom i esejistom Jasnom Melvinger u Petrovaradinu.[2]

Purčar je bio urednik časopisa Rukovet i Klasja naših ravni iz Subotice. Od 1984. do 1986. bio predsednik Društva književnika Vojvodine. Bio je počasni član Matice srpske, član Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog P.E.N. centra i nekoliko hrvatskih udruženja u Vojvodini.[4]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Petko Vojnić Purčar dobitnik je mnogih nagrada i priznanja među kojima su:

Brojne su i nagrade koje su dobili filmovi na čijem je scenariju Pučar sarađivao: zlatna plaketa na 13. Festivalu amaterskog filma Srbije 1968. za film Zemlja, zemlja..., srebrna plaketa 1968. za dokumentarni film Slikari na Tisi (autori Petko Vojnić Purčar, Mirko Pot i Jovan Štricki), pulska Arena, Zlatni medved na berlinskom filmskom festivalu za kategoriju film u celini za film Rani radovi i druge.[4]

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Književnošću je Purčar počeo da se bavi krajem 50-ih godina i već prvom zbirkom novela Svetovi i satovi iz 1967. postigao je zapažen uspeh. Kasnije je objavio više zbirki pripovedaka, nekoliko romana, a pisao je i dramske tekstove, filmske scenarije i režirao. Eseje i zapise skupio je u knjizi Otvoreni atelje iz 2004.[5] Pisao je na hrvatskom jeziku, čime je doprineo kontinuitetu pisane hrvatske reči na prostoru Vojvodine. Pisao je i poeziju[2]

U svojim pesmama imao je savremeni, moderni pesnički izraz i oblik. Često je koristio metaforične likove, naracija mu ponegde nalikuje filmskoj, a motivi su pitanja koja najviše dotiču savremenog čoveka. Pesme su mu motivisane prošlošću rodnoga kraja u traganju za fenomenima postanka. U proznim delima se posvetio prikazu sudbina Hrvata u Panonskoj niziji, posebno u rodnoj Bačkoj. Njegov pripovedački svet vezan je za panonsko podneblje. Prostor gde se dešavaju njegove priče je svet malih gradovaa, ravničarskih salaša i sela. Purčareve povesti su jedna vrsta spoja lirske i epske prirode pripovedanja, sa sižeima koji se tiču ljubavi, sukoba sa sredinom, sudbine intelektualca ili običnog čoveka u procepima svakodnevnog života.[6] Spada u red najplodnijih i najboljih prozaika hrvatske književnosti u Vojvodini.

Miroslav Krleža za njega jee rekao da pripada piscima evropskog kruga (E. Čengić, Razgovori s Krležom). Za roman Dom sve dalji 1977. godine dobio je prestižnu NIN-ovu nagradu. Dela su mu prevedena na više jezika. Zastupljena su u šesnaest antologija, među kojima i u Zlatnoj knjizi hrvatskog pjesništva od početaka do danas (Zagreb, 1970).[4]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Svetovi i svatovi - zbirka pripovedaka (1967)
  • Odlazak Pauline Plavšić - roman (1969)
  • Dom sve dalji - roman (1977)
  • Ljubavi Blanke Kolak - roman (1979)
  • Kameno žito - zbirka pesama (1980)
  • Prstenovani gavran - zbirka 16 pripovedaka (1983)
  • Sol u vjetru - zbirka pesama (1985)
  • Večernje buđenje - roman (1987)
  • Kraćenje života - drame (1990)
  • Putovanje prema Crnome moru - zbirka pesama (2002)
  • Put u Egipat: Hodočasničke i vagabundske priče - zbirka 18 pripovedaka (2003)
  • Miholjsko ljeto i druge priče - zbirka pripovedaka (2003)
  • Crvenokošci - roman (2003)
  • Biznis je biznis - savremena komedija u 2 čina
  • Otvoreni atelje - knjiga eseja (2004)
  • Kult kornjače - zbirka 20 novela (2005)
  • Očas usprkos - zbirka pesama (2006)
  • Prstenovani gavran: drugi dio - zbirka novela (2007)[2]
  • Vrt lirika - zbirka pesama (2008)[4]

Rad na filmu i u pozorištu[uredi | uredi izvor]

Petko Vojnić Purčar pisao je i dramske tekstove, filmske scenarije i režirao. Na radio talasima emitovane su 43 njegove radio-drame u Srbiji, Slovačkoj, Hrvatskoj, Austriji, Nemačkoj i Francuskoj. Drame su mu izvedene i u pozorištima u Osijeku i Subotici.

Bio je scenarista i režiser nekoliko kratkih dokumentarnih filmova:

  • Golubari (1968)
  • Posne godine - Godine rodne (1970)
  • Jedan dramatičan dan kod drugarice Vere i gospođe Anđe (1970)
  • Ljubav nas je održala (1971)[7]

Zajedno sa Želimirom Žilnikom i Brankom Vučićevićem radio je na scenariju za Žilnikov film Rani radovi iz 1969. godine, koji je iste godine dobio Zlatnog medveda na Berlinskom filmskom festivalu.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Umro bivši novinar RTV-a Petko Vojnić-Purčar”. RTV. 8. 6. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2022. 
  2. ^ a b v g d „Preminuo pisac Petko Vojnić Purčar”. Blic. 8. 6. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2022. 
  3. ^ „1977. Petko Vojnić Purčar "Dom sve dalji". NIN. Arhivirano iz originala 05. 03. 2017. g. Pristupljeno 25. 3. 2022. 
  4. ^ a b v g d đ „Petko Vojnić Purčar (1939. – 2017.)”. Hrvatska riječ. 9. 6. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2022. 
  5. ^ „Vojnić Purčar, Petko”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. 3. 2022. 
  6. ^ „Preminuo pisac Petko Vojnić Purčar”. EX YU vesti. 10. 6. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2022. 
  7. ^ „Petko Vojnic-Purcar”. IMDb. Pristupljeno 25. 3. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]