Pet dinastija i deset kraljevstava

Dinastija Kasni Lijang (žuto) i tadašnja kineska kraljevstva

Istorija Kine
ANTIKA
Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e.
Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e.
Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e.
Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e.
Zapadni Džou
Istočni Džou
Proleće i Jesen
Zaraćene države
CARSTVO
Dinastija Ćin 221–206 p. n. e.
Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e.
Zapadni Han
Dinastija Sin
Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
Vej, Šu i Vu
Dinastija Đin 265–420
Zapadni Đin
Istočni Đin	Šesnaest kraljevstava
Južne i Sjeverne dinastije 420–589
Dinastija Suej 581–618
Dinastija Tang 618–907
(Druga Džou dinastija 690–705)
Pet dinastija i deset kraljevstava 907–960	Dinastija Ljao 907–1125
Dinastija Sung 960–1279
Severni Sung		Zapadni Sja
Južni Sung	Đin
Dinastija Juan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Ćing 1644–1911
SAVREMENO DOBA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika Kina 1949–sadašnjost	Republika Kina (Tajvan) 1949–sadašnjost
Srodni članci Kineska istoriografija Hronologija kineske istorije Dinastija u kineskoj istoriji Jezička istorija Istorija umetnosti Privredna istorija Istorija obrazovanja Istorija nauke i tehnologije Pravna istorija Medijska istorija Vojna istorija Pomorska istorija

Pet dinastija i deset kraljevstava (uproš: 五代十国; trad: 五代十國; pin: Wǔdài Shíguó) je izraz koji se koristi za turbulentni period kineske istorije koji je započeo 907. padom dinastije Tang, a završio uspostavom dinastije Sung 960. godine, odnosno formalnom obnovom političkog jedinstva carske Kine pod njenom vlašću 979. Ime je dobila po pet dinastija koje su predstavljale formalne nasljednike dinastije Tang te se brzo izmijenile na prijestolju od 907. do 960. kao i po 10 odmetnutih država (čiji je broj u stvarnosti bio veći od 12). Iako je na njegovom kraju Kina izašla kao obnovljena politička cjelina, neki od ranijih teritorija na sjeveru su potpali pod vlast tada osnovane kitanske dinastije Ljao.

Pet dinastija:

• Dinastija Kasniji Ljang (1. jun 907–923)
• Dinastija Kasniji Tang (923–936)
• Later Jin Dynasty (936–947)
• Dinastija Kasniji Han (947–951 ili 979, zavisno smatra li se Sjeverni Han legitimnim nasljednikom dinastije)
• Dinastija Kasniji Džou (951–960)

Deset kraljevstava: Vu (907-937), Wuyue (907-978), Min (909-945), Ču (907-951), Južni Han (917-971), Rani Šu (907-925), Kasni Šu (934-965), Jingnan (924-963), Južni Tang (937-975), Sjeverni Han (951-979).

Ostale države/dinastije/režimi: Jan, Ći, Džao, Jivu Đediši, Dingnan Đedši, Vuping Đedupi, Ćingjuen Đedupi, Jin, Gandžou, Šadžou, Ljangdžou.

Pozadina

Dvorski banket iz perioda pet dinastija i deset kraljevstava

Pred kraj dinastije Tang, carska vlada je dala povećana ovlašćenja đedušima, regionalnim vojnim guvernerima. Pobune An Lušana (755–763) i Huang Čaoa oslabile su carsku vladu, a do početka 10. veka đeduši su zapovedali de fakto nezavisno od njene vlasti. U poslednjim decenijama dinastije Tang, njih više nije ni postavljao centralni dvor, već su razvili nasledni sistem, od oca do sina ili od patrona do štićenika. Imali su svoje vojske koje su se nadmetale sa „vojskom palate“ i nagomilali su ogromno bogatstvo, o čemu svedoče njihove raskošne grobnice. Zbog opadanja centralne vlasti Tanga nakon pobune An Lušana, postojala je rastuća tendencija da se velike regionalne administracije nametnu nad starim okruzima i prefekturama koje su korišćene od dinastije Ćin (221–206. p. n. e.). Ove uprave, poznate kao okružne komisije, postaće granice kasnijih južnjačkih režima; mnogi okružni komesari postali su carevi ili kraljevi ovih država.

Sever

Prema Nikolasu Taketu, tri provincije Hebeja: Čengde, Joudžou, Vejbo, mogle su da zadrže mnogo veću autonomiju od centralne vlade nakon pobune An Lušana. Sa svojom upravom pod lokalnom vojnom kontrolom, ove provincije nikada nisu podnosile poreske prihode i namesnička mesta su prešla u naslednu upravu. Oni su povremeno ratovali sa centralnom vladom, ili jedni protiv drugih, i činilo se da je Joudžou vodio sopstvenu spoljnu politiku. To je značilo da je kultura ovih severoistočnih provincija počela da se odvaja od prestonice. Mnoge elite u posttanškoj Kini, uključujući buduće careve iz dinastije Song, poticale su iz ovog regiona.

Administracije pet dinastija i rane dinastije Song su delile obrazac da su u nesrazmernoj meri proisticale iz porodica vojnih guvernera u severnoj i severozapadnoj Kini (Hebej, Šensi, Šansi), njihovog ličnog osoblja i birokrata koji su služili u prestonicama pet dinastija. Ove porodice su postale prominentne zbog raspada centralne vlasti nakon pobune u An Lušanu, uprkos nedostatku cenjenog porekla. Istoričar Deng Sjaonan je tvrdio da su mnoge od ovih vojnih porodica, uključujući carsku porodicu Song, bile mešovitog porekla Han kineskog-turkijskog-kumoskog.

Južni režimi su generalno imali stabilniju i efikasniju vladu tokom ovog perioda. Istoričar Ćinga Vang Fudži (1619–1692) napisao je da se ovaj period može uporediti sa ranijim periodom zaraćenih država u drevnoj Kini, napominjući da se nijedan od vladara ne može opisati kao „Sin neba“. Ovi vladari, uprkos tome što su polagali pravo na status cara, ponekad su se iz pragmatičnog nastojanja odnosili jedni prema drugima na osnovu diplomatske jednakosti. Ovaj koncept „deljenja Nebeskog mandata“ kao „države sestre“ bio je rezultat kratkotrajnog odnosa snaga. Nakon ponovnog ujedinjenja Kine od strane dinastije Song, Song je uložio posebne napore da odbaci takve aranžmane.

Jug

Čak su i vladari južnih država skoro svi bili vojskovođe sa severa sa svojim ključnim oficirima i elitnim snagama takođe poreklom sa severa, pošto je najveći deo Tang vojske bio baziran na severu. Osnivači Vua i bivšeg Šua bili su 'otpadnici' iz Huajnana i Sjučanga, osnivač Mina je bio manji vladin službenik iz Huajnana, osnivač Vujua je bio 'otpadnik' iz Hangdžoua, osnivač Čua je (prema jednom izvoru) stolar iz Sjučanga, osnivač Đingnana je bio rob iz Šandžoa, a osnivač Južnog Hana je bio poglavar južnjačkog plemena. Južna kraljevstva su osnovali ljudi niskog društvenog statusa koji su se uzdigli zahvaljujući superiornim vojnim sposobnostima, koje su budući naučnici kasnije prezirali nazivajući ih „banditima“. Međutim, jednom uspostavljeni, ovi vladari su se potrudili da sebe prikažu kao promotere kulture i ekonomskog razvoja kako bi legitimisali svoju vlast; mnogi su privukli bivše Tang dvorjane da pomognu u upravljanju njihovim državama.

Ekonomije ovih južnih regiona su napredovale u kasnom tangškom periodu. Guangdung i Fuđen su bili mesta važnih lučkih gradova koji su trgovali egzotičnom robom, srednji Jangce i Sečuan su bili centri proizvodnje čaja i porcelana, a delta Jangcea je bila centar izuzetno visoke poljoprivredne proizvodnje i polazište za druge regione. Regioni su bili ekonomski međuzavisni. Politika Sueja i Tanga, iako je malo pažnje posvećivala razvoju juga, dala je jugu prostora za inovacije bez strogih administrativnih kontrola. Dominantni severni zvaničnici nisu bili voljni da služe na jugu tokom Tanga, te su južnjaci bili regrutovani od strane Tanga da služe u lokalnom svojstvu prema dopunskom sistemu „Južna selekcija“. Ovi južni zvaničnici postali su administrativno jezgro Deset kraljevstva.

Literatura

• Ouyang, Xiu (2004). Historical Records of the Five Dynasties. Prevod: Richard L. Davis. Columbia University Press. str. lv—lxv. ISBN 9780231128278. 
• Michael Szonyi (2017). A Companion to Chinese History. Hoboken, NJ: John Wiley & Sons, Ltd. ISBN 9781118624548. 
• Kurz, Johannes L. (2011). China's Southern Tang Dynasty (937-976). Routledge. ISBN 978-0-415-45496-4. 
• Davis, Richard L. (2015). From Warhorses to Ploughshares: The Later Tang Reign of Emperor Mingzong. Hong Kong University Press. ISBN 9789888208104. 
• Dudbridge, Glen (2013). A Portrait of Five Dynasties China: From the Memoirs of Wang Renyu (880-956). Oxford University Press. ISBN 978-0199670680. 
• Hung, Hing Ming (2014). Ten States, Five Dynasties, One Great Emperor: How Emperor Taizu Unified China in the Song Dynasty. Algora Publishing. ISBN 978-1-62894-072-5. 
• Lorge, Peter, ur. (2011). Five Dynasties and Ten Kingdoms. The Chinese University Press. ISBN 978-9629964184. 
• Schafer, Edward H. (1954). Empire of Min: A South China Kingdom of the Tenth Century. Tuttle Publishing. 
• Gungwu, Wang (1963). The Structure of Power in North China During the Five Dynasties. Stanford University Press. 
• Hongjie, Wang (2011). Power and Politics in Tenth-Century China: The Former Shu Regime. Cambria Press. ISBN 978-1604977646. 
• Mote, F.W. (1999). Imperial China: 900–1800. Harvard University Press. ISBN 0-674-01212-7. 
• Atwood, Christopher P. (2010). „The Notion of Tribe in Medieval China: Ouyang Xiu and the Shatup Dynastic Myth”. Miscellanea Asiatica: 610—613. 
• Barenghi, Maddalena (2014). Historiography and Narratives of the Later Tang (923–936) and Later Jin (936–947) Dynasties in Tenth- to Eleventh century Sources (PhD). str. 3-4. 
• Ouyang, Xiu (5. 4. 2004). Historical Records of the Five Dynasties. Prevod: Richard L. Davis. Columbia University Press. str. 76—. ISBN 978-0-231-50228-3. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Ong, Chang Woei (2008). Men of Letters Within the Passes: Guanzhong Literati in Chinese History, 907–1911. Harvard University Asia Center. str. 29. ISBN 978-0-674-03170-8. 
• Chen, Yuan Julian (2014). „"Legitimation Discourse and the Theory of the Five Elements in Imperial China." Journal of Song-Yuan Studies 44 (2014): 325–364.”. Journal of Song-Yuan Studies (na jeziku: engleski). 44 (1): 325. S2CID 147099574. doi:10.1353/sys.2014.0000. 
• Tao Gu 陶穀 (n.d.e). Qīngyì lù (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Guang, Sima (1084). Zīzhì Tōngjiàn (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Ji, Yun (1798). Sìkù Quánshū Zǒngmù Tíyào (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Li, Tao (1193). Xù Zīzhì Tōngjiàn Chángbiān (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Lu, You 陸游 (1184). Lù Shì Nán Táng Shū (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Ling, Ma 馬令 (n.d.e). Mǎ Shì Nán Táng Shū (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Ouyang, Xiu (1073). Wǔdài Shǐjì (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Ouyang, Xiu (n.d.e). Ōuyáng xiū jí (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Renchen, Wu (n.d.e). Shíguó chūnqiūn (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Toqto'a (1343). Sòng Shǐ (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Wenying (1078). Yù Hú Qīng Huà (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Xue, Juzheng (974). Jiù Wǔdài Shǐ (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Zheng, Wenbao 鄭文寶 (978). Nán Táng Jìn Shì (na jeziku: kineski) — preko Vikizvornika. 
• Brose, Benjamin (2015). Patrons and Patriarchs: Regional Rulers and Chan monks during the Five Dynasties and Ten Kingdoms. Studies in East Asian Buddhism. 25. Honolulu: University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-5381-5. 
• Clark, Hugh R. (2016). The Sinitic Encounter in Southeast China through the First Millennium CE. Honolulu: University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-5160-6. 
• Clark, Hugh R. (2009). „The Southern Kingdoms between the T’ang and the Sung, 907–979”. Ur.: Twitchett, Denis; Smith, Paul J. The Sung Dynasty and its Precursors, 907–1279, Part 1. The Cambridge History of China. 5. New York: Cambridge University Press. str. 133—205. ISBN 978-0-521-81248-1. 
• Fu, Chonglan; Cao, Wenming (2019). Introduction to the Urban History of China. China Connections. Prevod: Zhang, Qinggang. London: Palgrave Macmillan. ISBN 978-981-13-8206-2. doi:10.1007/978-981-13-8207-9. 
• Hartill, David (2005). Cast Chinese coins. Trafford: Trafford Publishing. ISBN 978-1412054669. 
• Hay, Jonathan (2012). „Tenth-Century Painting before Song Taizong’s Reign: A Macrohistorical View”. Ur.: Hung, Wu. Tenth-century China and Beyond: Art and Visual Culture in a Multi-centered Age. Chicago: The Center for the Art of East Asia, University of Chicago. str. 285—318. ISBN 978-1588861153. 
• Kurz, Johannes (2011b). „Han Xizai (902–970): An Eccentric Life in Exciting Times”. Ur.: Lorge, Peter. Five Dynasties and Ten Kingdoms. Hong Kong: China University Press. str. 79–98. ISBN 978-9629964184. 
• Kurz, Johannes (1997). „The Yangzi in the Negotiations between the Southern Tang and Its Northern Neighbors (Mid-Tenth Century)”. Ur.: Dabringhaus, Sabine; Ptak, Roderich; Teschke, Richard. China and Her Neighbours: Borders, Visions of the Other, Foreign Policy 10th to 19th Century. South China and maritime Asia. 6. Wiesbaden: Harrassowitz. ISBN 3447039426. 
• Lorge, Peter (2013). „Fighting Against Empire: Resistance to the Later Zhou and Song Conquest of China”. Ur.: Lorge, Peter A. Debating War in Chinese History. Leiden and New York: Brill. str. 107—140. ISBN 978-90-04-22372-1. 
• Lorge, Peter A. (2005). War, Politics and Society in Early Modern China, 900–1795. London and New York: Routledge. ISBN 0-415-31690-1. 
• Mote, F. W. (1999). Imperial China (900-1800). Harvard University Press. ISBN 0674012127. 
• Standen, Naomi (2009). „The Five Dynasties”. Ur.: Twitchett, Denis; Smith, Paul J. The Sung Dynasty and its Precursors, 907–1279, Part 1. The Cambridge History of China. 5. New York: Cambridge University Press. str. 38—132. ISBN 978-0-521-81248-1. 
• Twitchett, Denis; Tietze, Klaus-Peter (1994). „The Liao”. Ur.: Franke, Herbert; Twitchett, Denis. Alien regimes and border states, 907–1368. The Cambridge History of China. 6. New York: Cambridge University Press. str. 43—153. ISBN 0-521-24331-9. 
• Worthy, Edmund H. (1983). „Diplomacy for Survival: Domestic and Foreign Relations of Wu Yüeh, 907-978”. Ur.: Rossabi, Morris. China among Equals: The Middle Kingdom and Its Neighbors, 10th–14th Centuries. Berkley and Los Angeles: University of California Press. str. 17—46. ISBN 0520043839. 
• Wu, John C. H. (1972). The Four Seasons of Tang Poetry. Charles E. Tuttle. ISBN 978-0804801973. 
• Chan, Ming K. (1974). „The Historiography of the Tzu-Chih T'ung-Chien: A Survey”. Monumenta Sercia. 31: 1—38. JSTOR 40726165. doi:10.1080/02549948.1974.11731093 — preko JSTOR. 
• Cho-ying, Li (2018). „A Failed Peripheral Hegemonic State with a Limited Mandate of Heaven: Politico-Historical Reflections of a Survivor of the Southern Tang”. Tsing Hua Journal of Chinese Studies. 48 (2): 243—285. doi:10.6503/THJCS.201806_48(2).0002 — preko Airiti. 
• Clark, Hugh (2017). „Why Does the Tang-Song Interregnum Matter? Part Two: The Social and Cultural Initiatives of the South”. Journal of Song-Yuan Studies. 47: 1—31. S2CID 165226638. doi:10.1353/sys.2017.0001. 
• Clark, Hugh (2016b). „Why does the Tang-Song Interregnum matter?: A focus on the economies of the south”. Journal of Song-Yuan Studies. 46: 1—28. S2CID 165844099. doi:10.1353/sys.2016.0002. 
• Davis, Richard (1983). „Historiography as Politics in Yang Wei-chen's 'Polemic on Legitimate Succession'”. T'oung Pao. 69 (1/3): 33—72. JSTOR 4528281. doi:10.1163/156853283X00045 — preko Brill. 
• Hartwell, David (1988). „The Imperial Treasuries: Finance and Power in Song China”. Society for Song, Yuan, and Conquest Dynasty Studies. 20 (20): 18—89. JSTOR 23497391 — preko JSTOR. 
• Horesh, Niv (2013). „'Cannot be Fed on when Starving': An Analysis of the Economic Thought Surrounding China's Earlier Use of Paper Money”. Journal of the History of Economic Thought. 35 (3): 373—395. S2CID 155064802. doi:10.1017/S1053837213000229 — preko Cambridge University. 
• Kurz, Johannes (2016). „On the Unification Plans of the Southern Tang Dynasty”. Journal of Asian History. 50 (1): 23—45. JSTOR 10.13173/jasiahist.50.1.0023. doi:10.13173/jasiahist.50.1.0023 — preko JSTOR. 
• Kurz, Johannes (2016). „Song Taizong, the 'Record of Jiangnan' ('Jiangnan lu'), and an Alternate Ending to the Tang”. Journal of Song-Yuan Studies. 46: 29—55. S2CID 165211485. doi:10.1353/sys.2016.0003. 
• Kurz, Johannes L. (2014). „On the Southern Tang Imperial Genealogy”. Journal of the American Oriental Society. 134 (4): 601—620. JSTOR 10.7817/jameroriesoci.134.4.601. doi:10.7817/jameroriesoci.134.4.601 — preko JSTOR. 
• Kurz, Johannes (2012). „The Consolidation of Official Historiography during the Early Northern Song Dynasty”. Journal of Asian History. 46 (1): 13—35. JSTOR 41933604 — preko JSTOR. 
• Kurz, Johannes (1998). „The Invention of a "Faction" in Song Historical Writings on the Southern Tang”. Society for Song, Yuan, and Conquest Dynasty Studies. 28 (28): 1—35. JSTOR 23496061 — preko JSTOR. 
• Kurz, Johannes (1994). „Sources for the History of the Southern Tang (937-975)”. Society for Song, Yuan, and Conquest Dynasty Studies. 24 (24): 217—235. JSTOR 23496127 — preko JSTOR. 
• Lamouroux, Christian (1995). „Crise politique et développement rizicole en Chine : la région du Jiang-Huai (VIIIe – Xe siècles)”. Bulletin de l'École française d'Extrême-Orient (na jeziku: francuski). 82: 145—184. doi:10.3406/befeo.1995.2883. 
• Lee, De-nin D. (2004). „Fragments for Constructing a History of Southern Tang Painting”. Society for Song, Yuan, and Conquest. 34 (34): 1—39. JSTOR 23496260 — preko JSTOR. 
• Li, Man (2016). „Where is 'Yingyou' : the 'Tea Route' between Khitan and Southern Tang and its ports of departure”. National Maritime Research. Shanghai. 2: 31—46. ISBN 978-7-5325-8037-8 — preko Academia.edu. 
• Pak-sheung, Ng (2016). „A Regional Cultural Tradition in Song China: "The Four Treasures of the Study of the Southern Tang" ('Nan Tang wenfang sibao')”. Journal of Song-Yuan Studies. 46: 57—117. S2CID 165887772. doi:10.1353/sys.2016.0004. 
• Woolley, Nathan (2014). „From restoration to unification: legitimacy and loyalty in the writings of Xu Xuan (917–992)”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies. 77 (3): 547—567. doi:10.1017/S0041977X14000536 — preko Cambridge University Press. 
• Kim, Hanshin (2012). The Transformation in State and Elite Responses to Popular Religious Beliefs (Teza). University of California, Los Angeles. 
• Krompart, Robert J. (1973). The Southern Restoration of T'ang: Counsel, Policy, and Parahistory in the Stabilization of the Chiang-Huai Region, 887–943 (Teza). University of California, Berkeley. 
• Standen, Naomi (1994). Frontier crossings from north China to Liao, c.900-1005 (Teza). Durham University. 
• Woolley, Nathan (2010). Religion and Politics in the Writings of Xu Xuan (917-92) (Teza). Australian National University. 
• Ashkenazy, Gary (10. 6. 2015). „Vault Protector Coins.”. Primaltrek – a journey through Chinese culture (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 1. 2020. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Ashkenazy, Gary (16. 11. 2016). „Chinese coins – 中國錢幣”. Primaltrek – a journey through Chinese culture (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 9. 2018. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

Spoljašnje veze

• Kao, Garry (21. 8. 2015). „收藏迷带你深度游钱币博物馆.” (na jeziku: kineski). 蝌蚪五线谱. Arhivirano iz originala 12. 08. 2020. g. Pristupljeno 14. 1. 2020. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Kokotailo, Robert (2018). „Chinese Cast Coins – Southern T'ang Dynasty AD 937–978.”. Calgary Coin & Antique Gallery – Chinese Cast Coins (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 24. 10. 2022. g. Pristupljeno 16. 9. 2018. CS1 održavanje: Format datuma (veza)