Ris

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ris[1]
Canada lynxEurasian lynxIberian lynxBobcat
Četiri vrste risa; od gore levo u smeru kazaljki na satu: kanadski ris (Lynx canadensis), obični ris (L. lynx), iberijski ris (L. pardinus), riđi ris (L. rufus)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Carnivora
Podred: Feliformia
Porodica: Felidae
Potporodica: Felinae
Rod: Lynx
Kerr, 1792.
Vrste

kanadski ris (Lynx canadensis)
obični ris (Lynx lynx)
iberijski ris (Lynx pardinus)
riđi ris (Lynx rufus)

Rasprostranjenost risova

Ris (lat. Lynx)[2] je rod životinja iz porodice mačaka.[3] Ris je bilo koja od četiri vrste (kanadski ris, iberijski ris, obični ris, ili riđi ris) u okviru srednje veličine divlje mačke roda Lynx. Naziv Lynx je nastao u srednjeengleskom preko latinskog od grčke reči λύγξ,[2] koja potiče od indoevropskog korena leuk- („svetlost, sjaj“)[4] u kontekstu luminiscencije njegovih reflektujućih očiju.[4]

Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]

Odrasli risovi su teški od 15 do 30 kilograma. Obični ris je znatno veći od ostalih vrsta risova, a pirinejski (iberijski) je znatno manji od ostalih.

Risovi su mačke srednje veličine, dugih nogu i velikih ušiju sa čupercima na vrhovima i kratkim repom. Sve vrste risova imaju manje ili više izraženu „bradu“, tj. dlake ispod brade koje podsjećaju na bradu ili mašnu. Boja tijela je od svijetlo-smeđe do sive, a povremeno imaju tamnosmeđe pjege, naročito na nogama.

Najmanje vrste su riđi ris i kanadski ris, dok je najveća obični ris, sa značajnim varijacijama unutar vrsta.

Fizičke karakteristike vrsta risa
Vrsta Pol Težina Dužina Visina (na ramenima pri stojanju)
Obični ris mužjaci 18—30 kg (40—66 lb) 81—129 cm (32—51 in) 70 cm (27 12 in)[5]
ženke 18 kg (40 lb)
Kanadski ris oba pola 8—14 kg (18—31 lb) 90 cm (35 12 in) 48—56 cm (19—22 in)[6]
Iberijski ris mužjaci 12,9 kg (28 lb) 85—110 cm (33 1243 12 in) 60—70 cm (23 1227 12 in)[7][8]
ženke 9,4 kg (20 34 lb)
Riđi ris mužjaci 7,3—14 kg (16—30 34 lb)[9] 71—100 cm (28—39 12 in)[9] 51—61 cm (20—24 in)[10]
ženke 9,1 kg (20 lb)

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

U većini aspekata, ponašanje risa podsjeća na ponašanje leoparda. Uglavnom žive samačkim životom, iako ponekad nekoliko risova živi zajedno. Vrlo su divlji i obično ih je teško vidjeti u prirodi. Ponekad napadaju i čovjeka, ali vrlo rijetko, skoro isključivo u slučajevima kada smatraju da su napadnuti.

Sezona parenja je u kasnu zimu, i ženke obično donose na svijet od 2 do 4 mladunca godišnje. Majka odgaja mlade u periodu od oko jedne godine, a poslije toga su samostalni.

Hrane se širokom lepezom manjih životinja, poput ptica, malih sisara i riba, ali i većim sisarima poput ovaca, koza, divokoza, srna pa čak i irvasa.

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Ovaj rod čine četiri vrste: kanadski ris (Lynx canadensis), obični ris (Lynx lynx), iberijski ris (Lynx pardinus) i riđi ris (Lynx rufus). U starijoj literaturi su se često sve vrste risova obuhvatale jednom vrstom, koja se nazivala „sjeverni ris“. Pustinjski ris ili karakal se ponekad takođe svrstava u risove, iako zapravo pripada sasvim drugom rodu. Smatra se da su četiri žive vrste iz roda Lynx evoluirale od Lynx issiodorensis, koji je živeo u Evropi i Africi tokom kasnog pliocena do ranog pleistocena. Pliocenski felid Felis rexroadensis iz Severne Amerike je predložen kao još raniji predak; međutim, ova vrsta je bila veća od bilo koje žive vrste i trenutno nije klasifikovana kao pravi ris.[11][12]

Obični ric[uredi | uredi izvor]

obični ris

Od četiri vrste risa, obični ris ris ( lynx) je najveći po veličini. Poreklom je iz evropskih, centralnoazijskih i sibirskih šuma. Dok je njegov status očuvanosti klasifikovan kao „najmanje zabrinjavajući“, populacije običnog risa su smanjene ili istrebljene iz većeg dela Evrope, gde se sada ponovo uvodi. Tokom leta, obični ris ima relativno kratku, crvenkastu ili smeđu dlaku koja se tokom zime zamenjuje mnogo debljom srebrno-sivom do sivkasto-braon dlakom. Ris lovi vrebajući i skačući na svoj plen, u čemu mu pomaže neravna, šumovita zemlja u kojoj živi. Omiljeni plen risa u njegovom šumskom staništu je srna. Međutim, hraniće se bilo kojom životinjom koja se čini najlakšom za lov, jer je oportunistički grabežljivac slično svojim rođacima.[11]

Kanadski ris[uredi | uredi izvor]

Kanadski ris

Kanadski ris (Lynx canadensis) je severnoamerička mačka koja se prostire u šumama i regionima tundre[13] širom Kanade i Aljaske, kao i u nekim delovima severnih Sjedinjenih Država. Istorijski gledano, kanadski ris se kretao od Aljaske preko Kanade do mnogih severnih američkih država. U istočnim državama boravio je u prelaznoj zoni u kojoj su borealne četinarske šume ustupile mesto listopadnim šumama.[14] Do 2010. godine, nakon 11-godišnjih napora, uspešno je ponovo uveden u Kolorado, gde je bio istrebljen tokom 1970-ih.[15][16][17] Godine 2000, američka služba za ribu i divlje životinje proglasila je kanadskog risa ugroženom vrstom u nižih 48 država.[18]

Kanadski ris je dobar penjač i plivač; konstruiše gruba skloništa ispod oborenog drveća ili stena. Ima gustu dlaku i široke šape, i dvostruko je efikasniji od riđeg risa u podržavanju svoje težinu na snegu. Kanadski ris se hrani skoro isključivo američkim belim zečevima; njegova populacija u velikoj meri zavisi od populacije ove plena. Takođe lovi sisare i ptice srednje veličine ako se smanji broj zečeva.[13]

Iberijski ris[uredi | uredi izvor]

Iberijski ris

Iberijski ris (Lynx pardinus) je ugrožena vrsta koja potiče sa Pirinejskog poluostrva u južnoj Evropi. Bila je to najugroženija vrsta mačaka na svetu,[19] ali su konzervacioni napori promenili njen status iz kritičnog u ugroženi. Prema portugalskoj konzervacionoj grupi za očuvanje SOS, ako ova vrsta izumre, biće to prvo izumiranje mačaka od smilodona pre 10.000 godina.[20] Ova vrsta je nekada bila klasifikovana kao podvrsta običnog risa, ali se sada smatra zasebnom vrstom. Obe vrste su se javljale zajedno u srednjoj Evropi u epohi pleistocena, razdvojene izborom staništa.[21] Veruje se da je iberijski ris evoluirao od Lynx issiodorensis.[22]

Napori za očuvanje[uredi | uredi izvor]

Godine 2004, pregled španske vlade pokazao je da postoje samo dve izolovane umnožavajuće populacije iberijskog risa u južnoj Španiji, ukupno oko 100 risova (uključujući samo 25 plodnih ženki).[23] Sporazumom koji su 2003. godine potpisali Špansko ministarstvo za životnu sredinu i Andaluzijski savet za životnu sredinu nastoji se uzgajati iberijski ris u zatočeništvu.[23] Tri mladunca iberijskog risa rođena su u okviru španskog programa 2005. godine u objektu Centro El Asebuče u Nacionalnom parku Donjana.[23]

Kao rezultat programa španske vlade i napora drugih (kao što su WWF i EU Životni projekti), iberijski ris se „oporavio od ivice izumiranja“;[24] od 2000. do 2015. godine, populacija iberijskog risa se više nego utrostručila.[25] IUCN je ponovo procenio vrstu iz „kritično ugrožene“ u „ugroženu“ 2015. godine.[24] Popis vrsta iz 2014. pokazao je 327 životinja u Andaluziji u „područjima ponovnog uvođenja“ Sijera Morena i Montes de Toledo (Kastilja-La Manča, Španija), dolini Matahel (Estremadura, Španija) i dolini Gvadijana (Portugalija).[24]

Riđi ris[uredi | uredi izvor]

Riđi ris

Riđi ris (Lynx rufus) je severnoamerička divlja mačka. Sa 13 priznatih podvrsta, riđi ris je uobičajen širom južne Kanade, kontinentalnih Sjedinjenih Država i severnog Meksika.[26] Poput običnog risa, njegov status očuvanosti je „najmanja briga“.[27] Riđi ris je prilagodljiv grabežljivac koji naseljava listopadne, četinarske ili mešovite šume, ali za razliku od drugih risova, ne zavisi isključivo od dubokih šuma i kreće se od močvara i pustinjske zemlje do planinskih i poljoprivrednih područja, pri čemu njegov pegavi kaput služi kao kamuflaža.[28] Populacija risova zavisi prvenstveno od populacije njihovog plena.[29] Bez obzira na to, risove često ubijaju veći predatori kao što su kojoti.[30]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wozencraft, W.C. (2005). „Order Carnivora”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 541—542. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  2. ^ a b „Definition of lynx from Oxford Dictionary”. Oxford Dictionaries. Arhivirano iz originala 12. 04. 2016. g. Pristupljeno 5. 10. 2010. 
  3. ^ „lynx — Definition from Longman English Dictionary Online”. Longman Dictionary. Pristupljeno 5. 10. 2010. 
  4. ^ a b „Lynx”. Pristupljeno 5. 10. 2010. 
  5. ^ Jackson, Peter (24. 4. 1997). „Eurasian lynx”. lynx.uio.no. Arhivirano iz originala 27. 5. 2007. g. Pristupljeno 28. 5. 2007. 
  6. ^ politis (2016-04-04). „Animal Facts: Canada Lynx”. Canadian Geographic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-01-01. 
  7. ^ „Iberian lynx – Lynx pardinus. Species Data Sheets. United Nations Environment ProgrammeWorld Conservation Monitoring Centre. 2004. Arhivirano iz originala 10. 5. 2008. g. 
  8. ^ Johnson, Christopher (2011). „Lynx pardinus – Spanish lynx”. Animal Diversity Web. University of Michigan Museum of Zoology. Pristupljeno 29. 5. 2011. 
  9. ^ a b Sparano, Vin T. (septembar 1998). Complete Outdoors Encyclopedia. St. Martin's Press. str. 228. ISBN 0-312-19190-1. 
  10. ^ Cahalane, Victor H (1. 3. 2005). Meeting the Mammals. Kessinger Publishing. str. 64. ISBN 1-4179-9522-X. 
  11. ^ a b Sunquist, Mel; Sunquist, Fiona (2002). Wild cats of the World. Chicago: University of Chicago Press. str. 153. ISBN 0-226-77999-8. 
  12. ^ Werdelin, Lars (1981). „The evolution of lynxes” (PDF). Annales Zoologici Fennici. 18 (1): 37—71. 
  13. ^ a b „Canada lynx, American lynx”. Science & Nature: Animals – Wildfacts. BBC. 25. 7. 2008. Pristupljeno 29. 5. 2011. 
  14. ^ „Canada Lynx”. Science & Nature: Animals – Wildfacts. National Wildlife Federation. Arhivirano iz originala 17. 02. 2013. g. Pristupljeno 1. 3. 2013. 
  15. ^
    Banda, P. Solomon (18. 9. 2010). „Lynx reintroduction ruled a success in Colorado”. The Denver Post. Associated Press. Pristupljeno 18. 9. 2010. 
    „Colorado: Lynx No Longer Missing”Neophodna novčana pretplata. New York Times. Associated Press. 17. 9. 2010. str. A13. Arhivirano iz originala 2022-01-03. g. Pristupljeno 29. 5. 2011. 
  16. ^ „DOW Declares Colorado Lynx Reintroduction Program a Success” (Saopštenje). Colorado Division of Wildlife. 17. 9. 2010. Arhivirano iz originala 18. 7. 2011. g. Pristupljeno 18. 9. 2010. 
  17. ^ „Success of the Lynx Reintroduction Program”. Colorado Division of Wildlife. 7. 9. 2010. Arhivirano iz originala 27. 8. 2010. g. Pristupljeno 18. 9. 2010. 
  18. ^ „§ 17.40 Special rules—mammals” (PDF). 65 Federal Register 16051 16086. National Archives and Records Administration. 24. 3. 2000. str. 35. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 10. 2011. g. Pristupljeno 30. 5. 2011. 
  19. ^ Ward, Dan (12. 12. 2008). „LynxBrief” (PDF). IberiaNature. Pristupljeno 30. 5. 2011. 
  20. ^ Gonçalves, Eduardo (21. 4. 2002). „Captured cubs hold future of Europe's tiger”. The Guardian. London. Pristupljeno 14. 11. 2010. 
  21. ^ „Iberian lynx (Lynx pardinus)”. Cat Specialist Group Species Accounts. IUCN – The World Conservation Union. 1996. Arhivirano iz originala (Page navigation contains an imagemap) 24. 7. 2011. g. Pristupljeno 29. 5. 2011. 
  22. ^ Kurtén, Björn (1968). Pleistocene Mammals of Europe. 
  23. ^ a b v First captive-bred birth of Iberian lynx, World Wide Fund for Nature (March 30, 2005).
  24. ^ a b v Species Profiles: Mammals: Iberian lynx Arhivirano 2011-12-31 na sajtu Wayback Machine World Wide Fund for Nature (accessed March 21, 2015).
  25. ^ Two Iberian lynx cubs born in Spanish reintroduction program, Reuters (April 29, 2015).
  26. ^ Zielinski, William J.; Kucera, Thomas E. (1998). American Marten, Fisher, Lynx, and Wolverine: Survey Methods for Their Detection. USA: Diane Publishing. str. 74. ISBN 978-0-7881-3628-3. 
  27. ^ Kelly, M.; Morin, D.; Lopez-Gonzalez, C. A. (2016). Lynx rufus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T12521A50655874. 
  28. ^ Hamilton, William J.; Whitaker, John O. (1998). Mammals of the Eastern United States. Cornell University Press. str. 493–496. ISBN 0-8014-3475-0. 
  29. ^ „Deletion of Bobcat (Lynx rufus) from Appendix II” (PDF). Thirteenth Meeting of the Conference of the Parties, Proposal 5. Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora. oktobar 2004. Arhivirano iz originala (PDF) 2. 11. 2013. g. Pristupljeno 31. 5. 2007. 
  30. ^ Fedriani, J. M., T. K. Fuller, R. M. Sauvajot and E. C. York. 2000. Competition and intraguild predation among three sympatric carnivores. Oecologia, 125:258–270.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]