Saborna crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Pirotu
Saborna crkva Uspenja Presvete Bogorodice | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Osnivanje | 1870. |
Sjedište | Pirot |
http://www.sabornapirot.org/ | |
Statistika | |
Eparhija | niška |
Saborna crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Pirotu je pravoslavni hram u Pirotu u naselju Tijabara. Gradnja je počela 1868. godine a završena 1870. godine. Na tom mestu je ranije bila Stara pravoslavna crkva iz 1834. godine. Ovu crkvu je gradio tzv. majstor Andreja Damjanović[1]. Osnova Crkve jeste trobrodno bazilikalno rešenje sa tremom. Građena je u romantičarskom stilu ali ima i barokne, vizantijske i romanske motive.
Prema natpisu sa ploče iznad ulaznih vrata, hram je izgrađen dobrovoljnim prilozima „blagočestivih, pravoslavnih hrišćana Pirota i okoline, zalaganjem gospodina Živka Antića- Svinjara”. Za razliku od Stare crkve u Pazaru, koja je zbog ograničenja propisanih od strane turskih vlasti ukopana u zemlju, hram posvećen Uspenju Presvete Bogorodice se slobodno uzdiže u visine slaveći ime Božje i svoje Zaštitnice.
Već naredne godine oslikana je ktitorska ikona Bogorodica Portaitisa, dar Terzijskog esnafa, rad Nikolaja Ivanova, slikara čuvene slikarske Samokovske škole. Saradnja sa ovom školom se nastavlja i 1872. godine, kada je u duborezu izrađen predivni ikonostas, rad još jednog Samokovskog umetnika, Stojče Fankova (1810-1894). Sa pomaganjem izgradnje hrama nastavljeno je i kasnije, u vidu novčane pomoći za održavanje crkve ili pak darivanjem potrebnih predmeta za nesmetano bogosluženje i uređenje crkve. Bogorodica Mlekopitateljnica ukras Tijabarske crkve, dar je obitelji Svetog Jovana Zlatoustog sa Svete gore Atonske. Živopisana je i osvećena 1914. godine, za vreme nastojatelja Kirila. Velika rekonstrukcija Hrama je početa 2013. godine a završena 2015. godine.
Slava ovog Hrama je 28. avgusta kada je ujedno i slava grada Pirota.
Riznica bogoslužbenih predmeta
[uredi | uredi izvor]Među bogoslužbenim predmetima Saborne crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Pirotu nalaze se:
- Anafornik iz 1847 od srebra, načinjen u form i zdele sa imenima crkvenih epitropa.[2]
- Putir sa imenom Goge Cuponje na stopi. Ova ličnost pominje se u Tefteru Nišavske mitropolije krajem četrdesetih godina 19. veka, kada se može datovati i izrada ovog kovanog predmeta.[2]
- Putir od masivnog kovanog i iskucavanog srebra iz 1859. godine, koji je dar monahinje Jefimije.[2]
- Bogorodica Mlekopitateljnica, dar porodice Svetog Jovana Zlatoustog sa Svete gore Atonske.
Galerija
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Bogdan Nestorović, Arhitektura Srbije u 14. veku, Art pres, Niš, 2006