Pređi na sadržaj

Severni Ontario

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Severni Ontario
(Northern Ontario),
(Nord de l'Ontario)
Primarni region
██ Statistička oblast (geografsko područje severno od French Rivera) ██ Prošireno administrativno područje

██ Statistička oblast (geografsko područje severno od French Rivera) ██ Prošireno administrativno područje
Država Kanada
Provincija Ontario
Površina
 • Ukupno806,707,51 km2 (311,471,51 sq mi)
Stanovništvo (2016)
 • Ukupno780,140
 • Gustina0,9/km2 (2/sq mi)
Najveći gradVeliki Sadberi
161.647 (2016)
Najviša tačkaIšpatina
(693 m)
Najduža rekaAlbani
(980 km)
Vlada Ontarija
Lista MPs
  • Čarli Angus
  • Pati Hajdu
  • Karol Hjus
  • Vivijan Laponte
  • Erik Melilo
  • Entoni Rota
  • Markus Pavlovski
  • Mark Sere
  • Teri Šehan
Lista MPPs
  • Žil Bison
  • Gaj Burgonj
  • Vik Fedeli
  • Frans Želinas
  • Majkl Gravel
  • Sol Mamakva
  • Mičel Manta
  • Džudit Monte Farel
  • Greg Rikford
  • Ros Romano
  • Džon Vantof
  • Džejmi Vest

Severni Ontario (engl. Northern Ontario, fr. Nord de l'Ontario), je primarni region provincije Ontario u Kanadi, a drugi primarni region je južni Ontario. Većina glavnog geografskog regiona nalazi se na delu glavnog geološkog Kanadskog štita, ogromne stenovite visoravni koja se nalazi uglavnom severno od jezera Huron (uključujući Džordžijanski zaliv), Francuske reke, jezera Nipising i reke Matava. Statistički region se prostire južno od reke Matava i obuhvata ceo okrug Nipising. Južni deo ovog okruga leži na delu geološkog grenvilskog štita koji zauzima prelazno područje između severnog i južnog Ontarija. Prošireni federalni i pokrajinski administrativni regioni severnog Ontarija imaju svoje granice još južnije u tranzicionoj oblasti koje variraju u zavisnosti od politike i zahteva njihove vlade. Vladina odeljenja i agencije Ontarija, kao što su Plan rasta za Severni Ontario i Korporacija fonda za nasleđe Severnog Ontarija, definišu Severni Ontario kao sva područja severno od, uključujući okruge Peri sound i Nipising, u političke svrhe,[1][2] dok savezna vlada, ali ne i pokrajinska, takođe uključuje okrug Muskoka.

Statistički region ima kopnenu površinu od 806.000 km2 (310.000 mi2) i čini 88 procenata kopnene površine Ontarija, ali sa populacijom od samo 780.000 ljudi sadrži samo oko šest procenata stanovništva pokrajine.[3] Klimu karakterišu ekstremne temperature, izuzetno hladno zimi i vruće leti. Glavne industrije su rudarstvo, šumarstvo i hidroelektrana.

Za neke svrhe, severni Ontario je i dalje podeljen na severoistočni i severozapadni Ontario. Kada se region podeli na ovaj način, tri najzapadnija okruga (Rejni River, Kenora i Tander Bej) čine „Severozapadni Ontario“, a ostali okruzi čine „Severoistočni Ontario“. U Severoistočnom Ontariju živi dve trećine stanovništva Severnog Ontarija.

Početkom 20. veka, severni Ontario je često nazivan „Novi Ontario“, ovo ime je vremenom nestalo zbog kolonijalnih konotacija. (Na francuskom, međutim, region se i dalje može nazivati Novel-Ontario „(-Ontario)”, iako se Le Nord de l'Ontario i Ontario-Nord „(le Nord de l'Ontario and Ontario-Nord)” sada češće koriste.)

Teritorijalna evolucija[uredi | uredi izvor]

One oblasti koje su činile deo Nove Francuske u „Novoj zemlji”, u suštini slivovima reke Otave, jezera Huron i jezera Superior, Britanci su preuzeli Pariskim ugovorom (1763). Ove oblasti su tada postale deo Gornje Kanade od 1791. godine a zatim provincije Kanade između 1840. i 1867. godine.

U vreme uspostavljanja Kanadske konfederacije 1867. godine, deo severnog Ontarija koji leži južno od Laurentijanske podele bio je deo Ontarija, dok je deo severno od podele bio deo zasebne britanske teritorije Rupertove zemlje. Granice provincije su privremeno proširene na sever i zapad 1874. godine, dok je region Šumskog jezera ostao predmet graničnog spora između Ontarija i Manitobe. Region je potvrđen kao pripadajući Ontariju odlukom Sudskog komiteta državnog saveta 1884.[4] i potvrđen „Zakonom o Kanadi” (O granicama Ontarija) iz 1889. Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, koji je postavio novu severnu pokrajinu granica na reci Albani.

Preostali najseverniji deo provincije, od reke Albani do zaliva Hadson, prebačen je u provinciju sa severozapadnih teritorija od strane Parlamenta Kanade Zakonom o proširenju granica Ontarija iz 1912. Ovaj region je prvobitno uspostavljen kao Distrikt Patricia, ali je spojen sa okrugom Kenora 1937. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Procvat rudarstva početkom dvadesetog veka privukao je mnoge frankofone u severoistočni Ontario, a francuski se još uvek tamo široko govori. Iako kanadski ustav nikada nije zahtevao da pokrajina Ontario prizna francuski kao službeni jezik, vlada pruža pune usluge na francuskom jeziku svakom građaninu, stanovniku ili posetiocu koji to želi, uključujući komunikacije, škole, bolnice, socijalne usluge i sudovima, prema Zakonu o uslugama francuskog jezika iz 1986. Dvojezičnost je veća od kanadskog proseka – 2011. godine 180.020 ljudi, ili 24,6% stanovništva, govorilo je i engleski i francuski. Bilo je i 8.910 ljudi, ili 1,2% stanovništva, koji su govorili samo francuski. Ceo severoistočni Ontario, sa izuzetkom ostrva Manitoulin, označen je kao područje usluga na francuskom jeziku, kao i nekoliko pojedinačnih opština na severozapadu. Ostrvo Manitulin, iako nije zvanično određeno kao područje pružanja usluga na francuskom jeziku, funkcioniše kao deo dvojezičnih usluga, jer većinu usluga pokrajinske vlade prima iz sedišta okruga Sadberi u Espanoli, umesto da funkcioniše kao nezavisna jurisdikcija.

Vlada Kanade daje istu važnost francuskom i engleskom jeziku po svim pitanjima. U 2011. godini, 10,2% ljudi u severnom Ontariju govorilo je francuski, mada je težište francuskog govora uglavnom u severoistočnom delu Ontarija.

Kanadski popis iz 2016. pokazao je da je stanovništvo severnog Ontarija imalo 780.140 stanovnika. Tokom popisa stanovništva u Kanadi 2011. godine, podaci nisu uključivali 17 nepotpuno popisanih indijanskih rezervata širom regiona. U četiri rezervata popis nije obavljen zbog nedostatka dozvole, a još 13 u severozapadnom Ontariju popis nije obavljen zbog evakuacija izazvanih šumskim požarima. Popis je kasnije usklađen sa ciframa za ove rezervate i one pokazuju ukupan broj od 11.435 stanovnika. Srednja starost za severni Ontario u 2011. bila je 43,9 godina. U 2011. je bilo 43.670 imigranata, što predstavlja 5,8% stanovništva, što je manje sa 6,8% u 2006. godini.

Region takođe ima značajnu populaciju pripadnika Prvih nacija, prvenstveno naroda Odžibva, Kri i Odži-Kri, sa manjim zajednicama Nipising, Algonkuin, Otava i Saltuk.

U 2016, severozapadni Ontario je bio 71% belaca, 26,2% domorodačkih i 2,8% vidljivih manjina. Najveće vidljive manjinske grupe u regionu bile su južnoazijske (0,5%), crne (0,4%), Kinezi (0,4%), filipinci (0,4%) i jugoistočne Azije (0,3%)[33].[5] Severoistočni Ontario je bio 82,5% belaca, 15% autohtonih i 2,5% vidljivih manjina. Najveće vidljive manjinske grupe bile su južnoazijski (0,6%), crnci (0,6%) i Kinezi (0,4%).[6]

Popis stanovništva iz 2001. godine pokazao je katolicizam kao najčešće praktikovanu religiju u severnom Ontariju (50,8%). Katedrala „Prešes blad” u Su Sent Mariju je zvanična katedrala za biskupiju. Međutim, prokatedrala „Uspenja Gospodnjeg” u Nort Beju deluje kao nezvanična Episkopska stolica za eparhiju Solt Sent Mare.

Jezici koji su imali najmanje 1.000 izvornih govornika (jedan maternji jezik) u severnom Ontariju 2006. su:

2011 % 2006 %
1. Engleski 533.980 73,94% 525.230 70,98%
2. Francuski 125.675 17,40% 131.450 17,76%
3. Italijanski 11.245 1,56% 14.560 1,97%
4. Odžibe 10.570 1,46% 10.655 1,44%
5. Odži-Kri 6.325 0,88% 6.120 0,83%
6. Finski 5.615 0,78% 7.130 0,96%
7. Nemački 5.125 0,71% 6.275 0,85%
8. Kri 3.485 0,48% 3.150 0,43%
9. Poljski 2.700 0,37% 3.655 0,49%
10. Ukrajinski 2.475 0,34% 3.950 0,53%
11. Kineski 1.620 0,22% 1.945 0,26%
12. Holandski 1.400 0,19% 1.790 0,24%
13. Španski 1.140 0,16% 1.035 0,14%
14. Portugalijski 1.100 0,15% 1.395 0,19%
15. Hrvatski 945 0,13% 1.160 0,16%
Etničko poreklo (2016)[7][8] Populacija Procenat
Kanađani 287.835 36,9%
Francuzi 204.775 26,2%
Englezi 185.075 23,7%
Irci 142.055 18,2%
Škoti 138.470 17,7%
Prvi narodi 104.945 13,5%
Nemci 74.195 9,5%
Italian 62.405 8,0%
Ukrajinci 42.795 5,5%
Metisi 37.290 4,8%
Finci 33.490 4,3%
Poljaci 28.160 3,6%
Holanđani 23.340 3,0%
Šveđani 15.905 2,0%
Britanci 13.340 1,7%
Velšani 11.145 1,4%
Norvežani 10.075 1,3%

Religija u severnom Ontariju po popisu iz 2001.

Religija Broj ljudi %
Ukupno 729.210 100
Katolici 370.305 50,8
Protestanti 241.145 33,2
Ateisti 95.610 13,2
Ostali hrišćani 11.825 1,6
Ostale religije* 3.540 0,5
Pravoslavni 3.425 0,5
Muslimani 990 0,1
Budisti 820 0,1
Hindu 535 0,1
Jevreji 505 0,1
Istočnjačke religije 455 0,1
Siki 65 0,0
  • Napomena: Druge religije su uglavnom duhovnosti Prvih nacija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ontario, Government of. „Places to Grow - Growth Plan for Northern Ontario Text”. www.placestogrow.ca. Arhivirano iz originala 28. 10. 2017. g. Pristupljeno 2. 5. 2018. 
  2. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2017-03-17. g. Pristupljeno 2017-03-17. 
  3. ^ "„Politička divljina”, Severni Ontario ima dugu istoriju otuđenja. Sada sve veći hor poziva Sever da preuzme kontrolu nad svojom ekonomskom i političkom budućnošću". Ottawa Citizen, October 6, 2007.
  4. ^ ONTARIO-MANITOBA BOUNDARY CASE „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2012-10-04. g. Pristupljeno 2013-01-18. 
  5. ^ „Census Profile, 2016 Census Northwest [Economic region], Ontario”. Statistics Canada. 8. 2. 2017. Pristupljeno 2. 2. 2020. 
  6. ^ „Census Profile, 2016 Census Northeast [Economic region]”. Statistics Canada. 8. 2. 2017. Pristupljeno 2. 2. 2020. 
  7. ^ Government of Canada, Statistics Canada (2017-02-08). „Census Profile, 2016 Census Northeast [Economic region], Ontario and Ontario [Province]”. www12.statcan.gc.ca. Pristupljeno 2020-01-24. 
  8. ^ Government of Canada, Statistics Canada (2017-02-08). „Census Profile, 2016 Census - Northwest [Economic region], Ontario and Ontario [Province]”. www12.statcan.gc.ca. Pristupljeno 2020-01-24. 

Beleške[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]