Stevan Moljević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stevan Moljević
Lični podaci
Datum rođenja(1888-01-06)6. januar 1888.
Mesto rođenjaRudo, Austrougarska
Datum smrti15. novembar 1959.(1959-11-15) (71 god.)
Mesto smrtiSremska Mitrovica, FNR Jugoslavija

Dr Stevan Moljević (Rudo, 6. januar 1888Sremska Mitrovica, 15. novembar 1959) bio je srpski i jugoslovenski pravnik, advokat, političar i publicista, predsednik Jugoslovensko-francuskog kluba, predsednik Jugoslovensko-britanskog kluba, predsednik Rotari internacional kluba i član Centralnog nacionalnog komiteta Jugoslavije u Drugom svetskom ratu.[1] Autor je dela Homogena Srbija.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a gimnaziju u Zagrebu, a potom i pravni fakultet, i doktorat. Još kao gimnazijalac pristupio je omladinskom srpskom pokretu koji se borio protiv Austrijske Monarhije i protiv Aneksije BiH. U Banjoj Luci je organizovao društvo „Soko“ i udruženje „Pobratimstvo“.[1] Kao srpskog intelektualca, austrougarske vlasti ga na Banjalučkom procesu 1916. za veleizdaju osuđuju na zatvorsku kaznu koju je odrobijao sve do sloma Carevine.

Godine 1918. bio je, inicijator ujedinjenja BiH u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.[1] Dr Moljević je 1922. osnovao Jugoslovenski-francuski klub i bio predsednik kluba 17 godina. U Banjaluci 1929. godine osnovao je kulturno društvo „Zmijanje“.[1] Zalagao se se i za podizanje spomenika Petra Kočiću. Francuska država mu je dodelila tri odlikovanja, među kojima i Orden Legije časti, dobijen 1937. povodom 20. godišnjice od osnivanja Kluba u Banjaluci. Klub je osnovan i u Prijedoru. Osnovao je i Jugoslovensko-britanski klub i bio predsednik pet godina.[1] Dr Moljević je bio osnivač Rotari internacional kluba čiji je takođe bio predsednik. U knjizi Dr Dragoja Todorovića „Ujedinjeno srpstvo“ navodi se da je Moljević bio mason i predsednik rotari kluba. Po stvaranju Srpskog kulturnog kluba u Beogradu, postao je predsednik banjalučkog odbora kluba i na tom položaju ostao sve do početka novog rata.

Projekat proširene Jugoslavije i Homogene Srbije u njoj po Moljeviću.

Posle proglašenja NDH, napušta Bosnu i odlazi u Crnu Goru. U junu 1941. napisao je projekat „Velika Srbija“, a u avgustu 1941. izabran je za člana Centralnog nacionalnog komiteta.[1] U Srbiju dolazi u aprilu 1942, a sa Dražom Mihailovićem se prvi put sastaje na Zlataru maja 1942. U oktobru 1942. odlazi u Vrhovnu Komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO) u Crnoj Gori i sa Mihailovićem se ponovo vraća u Srbiju u leto 1943.

Bio je urednik lista „Ravna Gora“ i jedan od inicijatora Svetosavskog kongresa u Ba, kada je bio jedan od tvoraca rezolucije. Nakon kongresa izbran je u odbor trojice i predsednika Izvršnog odbora CNK Kraljevine Jugoslavije. Na tom položaju bio je savetnik Mihailovića sve do napuštanja Srbije i odlaska u Bosnu. U martu 1945. podneo je ostavku, da bi ga u okolini Bosanske Krajine zarobile snage Jugoslovenske armije. Na suđenju Draži Mihailoviću u Beogradu 1946. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Moljević drugi sleva (Beogradski proces)

Umro je kao težak bolesnik na robiji u Sremskoj Mitrovici 15. novembra 1959.

„Preseljavanje i izmena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali i u prošlom ratu, a naročito u ovom sadašnjem, na svemu području na kome su Srbi i Hrvati bili izmešani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenje Srba.“[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ User, Super. „Stevan Moljević”. www.sozeb.org (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-01-15. 
  2. ^ Homogena Srbija (O granicama, društvenom uređenju i spoljnjoj politici „Velike Srbije“ u obnovljenoj Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata), Stevan Moljević, 1941.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]