Pređi na sadržaj

Tartan (dezen)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tartan
različiti dezeni tartana
Gajdaš Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva (RAF) u uniformi

Tartan ( škotgel. breacan  [ˈPɾʲɛkkәn]) ( irski : breacán) je tkanina kariranog dezena koji se sastoji od ukrštenih horizontalnih i vertikalnih pruga različite širine i u više boja. Najčešće povezuje sa škotskom narodnom nošnjom,[1] ali je karakterističan i za irsku. Prvobitni tartani tkali su se od vune, dok se danas izrađuju od različitih materijala. Tradicionalni tartani imaju više dezena sa tačno određenim brojem, rasporedom i bojama niti koje formiraju pruge. Dezeni škotskih tartana obično predstavljaju klanove, dok irski tartani predstavljaju okrug ili regiju u kojoj je klan nastao.[2]

Danas tartan više nije ograničen na tekstil, već se koristi i kao naziv za sam uzorak, koji se pojavljuje na medijima kao što su papir, plastika, ambalaža i zidne obloge.[3]

Etimologija i terminologija[uredi | uredi izvor]

Engleska i škotska reč "tartan" najverovatnije potiče od francuskog tartarin što znači „tatarsko platno“.[4] Takođe postoje mišljenja da se „tartan“ može izvesti iz savremenog škotskog pojma tarsainn,[5] što znači "ukršteno". Danas se izraz "tartan" obično odnosi na ove karakteristične šarene karirane dezene, iako prvobitni tartan nije morao da ima bilo kakvu šaru. U izvorima iz 30-ih godina 19. veka još se mogu naći opisi tartana kao jednobojnog i bez šara.[6] Na škotskom gelskom ovakva šarena tkanina naziva se breacan, što znači "mnogo boja".

Kombinacija pruga i boja u jednom dezenu tartana naziva se set ili garnitura. Jedan set se sastoji od niza tkanih niti određenih boja, koje se ukrštaju pod pravim uglom.[6]

Danas se izraz tartan uopšteno koristi za opisivanje dezena i ne ograničava se samo na tekstil.[6] U Severnoj Americi za opisivanje tartan tkanine obično se koristi izraz karirano.[7] Na engleskom jeziku karirano se kaže plaid, što je izvedeno iz gelskog plaide - ćebe.[8] Ova reč je prvobitno označavala bilo koji pravougaoni odevni predmet, ponekad sačinjen od tartana, posebno za veliki kilt (preteča današnjeg kilta), a ponekad i samo ćebe.[7]

Izrada tartana[uredi | uredi izvor]

Tkanje tartana na žakarovom razboju

Do sredine 19. veka, tartani škotskih Gorštaka bili su povezani samo sa regionima ili okruzima, a ne sa bilo kojim posebnim škotskim klanom. U to vreme su, kao i druge tkanine, tartan izrađivali lokalni tkači i uglavnom su koristili prirodne boje, dostupne na tom području. Sintetičke boje tada još nisu postojale, a transport uvoznih boja sa velike udaljenosti bio je izuzetno skup. Karirani dezeni su bili različiti, odabrani po želji kupca i bez posebne veze sa pripadnošću. Tek sredinom 19. veka stvoreni su mnogi dezeni koji su veštački povezani sa škotskim klanovima, porodicama ili institucijama koje su (ili su želeli da stvore takav utisak) na neki način povezani sa škotskim nasleđem.[9] Viktorijanska sklonost prema sistematizaciji i novim, jarkim sintetičkim bojama, koje su tada već bile dostupne, stvorili su novi, nostalgični pogled na škotsku istoriju.

Šema jednostavnog keper tkanja - nit potke prolazi preko i ispod dve niti osnove, svaki put napredujući po jednu nit

Tartan se izrađuje od prethodno obojene pređe. Tka se jenostavnim keper tkanjem, gde se niti niti osnove i potke ukrštaju pod pravim uglom: dve niti potke preko - dve niti potke ispod osnove. Pri svakom prolazu nit potke napreduje po jednu nit, čime se formiraju vidljive dijagonalne linije na kojima se ukrštaju različite boje. Ovo ukrštanje niti različitih boja vizuelno stvara nove boje, dobijene mešanjem stvarnih. Dobijeni blokovi boja ponavljaju se vertikalno i horizontalno u prepoznatljivom dezenu kvadrata i pruga, poznatom kao set.[7]

Primer mešanja boja ukrštenih niti: kod ovog primera tri osnovne boje (crvena, siva i bela) stvaraju ukupno 6 nijansi

Boje tartana[uredi | uredi izvor]

Svaka nit osnove ukršta se sa svakom niti potke pod pravim uglom. Tamo gde se ukrštaju niti iste boje dobijaju se jednobojna polja, dok ukrštene niti različitih boja daju mešavinu te dve boje. Dakle, set od dve osnovne boje proizvodi tri različite boje, uključujući jednu mešavinu. Ukupan broj boja, uključujući i mešavine, proporcionalno se povećava sa povećanjem broja osnovnih boja. Tako set od šest osnovnih boja daje petnaest mešavina, što stvara paletu od ukupno dvadeset i jedne različite boje. To znači da što se više pruga i boja koristi, tartan uzorak postaje zamagljeniji i prigušeniji.[6][10]

Dezeni na tartanu uglavnom su simetrični, ali ima i onih asimetričnih. Takođe, neki tartani nemaju potpuno isti set za osnovu i potku.

Dezen tartana se beleži brojem niti svake boje koje se pojavljuju u setu. Broj niti ne definiše samo širinu pruga u setu, već i boje koje se koriste. Na primer, broj niti "K4 R24 K24 Y4" odgovara šemi 4 crne niti, 24 crvene niti, 24 crne niti, 4 žute niti.[11] Obično je broj niti paran, što olakšava samu izradu.[3] Iako su brojevi niti specifični za svaki uzorak, oni se mogu izmeniti u određenim okolnostima, u zavisnosti od željene veličine tartana. Na primer, set niti koji pravi dezen širine oko 6 in (15 cm) može biti prevelik da ceo stane, na primer, na kravatu. U tom slučaju potrebno je proporcionalno smanjiti broj niti, kako bi se dobio sitniji dezen, širine oko 3 in (7,6 cm).[11]

Nijanse boja[uredi | uredi izvor]

Nijanse boja u tartanu mogu se menjati, čime se dobijaju varijacije jednog istog dezena. Ove nijanse označavaju se kao: moderne, drevne i prigušene, a izrazi se koriste samo za sintetičke boje.[12]

Moderne boje
Pojam opisuje tartan koji je obojen isključivo sintetičkim bojama, nikada prirodnim. Sredinom 19. veka sintetičke boje počele su da smenjuju prirodne jer su bile lakše za upotrebu i ekonomičnije za rastuću industriju tartana. Sintetičke boje su, u odnosnu na prirodne, jarkije. Kod modernih boja dezeni kreirani kombinacijom plave, crne i zelene boje mogu biti nejasni i mutni.
Drevne boje
Pojam se odnosi na svetlije nijanse tartana. Ove nijanse treba da predstave izbledele boje, koje nastaju starenjem tkanine tokom vremena.
Prigušene boje
Pojam se odnosi na tartan u nijansama između modernog i drevnog. Iako je ova vrsta bojenja vrlo skorašnja i datira tek s početka 70-ih, smatra se da su ove nijanse najbliže onima koje su se dobijale bojenjem prirodnim bojama koje su se koristile do polovine 19. veka.

Simbolika boja[uredi | uredi izvor]

Ideja da boje u tartanu imaju posebno značenje je novijeg datuma. Jedan takav mit je da su crveni tartani bili „borbeni tartani“, osmišljeni tako da se na njima ne bi videla krv. Tek su nedavno stvoreni tartani, poput kanadskih provincijskih i teritorijalnih tartana (početkom 50-ih) i američkih državnih tartana (početkom 80-ih), koji su dizajnirani sa određenom simbolikom boja. Na primer, zelena boja ponekad predstavlja prerije ili šume, plava može predstavljati jezera i reke, a žuta se ponekad koristi za predstavljanje različitih useva.[13]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorija tartana do 16. veka[uredi | uredi izvor]

Odeća Kelta u južnoj Poljskoj, 3. vek p. n. e.

Danas se tartan uglavnom povezuje sa Škotskom, međutim najraniji dokazi o tartanu pronađeni su daleko od Britanije. Prema tvrdnjama istoričara halštatska kultura srednje Evrope, koja je povezana sa drevnom keltskom populacijom i koja je doživela procvat između 8. i 6. veka pre nove ere, proizvodila je tkanine slične tartanu. Neki izvanredno očuvani komadi tih tkanina su otkriveni 2004. godine u halštatskim rudnicima soli, u blizini Salcburga u Austriji.[5] Tekstilna analiza tkanine pronađene na mumijama iz Tarima u Sinđanu, na severozapadu Kine, takođe je pokazala da je slična onoj iz halštatske kulture gvozdenog doba.[14] Tkanina nalik tartanu pronađena je i na Čerčenskom čoveku, 3000 godina staroj mumiji iz pustinje Takla Makan.[15] Slični arheološki nalazi pronađeni su i u centralnoj Evropi i Skandinaviji.[6]

Najraniji dokumentovani tartan u Britaniji, poznat kao Falkirk tartan, datira iz 3. veka nove ere. Otkriven je u Falkirku u Škotskoj, u blizini Antoninovog zida. Fragment koji se čuva u Nacionalnim muzejima Škotske bio je utisnut u otvor zemljanog lonca u kome se nalazilo skoro 2000 komada rimskih novčića.[16] Falkirk tartan ima jednostavan dizajn u obliku kvadrata od prirodne svetle i tamne vune. Smatra se da su rani oblici tartana poput ovog izmišljeni u predrimsko doba i bili popularni među stanovnicima severnih rimskih provincija[17][18] kao i u drugim delovima severne Evrope, poput Jilanda.[19][20][21]

Rani moderni tartani[uredi | uredi izvor]

Škotski vojnici u trupama Švedske vojske, tokom bitke kod Štetina 1631
Redov i kaplar jednog planinskog puka (oko 1744)

Smatra se da tartan kakav danas poznajemo nije postojao u Škotskoj pre 16. veka. Do kraja 16. veka postoje brojne reference na prugaste ili karirane tkanine, ali se smatra da je tek krajem 17. ili početkom 18. veka došlo do bilo kakve ujednačenosti tartana.[22] Martin Martin, škotski pisac iz 18. veka, je u svom delu "Opis zapadnih ostrva Škotske" (A Description of the Western Islands of Scotland), objavljenom 1703. godine, napisao da se škotski tartani mogu koristiti za razlikovanje stanovnika različitih regija. On je izričito napisao da stanovnici različitih ostrva i kopnenog gorja nisu svi bili isto obučeni, ali da se dezeni i boje različitih tartana razlikuju od ostrva do ostrva.

Retko kada su, tokom vekova, dezeni povezivani sa tkaljama u određenom području. Bilo je uobičajeno da stanovnici Škotskog gorja (highlanders) nose veliki broj različitih dezena tartana. Od 1725. Nezavisna planinska društva (Highland Independent Companies), paravojne jedinice osnovane od pripadnika škotskih klanova po nalogu Vlade, uvele su standardizovani tartan, sa dezenom koji je izabran tako da se izbegne povezivanje sa bilo kojim klanom, što je formalizovano kada su 1739. godine postali puk Crni sat (Black Watch regiment).

Kralj Džordž IV u kiltu tokom posete Škotskoj 1822.

Zakon o odevanju iz 1746. bio je pokušaj da se ratnički klanovi stave pod kontrolu vlade zabranom tartana i drugih aspekata gelske kulture. Ovaj zakon nije važio samo za brdske pukove britanske vojske.[23] Kada je zakon ukinut, 1782. godine, to više nije bila obična odeća gorštaka, već je usvojena kao simbolična škotska narodna nošnja. Ovaj status je široko popularizovan nakon što je kralj Džordž IV nosio kilt od tartana tokom posete Škotskoj 1822. godine.

Neposredno pred ukidanje ovog zakona, oko 1770, kao vodeći proizvođač tkanina i dobavljač tartana za vojsku izdvojila se firma William Wilson & Sons. Oni su prikupljali dezene tartana iz različitih oblasti Škotske i do 1822. sakupili su preko 200 setova, od kojih su mnogi bili provizorno imenovani. Kokburnova kolekcija (Cockburn Collection) imenovanih uzoraka koju su napravili između 1810. i 1820. godine čuva se u Biblioteci Mičel (Mitchell Library), centralnoj biblioteci u sistemu javnih biblioteka u Glasgovu.[24] U to vreme mnogi setovi su samo numerisani ili su im davana izmišljena imena, kakvo je "tartan Robina Huda" i nisu bili povezani sa nekim posebnim klanom.

Odsustvo ranih klanskih tartana[uredi | uredi izvor]

Generalni je stav da "klanovski tartani" datiraju najranije s početka 19. veka i da zapravo predstavljaju primer izmišljene tradicije. Smatra se da ideja o grupama muškaraca koji nose isti tartan potiče od Nezavisnih planinskih društava, škotskih paravojnih jedinica iz 18. veka.[25]

Moderni tartani[uredi | uredi izvor]

Ilustracija iz romana "Vaverli" Valtera Skota

Do 19. veka oživljavanje romantičnog pogleda na Škotsko gorje, inspirisano pesmama Džejmsa Makfersona i delima Valtera Skota, dovelo je do šireg interesovanja za tartan. Dizajn izmišljen za posetu kralja Džordža IV Škotskoj 1822. godine izazvao je iznenadnu potražnju za tartan tkaninom i učinio je nacionalnom haljinom cele Škotske, a ne samo gorja i ostrva, sa pronalaskom mnogih novih klanova specifičnih tartana da odgovara.

Džordžijansko kraljevsko pokroviteljstvo[uredi | uredi izvor]

Popularnost tartana porasla je posle posete kralja Džordža IV Edinburgu 1822. On je bio prvi vladajući monarh koji je posetio Škotsku posle 171 godine.[26] Inicijativa za organizaciju svečanosti povodom tog događaja potekla je od ser Valtera Skota, koji je 1820. godine u Edinburgu osnovao Keltsko društvo. Skot i Keltsko društvo pozvali su Škote da prisustvuju svečanostima "obučeni u svoj tartanski red".[27] Jedan savremeni pisac sarkastično je opisao pompu koja je okruživala ovu proslavu kao "keltiranu raskoš ser Valtera".[27][28]

Džordžijanska pomama za tartanom[uredi | uredi izvor]

Romantičan prikaz klanovskih poglavara u delima Džejmsa Logana
Džon i Čarls Sobieski Stjuart - autoportret naslikan u kući koju im je poklonio lord Lovat na svom imanju

Posle kraljevske posete nekoliko knjiga koje su opisivale tartane dodatno je potstaklo ovu pomamu. Romantizovano delo Džejmsa Logana The Scottish Gael, objavljeno 1831, bilo je jedno od takvih izdanja koje je navelo škotsku industriju tartana da izmisli klanove.[29] Prva publikacija koja prikazuje dezene klanskih tartana bila je Vestiarium Scoticum, objavljena 1842.[30]

Vestiarium Scoticum je delo dva brata: Džona Sobieskog (John Sobieski) i Čarlsa Alena Haja (Charles Allen Hay). Oni su se u škotskoj javnosti prvi put pojavili 1822. godine, tvrdeći da su unuci princa Čarlsa Edvarda Stjuarta i njegove žene, pa su kasnije postali poznati i kao "Sobieski Stjuarti". Oni su tvrdili da je Vestiarium zasnovan na kopiji drevnog rukopisa o klanovskim tartanima, ali se taj rukopis nikada nije pojavio.[31] Dve godine kasnije objavili su podjednako sumnjivo delo Nošnje klanova (The Costume of the Clans). [29] Romantični entuzijazam koji su Logan i Sobieski Stjuarti izazvali svojim publikacijama otvorio je u 19. veku put drugim knjigama o tartanu.[27][30]

Viktorijansko kraljevsko pokroviteljstvo[uredi | uredi izvor]

Kraljica Viktorija u haljini od tartaNA

Dvadeset godina nakon ujakove posete Škotskoj kraljica Viktorija i njen suprug, princ Albert, takođe su otputovali u Škotsko gorje. Tamo su kupili zamak Balmoral 1848. godine i angažovali lokalnog arhitektu da preoblikuje imanje u stilu škotskog baronijala. Princ Albert se lično pobrinuo za uređenje enterijera, gde je odlično koristio tartan. Koristio je crveni Rojal Stjuart i zeleni Hanting Stjuart tartan za tepihe, dok je Dres Stjuart koristio za zavese i presvlake. Kraljica je dizajnirala Viktorijin tartan, a princ Albert Balmoral tartan, koji se i danas koristi kao kraljevski tartan.[32]

Viktorija i Albert proveli su dosta vremena na svom imanju i bili domaćini mnogih manifestacija. Kraljica je volela da sluša gajdaše, deca su nosila škotsku narodnu nošnju, a princ Albert je voleo da prisustvuje tradicionalnim Gorštačkim igrama.[33] Istovremeno, dok se ova pomama širila Škotskom, lokalni gorštaci bili su teško pogođeni deložacijom, poznatom kao "Gorštačke dozvole" (Highland Clearances), kada su zemljoposednici (u mnogim slučajevima bili su to poglavari klanova) primoravali hiljade Škota koji su govorili gelskim jezikom da se isele iz gorja i sa ostrva, kako bi ustupili mesto ovcama.[27]

Registracija klanskih tartana[uredi | uredi izvor]

Dečaci iz klana Makdonald igraju golf (Džeremaja Dejvidson, 18. vek)

Imenovanje i registracija službenih tartana klanova započela je 8. aprila 1815. godine, kada je Londonsko društvo Gorštaka (Highland Society of London), osnovano 1778. godine, odlučilo da se od svih poglavara klanova traži da Društvu dostave što više setova tartana svojih klanova radi autentifikacije. Mnogi poglavari nisu imali pojma šta bi mogao biti njihov tartan, ali su bili voljni da se pridržavaju pravila i dostave autentične potpisane i zapečaćene uzorke.

Danas su tartan i „klanovski tartan“ važan deo škotske kulture. Skoro svi škotski klanovi svom imenu pripisuju nekoliko tartana, a nekoliko klanova ima „zvanične“ tartane. Iako je moguće da bilo ko stvori tartan i nazove ga bilo kojim imenom kojim želi, jedina osoba koja ima ovlašćenje da proglasi tartan klana "zvaničnim" je poglavar.

U nekim slučajevima, nakon takvog priznanja od strane poglavara klana, tartan klana se zvanično beleži i registruje.[25] Bar jedan klanski tartan se pojavljuje u heraldici poglavara klana i smatra se „ispravnim“ tartanom klana.

Savremeni tartani takođe obuhvataju registrovane tartane za irske klanove, okruge i druge gelske i keltske nacije, poput onih na Ostrvu Men, u Velsu i Kornvolu.

Popularni tartani[uredi | uredi izvor]

Rojal Stjuart tartan

Jedan od najpopularnijih tartana danas je Kraljevski Stjuart tartan (Royal Stewart), lični tartan kraljice Elizabete II. Set je prvi put objavljen 1831. godine u knjizi Džejmsa Logana The Scottish Gael. Osim na tkanini, ovaj dezen se pojavio i na limenci za popularni škotski keks Šortbred (Shortbread). [34]

Još jedan popularan tartan je Crni sat (Black Watch), takođe poznat i kao Grant Hanting (Grant Hunting), Univerzal (Universal) i Gavernment (Government).[13] Ovaj tartan koristilo je i još ga koristi nekoliko vojnih jedinica u britanskoj vojsci i drugim snagama Komonvealta.

Drugi tartani[uredi | uredi izvor]

Muzički bend američkih vazduhoplovnih snaga u službenim kiltovima

Pored klanskih tartana razvijeni su i mnogi dezeni za pojedince, porodice, okruge, institucije i korporacije. Takođe su dizajnirani i za različite događaje i određene etničke grupe. Tartan ima dugu istoriju u vojsci, a danas mnoge vojne jedinice, posebno one unutar Komonvelta imaju uniforme od tartana.[35] Tartani ili karirani dezeni slični tartanu takođe se nose kao suknje ili džemperi školskih uniformi u katoličkim i drugim privatnim školama u Severnoj Americi, kao i u mnogim javnim i privatnim školama na Novom Zelandu .

Regionalni tartani[uredi | uredi izvor]

Pored originalnih škotskih regionalnih tartana i modernih okružnih tartana, moderni tartani su stvoreni i za regione izvan Škotske.

Izuzimajući Nunavut i Kvebek, sve ostale kanadske provincije i teritorije imaju zvanični tartan, a prvi datira iz 1956.[36] Kanada ima zvanični nacionalni tartan koji je prvobitno osmišljen u znak sećanja na predstavljanje nove zastave javorovog lista, a zvanični nacionalni amblem je postao 2011.[37] Mnoge američke države takođe imaju zvanične tartane, a prvi datira iz 1988.[38]

Tartani za različite prilike[uredi | uredi izvor]

Ženski kostimi od tartana na takmičenju u gorštačkim plesovima 2008

Tartane se ponekad razlikuju od drugih sa istim imenom po nameni i prilikama u kojima se nose.

Tartani za haljine baziraju se na tartanima koje su nosile planinske žene u 17. i 18. veku. Tartani za haljine obično se izrađuju zamenom istaknute boje belom. Danas se najčešće koriste u gorštačkim plesovima.

Tartani za lov su verovatno takođe viktorijanska koncepcija, iako postoje neki dokazi o ranim tartanima u maskirnim bojama.[39] Ovi tartani često su prigušenih boja, poput tamnoplave i zelene. Uprkos imenu, lovački tartani nemaju mnogo veze sa stvarnim lovom.[7]

Tartani žalosti, iako prilično retki, povezani su sa smrću i sahranama. Obično su dizajnirani u crno-belim kombinacijama, ili zamenom svetlih boja, poput crvene i žute u tradicionalnom tartanu, crnom, belom ili sivom.[40]

Komercijalna upotreba tartan dezena[uredi | uredi izvor]

Dovitljivi viktorijanski preduzetnici ne samo da su stvorili nove tartane, već i nove predmete sa tartan dezenima, zvane tartan-keramika (tartan-ware). Tartan je primenjen na asortiman uobičajenih predmeta za svakodnevnu upotrebu, kao što su burmutice, futrole za nakit, posuđe, pribor za šivenje i slično. Turisti su ih kupovali kao suvenire, a preduzeća sa sedištem u Škotskoj slala kao poklon saradnicima. Neki od popularnijih dezena bili su Stjuart, Makdonald, Makgregor, MekDaf, MakBet i Princ Čarli.[41] Danas kolekcionari širom Engleske i Škotske sakupljaju ove predmete.[42]

Modni tartani[uredi | uredi izvor]

Pank moda

U viktorijanskom i edvardijanskom dobu odeća sa tartan dezenima bila je predstavljena u modnim katalozima. Do tada je tartan već prešao iz sastavnog dela muške odeće u važan deo ženske mode. Kao rezultat povezivanja sa britanskom aristokratijom i vojskom, tartan je razvio dah dostojanstva i ekskluzivnosti. Zbog toga se periodično ponovo pojavljuje u svetu mode.

Tartan je bio popularan pank modi. Krajem 70-ih, pank muzika je bila način na koji su mladi u Britaniji izražavali svoje nezadovoljstvo vladajućom klasom. Tartan je dugo bio povezan sa autoritetima. Njegova nekonvencijalna upotreba tada je viđena kao izraz nezadovoljstva prema savremenom društvu i institucijama i tartan je postao simbol ove pobune.[43][44]

Škotski tinejdžerski bend Bay City Rollers, popularan sredinom 70-ih, opisan je u knjizi British Hit Singles & Albums kao „tinejdžerska tartan senzacije iz Edinburga“.[45]

Tartan se pojavljivao i u mnogim filmovima i TV serijama, između ostalih i u britanskoj naučnofantastičnoj seriji Doktor Hu.[46]

Registracija tartana[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od toga kako je definisan „različiti tartan“, procenjeno je da postoji između 3.500[47] i 7.000[48] različitih tartana, a svake godine se dizajnira oko 150 novih dezena.[48] Uključujući nijanse - „moderne“, „drevne“, „dotrajale“ i „prigušene“ boje, postoji oko 14.000 prepoznatih varijanti tartana.[48]

Do kraja 20. veka nekoliko nezavisnih organizacija lociranih u Škotskoj, Kanadi i Sjedinjenim Državama dokumentovalo je i beležilo tartane.[49] Šezdesetih godina 20. veka stvoreno je Škotsko društvo tartana sa zadatkom da beleži i čuva sve poznate dezene tartana.[50] Registar društva (Register of All Publicly Known Tartans - RAPKT), sadrži oko 2.700 različitih dezena tartana.[47] Društvo je oko 2000. godine bankrotiralo i prestalo sa radom.[51] Bivši članovi društva tada su osnovali dve nove organizacije sa sedištem u Škotskoj. Oba ova društva su u početku svoje baze podataka zasnivala na registru Škotskog društva tartana. Od 2004. postoji Međunarodna baza tartana (International Tartan Index - ITI), koja sadrži oko 3.500 različitih tartana, a sa varijacijama u nijansama preko 7.000.[47]

Postoji i zvanični škotski registar tartana (Scottish Register of Tartans - SRT) kojim upravlja Nacionalni arhiv Škotske (National Archives of Scotland - NAS), statutarno telo sa sedištem u Edinburgu.[52] Cilj Registra je da obezbedi definisan i dostupan izvor za promociju i očuvanje postojećih tartana, kao i za registraciju novih. Na veb stranici Registra korisnici mogu registrovati nove tartane (uz naknadu), tražiti i zahtevati brojeve niti postojećih tartana i primati obaveštenja o novoregistrovanim tartanima.[53][54][55]

Tartan bonton[uredi | uredi izvor]

Blek voč (Black Watch), jedan od univerzalnih tartana (takođe i jedan od tartana škotske vojske)

Od viktorijanskog doba autoriteti u oblasti tartana tvrde da postoji bonton nošenja tartana, posebno onih koji se pripisuju klanovima ili porodicama. Ipak, ne postoje zakoni ili pravila o tome ko može ili ne može nositi određeni tartan. Koncept prava na određene tartane doveo je do izraza univerzalni ili besplatni tartan, koji se odnosi na tartan koji može nositi svako. Tradicionalni primeri su Black Watch, Caledonian, Hunting Stewart, Jacobite i mnogi okružni ili regionalni tartani.[56][57]

Prepoznatljivi dezen Barberi ček (Burberry Check)

Međutim, neki moderni Tartani su zaštićen žigom, a vlasnici trgovačke marke mogu, u određenim okolnostima, sprečiti druge da prodaju takav tartan.[13] Primer jednog takvog zaštićenog tartana je Burberry Check britanske luksuzne modne kuće Barberi. Ovaj dezen je prvi put dizajniran početkom 20-ih i danas je dobro poznat širom sveta.[58]

Mnoge knjige o škotskim klanovima navode pravila i smernice za nošenje tartana.[13] Jedna od smernica je da ljudi koji ne nose klansko prezime, ili prezime za koje se tvrdi da je deo klana, ne bi trebalo da nose tartan majčinog klana.[59] Naime, u škotskom sistemu klanova pripadnost klanu se nasleđuje preko prezimena. To znači da deca koja nose očevo prezime pripadaju očevom klanu (ako ga ima), a da deca koja nose majčino prezime (njeno devojačko prezime) pripadaju majčinom klanu (ako ga ima).[60] Takođe, postoji mišljenje da tartan klana treba da nose samo oni pripadnici klana koji su lojalni poglavaru.[61]

Balmoral (Balmoral) tartan britanske kraljevske porodice

Neka klanovska društva čak tvrde da su određeni tartani lična svojina poglavara klanova, koji u nekim slučajevima izdaju i „dozvolu“ za nošenje tartana. Prema stavovima udruženja Scottish Tartans Authority, Balmoral tartan (Balmoral) ne bi trebalo da nosi niko ko nije deo britanske kraljevske porodice. Čak i u tom slučaju neki tkači izvan Ujedinjenog Kraljevstva ignorišu „dugogodišnju konvenciju“ „prava“ britanske kraljevske porodice na ovaj tartan. Ovo udruženje tvrdi da se škotska industrija tartana prema onima koji nose ovaj tartan a nisu članovi kraljevske porodice odnosi sa "velikim prezirom".[62] Generalno, liberalniji stav imaju oni koji se bave prodajom tartana, naglašavajući da svako može nositi bilo koji tartan koji mu se sviđa. Za navodna pravila se tvrdi da su samo konvencije, od kojih su neke novijeg datuma, sa različitim nivoima važnosti zavisno od simboličkog značenja tartana u nekoj određenoj prilici. Na primer, kada se okružni tartan nosi na fudbalskoj utakmici, ili porodični tartan na porodičnom događaju, pitanje nošenja određenog tartana od veće je važnosti nego nošenje istog tokom Gorštačkih igara. Ukratko, važe ista pravila kao i za nošenje odeće koja na javnom mestu prikazuje boje od nacionalnog ili političkog značaja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vujaklija 1986, str. 896
  2. ^ „Scottish vs Irish Kilts: What’s the difference?”. Lochcarron of Scotland. Pristupljeno 13. 8. 2021. 
  3. ^ a b „Tartan constructor”. Tartangenerator.com. Tartan design software. Arhivirano iz originala 2007-10-27. g. 
  4. ^ „tartan (n.)”. Online Etymology Dictionary. Pristupljeno 4. 3. 2018. 
  5. ^ a b Banks; de la Chapelle 2007: p. 57.
  6. ^ a b v g d „Submission From James D. Scarlett” (PDF). Scottish Parliament. Arhivirano iz originala (PDF) 2008-12-19. g. Pristupljeno 12. 10. 2008. 
  7. ^ a b v g „Frequently Asked Questions”. scottishtartans.org. Arhivirano iz originala 17. 4. 2000. g. Pristupljeno 16. 10. 2008. 
  8. ^ MacBain 1911, str. 277 The original word was the Luwian "pldtmn" and then later Latin "paludamentum" or "cloak" (Smith's Dictionary of Greek and Roman Antiquities. The paludamentum was a plaid or red cloak put on by Caesar in time of war.). See also: Merriam-Webster 2003: p. 947.
  9. ^ Newsome, Matthew Allan C. (1994). „Introduction to Tartan”. Franklin, North Carolina: Scottish Tartans Museum. Arhivirano iz originala 10. 2. 2006. g. Pristupljeno 31. 5. 2010. 
  10. ^ Banks; de la Chapelle 2007: p. 61.
  11. ^ a b „What's a Threadcount”. Scottish Tartans Authority. Arhivirano iz originala 4. 6. 2004. g. Pristupljeno 16. 10. 2008. 
  12. ^ MacDonald, Peter Eslea. „The Use of Colour in Tartan”. Scottish Tartans Authority. Arhivirano iz originala 4. 6. 2004. g. Pristupljeno 22. 10. 2008. 
  13. ^ a b v g MacDonald (1995) p. 48.
  14. ^ Fortson 2004, str. 352
  15. ^ Coonan, Clifford (28. 8. 2006). „A meeting of civilisations: The mystery of China's celtic mummies”. The Independent. Arhivirano iz originala 3. 4. 2008. g. Pristupljeno 11. 10. 2008. 
  16. ^ „Who wore Scotland's oldest piece of tartan?”. Scotsman. Pristupljeno 11. 2. 2020. [mrtva veza]
  17. ^ „Tartan – Shepherd / Falkirk”. Scottish Tartans World Register. Arhivirano iz originala 4. 10. 2011. g. Pristupljeno 8. 10. 2008. 
  18. ^ „Falkirk tartan”. Search Results. National Museums Scotland. Pristupljeno 8. 10. 2008. 
  19. ^ Wild, J. P. (2002). „The Textile Industries of Roman Britain”. Britannia. 33: 1—42. JSTOR 1558851. doi:10.2307/1558851. 
  20. ^ Wild, J. P. (1964). „The Textile Term Scutulatus. The Classical Quarterly. New Series. 14 (2): 263—266. JSTOR 637730. doi:10.1017/S0009838800023818. 
  21. ^ Harrison, Mark (1993). Anglo-Saxon Thegn, 449–1066 A.D. Osprey Publishing. str. 17. ISBN 1-85532-349-4. 
  22. ^ Banks; de la Chapelle. 2007. str. 66–67..
  23. ^ Hugh Trevor-Roper (1983). „The Invention of Tradition: The Highland Tradition of Scotland”. Ur.: Hobsbawm, Eric; Ranger, Terence. The Invention of Tradition. Cambridge University Press. ISBN 0-521-24645-8. 
  24. ^ William Cockburn (1810). A collection of old hard tartans made by Sir William Cockburn of Cockburn, Bart. between the years 1810–1820. 
  25. ^ a b Campbell of Airds 2000, str. 259–261
  26. ^ Moncreiffe of that Ilk 1967: p. 24.
  27. ^ a b v g Magnusson 2003: pp. 653–654.
  28. ^ Duncan 2007, str. 7–8
  29. ^ a b Banks; de la Chapelle (2007) pp. 106–108.
  30. ^ a b MacDonald, Peter. „A Short History of Tartan”. scottishtartans.co.uk. Pristupljeno 7. 10. 2008. 
  31. ^ Wilton, Brian. „History of Tartan”. Scottish Tartans Authority. Arhivirano iz originala 22. 3. 2004. g. Pristupljeno 6. 10. 2008. 
  32. ^ „Tartan in Royal Dress”. Royal Collection Trust. Pristupljeno 3. 2. 2020. 
  33. ^ Banks; de la Chapelle 2007: pp. 108–109.
  34. ^ Marketing". p. 9. Haymarket Press, 1973
  35. ^ Hutcheson, Colin W. „Regimental Tartans”. Scottish Tartans Authority. Pristupljeno 1. 5. 2010. 
  36. ^ „The Government of Canada Invites Canadians to Celebrate Tartan Day”. Department of Canadian Heritage. 5. 4. 2008. Arhivirano iz originala 8. 6. 2011. g. Pristupljeno 24. 9. 2008. 
  37. ^ „Tartans”. Department of Canadian Heritage. Arhivirano iz originala 16. 8. 2002. g. Pristupljeno 24. 9. 2008. 
  38. ^ „Check out our new tartan”. 17. 9. 2008. Pristupljeno 24. 9. 2008. 
  39. ^ „Hunting Tartans”. tartans.scotland.net. Arhivirano iz originala 07. 08. 2020. g. Pristupljeno 20. 10. 2008. 
  40. ^ „Mourning Tartans”. tartans.scotland.net. Arhivirano iz originala 07. 08. 2020. g. Pristupljeno 20. 10. 2008. 
  41. ^ Banks; de la Chapelle (2007) pp. 21–22.
  42. ^ „19th-century Scottish kitch is today's collectible”. Collecting tartanware. coastalantiques.com. Arhivirano iz originala 16. 9. 2004. g. Pristupljeno 25. 10. 2008. 
  43. ^ Banks; de la Chapelle (2007), pp. 26–27.
  44. ^ Ash; Wright (1988) p. 63.
  45. ^ Roberts 2006, str. 45
  46. ^ Doctor Who: A British Alien?. Springer. 2018. str. 93. 
  47. ^ a b v Newsome, Matthew Allan C. (decembar 2004). „What's the 'Official' Word About Tartans?”. Clemmons, North Carolina: Albanach.org. Arhivirano iz originala 9. 4. 2009. g. Pristupljeno 21. 5. 2010. 
  48. ^ a b v „Holyrood Supports Tartan Register”. London, England: BBC News Online. 19. 9. 2008. str. "Scotland" section. Pristupljeno 24. 9. 2008. 
  49. ^ „Consultation on the Creation of A Register of Tartan” (PDF). Scottish Parliament. Arhivirano iz originala (PDF) 2005-10-27. g. Pristupljeno 9. 9. 2008. 
  50. ^ „Scottish Tartans Society”. Scottish Tartans World Register. Pristupljeno 7. 9. 2008. 
  51. ^ „Scottish Register of Tartans Bill” (PDF). Scottish Parliament. Arhivirano iz originala (PDF) 2008-12-19. g. Pristupljeno 8. 9. 2008. 
  52. ^ „About Us”. Scottish Register of Tartans. Pristupljeno 8. 2. 2009. 
  53. ^ „Home”. Scottish Register of Tartans. Pristupljeno 8. 2. 2009. 
  54. ^ „Guidance”. Scottish Register of Tartans. Pristupljeno 8. 2. 2009. 
  55. ^ Wilton, Brian. „Registering a Tartan”. Crieff, Scotland: Scottish Tartans Authority. Arhivirano iz originala 18. 12. 2010. g. Pristupljeno 21. 5. 2010. 
  56. ^ „Universal Tartans”. tartans.scotland.net. Arhivirano iz originala 04. 01. 2018. g. Pristupljeno 18. 10. 2008. 
  57. ^ „Royal Tartans”. tartans.scotland.net. Arhivirano iz originala 07. 08. 2020. g. Pristupljeno 18. 10. 2008. 
  58. ^ Haig 2004, str. 143
  59. ^ The Scottish Clans and Their Tartans (2005) p. 14.
  60. ^ „Information Leaflet No.2 – Scottish Crest Badges” (PDF). scotarmigers.net. Court of the Lord Lyon. Pristupljeno 27. 12. 2011. 
  61. ^ „Tartans”. Court of the Lord Lyon. Arhivirano iz originala 14. 1. 2008. g. Pristupljeno 16. 10. 2008. 
  62. ^ „Tartan – FAQ”. Scottish Tartans Authority. Arhivirano iz originala 4. 6. 2004. g. Pristupljeno 18. 10. 2008. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]