Тајна вечера (freska)
Poslednja večera | |
![]() | |
Umetnik | Leonardo da Vinči |
---|---|
Godina | 1498. |
Pravac | renesansa |
Tehnika | freska |
Dimenzije | 460 × 880 cm |
Mesto | Santa Marija dela Gracije, Milano |
Tajna večera ili Poslednja večera (ital. Ultima Cena) jedno je od najznačajnijih dela Leonarda da Vinčija, a smatra je jednim od najvećih svetskih umetničkih remek-dela.[1] Slikana tehnikom freske, nastala je u periodu renesanse, verovatno od 1494. do 1498. godine. Neki komentatori smatraju da je to ključno za inauguraciju tranzicije u ono što se danas naziva visoka renesansa.[2][3]
Verovatno 1494. godine Leonardo da Vinči dobija zadatak da napravi sliku Tajna večera u dominikanskoj crkvi Santa Marija de la Gracije. Tu je crkvu Vojvoda od Milana sebi izabrao kao porodičnu kapelu i mauzolej, a 1492. godine Bramante ju je delimično renovirao. Slika je trebalo da ukrašava severni zid crkve.
Interesantno je da na ovoj slici Tajne večere, Juda sedi na istoj strani stola sa svim ostalima, isto kao i Isus Hristos i apostoli, za razliku od tradicionalnog prikazivanja kada sedi na njima suprotnoj strani.[4]
Slika je preživela bombaški napad saveznika 1943; međutim vlažni zidovi unutar crkve, ubrzo su uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja cele slike.
Kompleksni i radikalni postupak restauracije je dovršen u drugoj polovini 1990-ih, tako da je delo od tada opet dostupno javnosti.[5]
Fizičke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Dimenzije ovog dela su 8,8 x 4,6 m. Naslikana je snažnim slojem tempere od jaja na suvoj podlozi. Ispod glavnog sloja slike, leži gruba kompoziciona struktura koja je napravljena crvenom bojom, uobičajeno za ono vreme, kako su se tada stvarale kartonske skice i drugi pomoćni nacrti.
![The Last Supper by Leonardo da Vinci – Clickable Image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/48/The_Last_Supper_-_Leonardo_Da_Vinci_-_High_Resolution_32x16.jpg/640px-The_Last_Supper_-_Leonardo_Da_Vinci_-_High_Resolution_32x16.jpg)
Analiza umetničkog dela[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/49/Judaskopf_%28da_Vinci%29.jpg/150px-Judaskopf_%28da_Vinci%29.jpg)
Slika je pozicionirana u zadnji deo jednostavne velike prostorije, a njena kompozicija svedoči o njenoj velikoj duhovnoj snazi. Posmatraču freska deluje kao izrez u zidu, koji omogućuje prisustvovanju velikom istorijskom događaju. U pozadini se vide prozori kroz koje se nazire pejzaž. Čitava kompozicija je ispunjena figurama, ali je istovremeno uravnotežena. Freska je uhvatila momenat kada Isus kazuje „Jedan od vas će me izdati.“ Mnogi istoričari umetnosti smatraju da se na kompoziciju može gledati kao na ikonografsku interpretaciju euharistije jer Isus pokazuje na hleb i vino, dok drugi sude da slika predstavlja samo objavljivanje izdaje.
Perspektiva „Tajne večere“ ima zorni ugao u visini od 6 m. Međutim, to se danas ne može sa tačnošću utvrditi jer je pod bio za više od jednog metar povišen. Danas tačno odgovara pogledu čoveka koji stoji na drugom, naspramnom spratu kuće, u razdaljini od oko osam do deset metara od zida.
Anatomsko-fiziognomatski elemenat[uredi | uredi izvor]
Svaki od apostola je na freski prikazan u pozi koja karakteriše njegov karakter. Preispitivanjem detalja uočava se enormni trud koji je slikar ulagao u „Tajnu večeru“. Može se tvrditi da je delo simbioza triju elemenata koje je Leonardo razlikovao prilikom stvaranja, i to tradiciju, vernost kao elemenat koji ga razlikuje od mnogih drugih slikara- anatomsko-fiziognomski pristup. Da bi ovaj aspekt naglasio što najvernije i najrealističnije on je studirao poze, izraze lica likova i fiziognomiju mnogih svojih savremenika koje je naslikao. To dokazuju slova samog majstora „Postave su izvedene na osnovu stvarnih ljudi od dvora i na osnovu stanovnika Milana iz toga doba.“
Leonardo je shvatio slikanje likova na „Tajnoj večeri“ kao deo svojih anatomskih istraživanja i izučavanja. Godine koje su prethodile je proveo studirajući anatomije ljudske figure. Iz doba oko 1489. godine potiče brojna studija koja je posvećena anatomiji ljudske lobanje koje se nalaze danas u Kraljevskoj biblioteci u Vindsoru. Jedna od prvih i najupečetljivijih studija za ovo delo se nalazi u Beču u „Graphische Samlung Albertina“ i potiče iz 1490. godine.
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Leonardo Da Vinci's 'The Last Supper' reveals more secrets”. sciencedaily.com. Pristupljeno 3. 3. 2014.
- ^ Frederick Hartt, A History of Art: Painting, Sculpture, Architecture; Harry N. Abrams Incorporated, New York, 1985, p. 601
- ^ Christoph Luitpold Frommel, "Bramante and the Origins of the High Renaissance" in Rethinking the High Renaissance: The Culture of the Visual Arts in Early Sixteenth-Century Rome, Jill Burke, ed. Ashgate Publishing, Oxan, UK, 2002, p. 172.
- ^ Bianchini, Riccardo (2021-03-24). „The Last Supper by Leonardo da Vinci – Santa Maria delle Grazie – Milan”. Inexhibit. Pristupljeno 2021-10-19.
- ^ „Santa Maria delle Grazie & The Last Supper”. Timeout.com. Pristupljeno 21. 12. 2012.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Steinberg, Leo. Leonardo's Incessant 'Last Supper'". New York: Zone Books, 2001.
- Detailed review of Steinberg's 'Incessant Last Supper' at 3 Pipe Problem
- Bertelli, Carlo (novembar 1983). „Restoration Reveals The Last Supper”. National Geographic. sv. 164 br. 5. str. 664—684. ISSN 0027-9358. OCLC 643483454.
- Zollner, Frank (2011). Leonardo da Vinci: The Complete Paintings. Cologne, Germany: Taschen.
- The Bible. „John 13:22”. Bible.com. Pristupljeno 20. 4. 2016.
- King, Ross (2012). Leonardo and the Last Supper. New York: Bloomsbury. ISBN 978-0802717054. Tekst „page ” ignorisan (pomoć)
- Brambilla Barcilon, Pinin (1999). Leonardo: The Last Supper. Chicago, IL: University of Chicago Press.
- Marani, Pietro (2009). Leonardo da Vinci's Last Supper. Milan, Italy: Skira Editore.
- Brambilla Barcilon, Pinin (1999). Leonardo: The Last Supper. Chicago, IL: University of Chicago Press.
- Ames-Lewis, Francis (2012). Isabella and Leonardo: The Artistic Relationship between Isabella d'Este and Leonardo da Vinci, 1500–1506. New Haven, Connecticut: Yale University Press. ISBN 978-0-300-12124-7.
- Bambach, Carmen C., ur. (2003). Leonardo da Vinci: Master Draftsman. New Haven, Connecticut: Yale University Press. ISBN 978-1588390332.
- Chapman, Hugo; Faietti, Marzia (2010). Fra Angelico to Leonardo: Italian Renaissance Drawings. London, England: British Museum Press. ISBN 978-0-7141-2667-8.
- Ottino della Chiesa, Angela (1967). The Complete Paintings of Leonardo da Vinci. Penguin Classics of World Art. London, UK: Penguin Books. ISBN 978-0-14-008649-2.
- Clayton, Martin (2006). Ten Drawings by Leonardo da Vinci: An Exhibition to Celebrate the Eightieth Birthday of Her Majesty The Queen. Royal Collection Publications. ISBN 9-781902-163017.
- Covi, Dario A. (2005). Andrea del Verrocchio: Life and Work. Arte e archeologia: Studi e documenti. Florence, Italy: Leo S. Olschki Editore. ISBN 978-8822254207.
- Delieuvin, Vincent, ur. (2012). Saint Anne: Leonardo da Vinci's Ultimate Masterpiece. Milan, Italy: Officina Libraria. ISBN 978-8897737025.
- Kemp, Martin (2004). Leonardo. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 9-780192-806444.
- ——— (2007). Leonardo da Vinci: The Marvellous Works of Nature and Man. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-920778-7.
- ——— (2011). Leonardo: Revised edition. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 978-0199583355.
- ——— (2019). Leonardo da Vinci: The 100 Milestones. New York City, New York: Sterling. ISBN 978-1454930426.
- Marani, Pietro C. (2003). Leonardo da Vinci: The Complete Paintings. New York, New York: Harry N. Abrams, Inc. ISBN 978-0810991590.
- Pedretti, Carlo (1987). Leonardo Da Vinci: Drawings of Horses and Other Animals from the Royal Library at Windsor Castle. New York, New York: Johnson Reprint Corp. ISBN 978-0384452824.
- ——— , ur. (1988). Achademia Leonardi Vinci: Journal of Leonardo Studies & Bibliography of Vinciana Vol. I–X. Villa La Loggia, Florence: Guinti. ISBN 978-0815001034.
- ——— (2006). Leonardo: Art and Science. Surrey, England: Taj Books International. ISBN 978-1844060368.
- Pedretti, Carlo; Taglialagamba, Sara (2017). Leonardo da Vinci: the "Virgin of the rocks" in the Cheramy version: its history & critical fortune. Poggio a Caiano, Italy: CB edizioni. ISBN 978-8897644538.
- Rubin, Patricia Lee; Wright, Alison (1999). Renaissance Florence: The Art of the 1470s. London, England: National Gallery Publications. ISBN 978-1857092660.
- Shearman, John (1992). Only Connect: Art and the Spectator in the Italian Renaissance. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 978-0691655413.[mrtva veza]
- Solari, Ernesto (2016). Leonardo da Vinci Horse and Rider Il "Monumento" a Charles d'Amboise. Milan: Colibri Edizioni. ISBN 978-88-97206-33-0.
- Syson, Luke; Keith, Larry; Galansino, Arturo; Mazzotta, Antonio; Nethersole, Scott; Rumberg, Per (2011). Leonardo da Vinci: Painter at the Court of Milan (1st izd.). London, England: National Gallery. ISBN 978-1857094916.
- Zöllner, Frank (2019). Leonardo da Vinci: The Complete Paintings and Drawings (Anniversary izd.). Cologne, Germany: Taschen.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
![]() |
- Tajna večera u visokoj rezoluciji (16 biliona piksela)
- The Last Supper - Very High Resolution zoomable version
- A Different Da Vinci Code Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. januar 2006)
- Leonardo da Vinci, Gallery of Paintings and Drawings
- Official Milanese "The Last Supper" site (English and Italian version)
- Leonardo da Vinci - The Last Supper Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. maj 2011)
- John the Apostle in Art Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. april 2006)
- Is that John or Mary Magdalene in the Last Supper? Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. decembar 2016)
- Leonardo's Last Supper and the three layers
- John the Apostle in Art
- Leonardo da Vinci: anatomical drawings from the Royal Library, Windsor Castle, exhibition catalog fully online as PDF from The Metropolitan Museum of Art, which contains material on The Last Supper (see index)
- Zoomable version
- Tourist Information
- Tickets
- ^ „Leonardo's Last Supper”. Smarthistory at Khan Academy. Arhivirano iz originala 15. 02. 2014. g. Pristupljeno 11. 2. 2013.