Pređi na sadržaj

Тајна вечера (freska)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tajna večera
Ultima Cena
Poslednja večera
UmetnikLeonardo da Vinči
Godina1498.
Pravacrenesansa
Tehnikafreska
Dimenzije460 × 880 cm
MestoSanta Marija dela Gracije, Milano

Tajna večera ili Poslednja večera (ital. Ultima Cena) jedno je od najznačajnijih dela Leonarda da Vinčija, a smatra je jednim od najvećih svetskih umetničkih remek-dela.[1] Slikana tehnikom freske, nastala je u periodu renesanse, verovatno od 1494. do 1498. godine. Neki komentatori smatraju da je to ključno za inauguraciju tranzicije u ono što se danas naziva visoka renesansa.[2][3]

Verovatno 1494. godine Leonardo da Vinči dobija zadatak da napravi sliku Tajna večera u dominikanskoj crkvi Santa Marija de la Gracije. Tu je crkvu Vojvoda od Milana sebi izabrao kao porodičnu kapelu i mauzolej, a 1492. godine Bramante ju je delimično renovirao. Slika je trebalo da ukrašava severni zid crkve.

Interesantno je da na ovoj slici Tajne večere, Juda sedi na istoj strani stola sa svim ostalima, isto kao i Isus Hristos i apostoli, za razliku od tradicionalnog prikazivanja kada sedi na njima suprotnoj strani.[4]

Slika je preživela bombaški napad saveznika 1943; međutim vlažni zidovi unutar crkve, ubrzo su uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja cele slike.

Kompleksni i radikalni postupak restauracije je dovršen u drugoj polovini 1990-ih, tako da je delo od tada opet dostupno javnosti.[5]

Fizičke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Dimenzije ovog dela su 8,8 x 4,6 m. Naslikana je snažnim slojem tempere od jaja na suvoj podlozi. Ispod glavnog sloja slike, leži gruba kompoziciona struktura koja je napravljena crvenom bojom, uobičajeno za ono vreme, kako su se tada stvarale kartonske skice i drugi pomoćni nacrti.

The Last Supper by Leonardo da Vinci – Clickable ImageBartholomewJames the LessAndrewPeterJudasPeterJohnJesusThomasJames the GreatPhilipMatthewJudeSimon
Poslednja večera Leonarda da Vinčija (slika na koju se može kliknuti – koristite kursor za identifikaciju.)

Analiza umetničkog dela[uredi | uredi izvor]

Studija glave Jude (oko 1495. godine) u kraljevskoj biblioteci u Vindzoru.

Slika je pozicionirana u zadnji deo jednostavne velike prostorije, a njena kompozicija svedoči o njenoj velikoj duhovnoj snazi. Posmatraču freska deluje kao izrez u zidu, koji omogućuje prisustvovanju velikom istorijskom događaju. U pozadini se vide prozori kroz koje se nazire pejzaž. Čitava kompozicija je ispunjena figurama, ali je istovremeno uravnotežena. Freska je uhvatila momenat kada Isus kazuje „Jedan od vas će me izdati.“ Mnogi istoričari umetnosti smatraju da se na kompoziciju može gledati kao na ikonografsku interpretaciju euharistije jer Isus pokazuje na hleb i vino, dok drugi sude da slika predstavlja samo objavljivanje izdaje.

Perspektiva „Tajne večere“ ima zorni ugao u visini od 6 m. Međutim, to se danas ne može sa tačnošću utvrditi jer je pod bio za više od jednog metar povišen. Danas tačno odgovara pogledu čoveka koji stoji na drugom, naspramnom spratu kuće, u razdaljini od oko osam do deset metara od zida.

Anatomsko-fiziognomatski elemenat[uredi | uredi izvor]

Svaki od apostola je na freski prikazan u pozi koja karakteriše njegov karakter. Preispitivanjem detalja uočava se enormni trud koji je slikar ulagao u „Tajnu večeru“. Može se tvrditi da je delo simbioza triju elemenata koje je Leonardo razlikovao prilikom stvaranja, i to tradiciju, vernost kao elemenat koji ga razlikuje od mnogih drugih slikara- anatomsko-fiziognomski pristup. Da bi ovaj aspekt naglasio što najvernije i najrealističnije on je studirao poze, izraze lica likova i fiziognomiju mnogih svojih savremenika koje je naslikao. To dokazuju slova samog majstora „Postave su izvedene na osnovu stvarnih ljudi od dvora i na osnovu stanovnika Milana iz toga doba.“

Leonardo je shvatio slikanje likova na „Tajnoj večeri“ kao deo svojih anatomskih istraživanja i izučavanja. Godine koje su prethodile je proveo studirajući anatomije ljudske figure. Iz doba oko 1489. godine potiče brojna studija koja je posvećena anatomiji ljudske lobanje koje se nalaze danas u Kraljevskoj biblioteci u Vindsoru. Jedna od prvih i najupečetljivijih studija za ovo delo se nalazi u Beču u „Graphische Samlung Albertina“ i potiče iz 1490. godine.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Leonardo Da Vinci's 'The Last Supper' reveals more secrets”. sciencedaily.com. Pristupljeno 3. 3. 2014. 
  2. ^ Frederick Hartt, A History of Art: Painting, Sculpture, Architecture; Harry N. Abrams Incorporated, New York, 1985, p. 601
  3. ^ Christoph Luitpold Frommel, "Bramante and the Origins of the High Renaissance" in Rethinking the High Renaissance: The Culture of the Visual Arts in Early Sixteenth-Century Rome, Jill Burke, ed. Ashgate Publishing, Oxan, UK, 2002, p. 172.
  4. ^ Bianchini, Riccardo (2021-03-24). „The Last Supper by Leonardo da Vinci – Santa Maria delle Grazie – Milan”. Inexhibit. Pristupljeno 2021-10-19. 
  5. ^ „Santa Maria delle Grazie & The Last Supper”. Timeout.com. Pristupljeno 21. 12. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Spoljašnji video-zapis
Leonardo's Last Supper, video, Smarthistory[1]
  1. ^ „Leonardo's Last Supper. Smarthistory at Khan Academy. Arhivirano iz originala 15. 02. 2014. g. Pristupljeno 11. 2. 2013.