Tupoljev ANT-16

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tupoljev ANT-16/Tupoljev TB-4
Tupoljev ANT-16
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Statusprototip
Prvi korisnikSovjetsko VV
Broj primeraka1
Dužina32
Razmah krila54
Visina8,50
Površina krila422
Prazan21.400
Normalna poletna33.280
Maks. spoljni teret10.000 kg
Klipno-elisni motor6 x Mikulin M-34 V-12 tečnošću hlađen motor
Snaga6 x 560 kW
Maks. brzina na Hopt200 km/h
Taktički radijus kretanja1.000 km
Plafon leta2.750 m
Brzina penjanja81 m/min

Tupoljev ANT-16 / Tupoljev TB-4 (Tupoljev ANT-16/Tupoljev TB-4), (rus. Туполев АНТ-16 / ТБ-4), je bio sovjetski teški šestomotorni bombarder iz perioda ranih 1930-ih godina. Projektovao ga je OKB 156 Tupoljev (Opitni Konstrukcioni Biro - Tupoljev) i ostao je samo na prototipu.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Vladimir Petljakov - bista

Sovjetsko vojno vazduhoplovstvo je novembra meseca 1929. godine postavilo zahtev CAGI institutu za projekt teškog bombardera, a marta meseca 1930. godine odobrila zahtev za novi bombarder pogonjen motorima Mikulin M-34 sa ukupnom snagom od 5.000 KS. Prema tom zahtevu avion je trebalo da ima maksimalno opterećenje od oko 18 t od čega naoružanja oko 10 t, dolet aviona 2.000 km, maksimalna brzina 200 km/h, praktični plafon leta 5.000 m i da koristi poletno sletnu stazu najveće dužine 300 m.

Savet odbrane je u aprilu 1930. godine odobrio plan za eksperimentalne avione u koji je bio uključen i ANT-16. U maju mesecu te godine u OKB 156 Tupoljev (Opitni Konstrukcioni Biro - Tupoljev) je počeo rad na idejnom projektu pod vođstvom A. N. Tupoljeva.[1][2][3], u decembru su dobijeni motori, a u februaru 1933. je počela izrada prototipa, da bi u julu mesecu avion bio spreman za testiranje. Testiranje aviona je počeo 3. jula 1933. godine pilot M. Gromov. Pošto avion na testiranju nije mogao da nadmaši po svojim karakteristikama svog prethodnika ANT-6/TB-3 projekt je krajem 1933. godine prekinut[4]

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Tupoljev ANT-16/TB-4 je niskokrilni jednokrilni četvoromotorni avion potpuno metalne konstrukcije (noseća struktura od čeličnih profila i cevi a oplata od talasastog aluminijumskog lima, oplata od talasastog lima daje dodatnu torzionu krutost avionu), konstrukcija krila i trupa je veoma slična onoj kod aviona ANT-6/TB-3sa razlikom u dimenzijama. Pogonsku snagu avionu je davalo 6 motora Mikulin M-34 (linijski motori V rasporeda hlađeni tečnošću) snage 750 KS što je činili ukupno 4.500 KS. Četiri motora se nalazilo na krilima a dva su postavljena iznad trupa aviona. Svaki motor je imao dvokraku drvenu elisu. Avion ima fiksni (neuvlačeći) stajni trap sistema tricikl sa po jednim točkom sa svake strane smeštan ispod krila aviona, treća oslona tačka je točak koji se nalazi na repu aviona. Trup aviona je pravougaonog poprečnog preseka. Avion je opremljen duplim komandama, a piloti su sedeli jedan pored drugog u otvorenom kokpitu. Strelci su takođe stajali u otvorenim turelama jedan u nosu aviona a druga dvojica između kabine pilota i repa aviona. Avion je tako konstruisan da se može lako rastaviti u podsklopove (trup, krila, rep) i prevoziti železnicom.[5]

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

  • Streljačko: 2 topa 20 mm, 10 mitraljeza 7.62 mm u parovima u pozicijama: nos, dve pod krilima, i dve na leđima.
  • Bombe: 10.000 do 11.800 kg bombi.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Do operativnog korišćenja ovog aviona nije došlo, jer se od projekta odustalo nakon fabričkog testiranja aviona.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „OAO Tupolev”. 
  2. ^ „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  3. ^ Duffy, P.; Kandalov, A.; “A.N.Tupolev”, Tupolev: The Man and His Aircraft, Airlife Publishing, pp. 9—19.
  4. ^ Duffy, P.; Kandalov, A.; “ANT-16/TB-4”, Tupolev: The Man and His Aircraft, Airlife Publishing, pp. 59—60.
  5. ^ „Tupolev TB-4 (ANT-16)”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Hlopotob, O. D. (2004). Istoriя voennoй aviacii ot pervыh letatelьnыh apparatov do reaktivnыh samolёtob (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: AST, Moskva i Poligon, SPb,. 
  • Gordon, Yefim; Rigament, Vladimir; (2005). OKB Tupolev: History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Hinckley, England: Midland Publishing. ISBN 978-1-85780-214-6. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-1-894102-24-7. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875—1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Gunston, Bill (1995). Tupolev Aircraft since 1922 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-882-9. 
  • Duffy, Paul; Kandalov, Andrei; (1996). „ANT-16/TB-4”. Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. str. 59—60. ISBN 978-1-85310-728-3. 
  • Gunston, Bill (1999). The Illustrated Directory of Fighting Aircraft of World War II. Salamander Books. ISBN 9781840650921. 
  • Šavrov, V. B. (2002). Istoriя konstrukciiй samoletov v SSSR do 1938 gg. (na jeziku: ruski). Moskva: Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]